Da li vam se dešavalo da nekoga pogrešno procjenite i zbog čega ?
Da. Desavalo se, pogresno procijenim, upadnem u zamke zakljucivanja, ako sam ja takva i takva...
Tj. polazim od sebe, spostvenog iskustva, kako su me formirale razlicite situacije. Pa pristupam sa razumijevanjem u startu.
Neko iz sopstvenih nevolja izadje saosjecajniji, neko pun zlobe. Nema pravila. Znaci mic po mic sa donosenjem zakljucaka.
Postepeno upoznavanje.
Po čemu se ljudi poznaju i prepoznaju
Ja ljude (u)poznajem i prepoznajem po osjecaju...prosto kakav mi osjecaj njihovo prisustvo izaziva. Neko me bez nekog posebnog razloga cini sigurnom, kao da se znamo X godina, a neko mi unosi bespotrebni nemir...
Koliko formirani obrazci, a koliko prmljeni podaci preko čula utiču na formiranje mišljenja i stava prema nekome
Misljenje i formiramo djelimicno po sopstvenom iskustvu, tj "kalupima", a djelimicno iz informacija iz prve ruke, tj. neposredno koliko nas neko ubijedi, sto verbalno, sto kroz djela... (daleko vise se "pika" ovo drugo)
Da li je potrebno poznavati osobu da bi se bilo sa njom (i u prijateljskom i partnerskom smislu)
Prednost ima duze poznanstvo, da bi se bilo u odnosu (prijateljskom, partnerskom) sa nekim, mada nije garancija. Zavisi i od osobe do osobe koliko je neko u stanju da se otvori, i istovremeno i daje iskrene informacije o sebi i kadar je da upozna drugu stranu. Tako da vrijeme tu i nije presudan faktor, vec stepen zrelosti, intenzitet odnosa...
Šta je važnije od pogrešne procjene
E ovo vec trazi da se zamislim...ne znam sta je vaznije, prava procjena? A sta je mjerilo?