Poetski konkurs na temu DALJINE - Glasanje

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Baudrillard

Zaslužan član
Moderator
Poruka
129.660
Dobro veče, stigle su četiri pesme za koje možete glasati do 20.11. do 21h.
Imate 5 poena koje možete da podelite kako želite.


Pesma br. 1

Misliš li da možeš?
Mogu da mislim.....


Daljine


I vučeš teške lance.
Alke uhranjene, napojene nadama.
Okovan u svoje bedno
Misliš da možeš.

Duboki urezani tragovi
U prašini, za tobom vijugaju-
Niču iz njih neki novi ljudi,
Ljudi bez lica i imena.

Oreš noktima.
Zemlja ti jalova vrišti pod njima
I grebeš, grebeš...

Lepljiva krv meseca
Niz lice ti se sliva.
Kikot zveckanja.
Kiša dobuje po tvom temenu
I čuješ -
Vetar već paniči nad krstovima...

Za nekoga - mora.
Za tebe - odluka.

Na ramenu ti sede senke,
Teške od mraka i kiše.
Skrivaju tvoje tkivo
Od mesečine.
Da te ne vide,
Da te ne spreče,
Da te ne popljuju
I potope te.

Daljine su ono što te čeka.
Ti krici-
Njihov je zov.
Usplahirene su i nestrpljive.
Žele te.

Spremaju gnezdo od kostiju i suve trave zaborava
Gde će te iznemoglog od puta poleći
I tupim, bljutavim mislima hraniti,
Dok jednoga dana ne postaneš i sam
Za nekoga

Daljina...
 
Pesma br. 2

Pesma o labudovom jezeru i drugim potpuno nebitnim stvarima
(i o daljini)

Kružim nogama dok čekam da se javiš
čekam
čekiram
očijukam
očekujem
čekam
Strpljenje – to je prva lekcija

Evo me, vidi me, čekam ej! Ma kakvi.

Prašnjava kružnica postaje jasno opredeljena
linija nedostajanja
linija tvog tela trag svršotine
prazna linija praznih poruka praznih ruku ispraznih pokušaja.
Koliko je daleko krug tvog pupka na zaznojenom ekranu
Koliko su daleko moja kolena od utanjanja u prašinu
(usijane želje usijane glave)
Nisam daleko.

Baciću pljuvačku sa visine da ocenim daljinu.
Ti zbaci sve jer potrebna si mi baš takva

Udalji se
dezintegriši se na piksele na kodove na nule i jedinice
na lepljivo na znojavo na moje
telo.

I onda idi dođavola.
 
Pesma br. 3

JOŠ SAMO U DALJINAMA

Niko ne zna tačno kad se dogodilo nešto vrlo pogrešno,
ali svi znaju da jeste.

Čuda i dalje postepeno zru
šireći opojan miris naslućenog preporoda
koji se ne događa.

Nema ko da ih ubere sa grane.
Niko ih čak ni ne vidi.

Njihov svet više nije ogroman i pun neistraženih nabora
gde u grozdovima nicahu deca sirovih tajni,
male otrovne panaceje koje su same birale
kome će se dati na dar.

Smanjen je, sav sparušen i suv, jesenji list na pločniku,
samo jedna od strana neke velike, stare knjige.

Voće je izgubilo semenje i ne zna čemu bi trebalo da služi.

Svetlo je surovo nepristrasno u razotkrivanju
bez nagdašnjeg blagoslova,
mrak plitak i šupalj,
nesposoban da se otrgne sa lanca.

Nada pulsira još samo u velikim daljinama,
dokle ne dopire jasan vidik,
u čijim neartikulisanim obrisima
bi moglo da se izlegne neko jaje nepredvidivosti
i kroz sebe rodi potpuno nov,
nesagledivo veliki svet.

Tome se mole čuda u svojoj dubokoj usamljenosti.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top