ZDENKO JELCIC
Ispricat cu ti jednu davnu pricu
u tom ce mi pomoci moja muza
kol'ko se moze kad se nekog voli
i cudna kako je poezija suza.
Niz tvoje lice sada teku rijeke
za necim dragim sto bez traga ode
a oci boje meda kriju lijepu tugu
i neku cudnu poeziju vode
Od mene samo sjecanje ti osta
i jedna rijeka za ljubavi sto vapi
i nesto malo izmrvljena bola
i cudna, cudna poezija kapi.
Dlanovi neba padaju sve nize
i mrtva ljubav u osvit novog dana
a sve su, sve su jaci zagrljaji kise
i stara pjesma starih oceana
Da ja sam umro i vise me nema
na mome grobu tek trubadur pise
u tvojoj kosi tuga vjetra spava
i cudna, cudna poezija kise.
