Podsticanje talenta

DA
Koliko opijati i alkohol podstiču književno delovanje?
Ko su najpoznatiji književni alkosi i narkosi?

Književno djelovanje? Književno djeluju i izdavači i kritičari, ali ti vjerovatno misliš na pisce.
U svakoj epohi toliko pisaca i pjesnika je koristilo kojekakve droge i alkohol da je besmisleno početi ih nabrajati. Pitanje da li takvi poticaji pomažu artikulaciji talenta prilično je deplasirano.
Za mene, čačkanje po ličnosti pisca (da li je narkos ili alkos, da li gay ili straight, da li je ljevičar ili desničar...) suviše zaudara na estradizaciju književnosti. Jer, na estradi, kao što znamo, važniji su ličnost i postupci autora, nego njegovo djelo.
Ako nekom piscu alkohol ili droge pomažu da bude dobar, samo naprijed. Mene interesuje njegov tekst, a ne privatan život i lični afiniteti.
S druge strane, ja mogu da obučem šorc i majicu sa brojem deset, ali neću da budem Maradona. Isto tako, alkohol nikome neće pomoći da piše kao Hemingvej ili Fokner, a mislim da mnogi wannabe pisci bez talenta tu griješe. (Ko je rekao Vidojković?)
Šta se može, svaka škola se plaća.
 
Па већина књижевника модерне је користила неке врсте дрога, на пример Пол Верлен, најзначајнији представник парнасизма и симболизма, уз Бодлера наравно. Неки су имали и љубавне афере са припадницима истог пола, рецимо Пол Верлен и Артур Рембо.
А што се тиче алкохолизма... Не знам много књижевника који нису пили, а вероватно да је то много утицало на њихово стваралаштво.
 
Književno djelovanje? Književno djeluju i izdavači i kritičari, ali ti vjerovatno misliš na pisce.
U svakoj epohi toliko pisaca i pjesnika je koristilo kojekakve droge i alkohol da je besmisleno početi ih nabrajati. Pitanje da li takvi poticaji pomažu artikulaciji talenta prilično je deplasirano.
Za mene, čačkanje po ličnosti pisca (da li je narkos ili alkos, da li gay ili straight, da li je ljevičar ili desničar...) suviše zaudara na estradizaciju književnosti. Jer, na estradi, kao što znamo, važniji su ličnost i postupci autora, nego njegovo djelo.
Ako nekom piscu alkohol ili droge pomažu da bude dobar, samo naprijed. Mene interesuje njegov tekst, a ne privatan život i lični afiniteti.
S druge strane, ja mogu da obučem šorc i majicu sa brojem deset, ali neću da budem Maradona. Isto tako, alkohol nikome neće pomoći da piše kao Hemingvej ili Fokner, a mislim da mnogi wannabe pisci bez talenta tu griješe. (Ko je rekao Vidojković?)
Šta se može, svaka škola se plaća.

drugi deo je istina, naravno da forma neće unaprediti materiju
prvi deo je malo znak pitanja, kako odvojiti delo od ličnosti i što se uopšte izučavaju biografije i životi autora
mogi slu da budi zavedeni pod ISBN brojem, čak i bez imena i prezimena, po tebi
 
kako odvojiti delo od ličnosti i što se uopšte izučavaju biografije i životi autora

Naravno da je potrebno odvojiti djelo od ličnosti autora, pa to je osnovni preduslov za objektivnu evaluaciju knjige!
Neki pisac može biti nitkov ili rasista (malo li je takvih bilo!), ali sud o njegovim knjigama ne smije zbog toga da trpi. Da li je Hamsun postao manje veličanstven pisac zato što je bio simpatizer Hitlera? Ili Ezra Paund sa svojim antisemitizmom, ili Luj Ferdinand Selin... ?
Dakle, ličnost od djela ne da se može, nego se MORA odvojiti, ako želiš da izgradiš iole ispravan pogled na književnu umjetnost.

Što se tiče proučavanja života pisaca, odnosno pisanja biografija, to se radi iz dva razloga.
Prvi je neumjetnički, iako ljudski sasvim razumljiv: kada se nekome divimo zbog nečega što je stvorio, želimo da saznamo sve što možemo i o njegovom privatnom životu i karakteru. Sve su to parafernalije koje čine da mislimo da se zbližavamo sa vlastitim idolom.
Drugi razlog je želja da se dodatno osvijetli geneza djela ili čak da se pronikne u njegovo pravo značenje. Najčešće, i ovaj drugi razlog je književno-teorijski neutemeljen. Većina autora je sve što je željela o sebi da kaže rekla u vlastitim knjigama, bilo da se radi o biografskim djelima ili pukoj fikciji. Mali je broj pisaca ostao toliko hermetičan da je neophodno znati nešto i o tome kako su živjeli da bismo ih lakše shvatili. Kafka je jedan od takvih, recimo.
 
Poslednja izmena:
Koliko sam cuo: Luis Kerol "Alisa u zemlji cuda".
Koliko je samo on tripovao dok je pisao Alisu, sunce mu poljubim. Šta bi dao da malo dunem te njegove gandže. Nema više takvog kvaliteta u doba današnje hemije.
Interesantna formulacija da opijati podstiču "talenat".......
Bilo jer perioda u ljudskoj istoriji kad su se opijum, burmut i ostali opijati koristili ko kokice danas.
 
Postoji i top lista na internetu, ali uvršćeni su samo pisci sa engleskog govornog područja : )
http://listverse.com/2008/01/22/top-15-great-alcoholic-writers/

Ne verujem da alkoholi ili droge podstiču talenat, ali shvatam zašto talentovani ljudi vole da koriste razne supstance - uz njihovu pomoć se lakše zaborave banalniji aspekti života, pa je pijan ili drogiran čovek / žena slobodniji da se skoncentriše na apstraktnije misli i ideje :)
 

Back
Top