Podsticanje kritičkog razmišljanja kod dece

Jasna

Stara legenda
Moderator
Poruka
82.875
0bca91e21760b2a03d458b3b263129cb.jpg


U doba kada su informacije lako dostupne, zvaničan obrazovni sistem
ima sve manje smisla. Niti svako dete ima ista interesovanja istovremeno,
niti sva deca uče istim tempom, niti svima pogoduje isti način učenja,
ali se i dalje neprestano na tome insistira.
Pročitati informacije, što brže ih zapamtiti, što tačnije ih ponoviti i posle
toga isto tako brzo zaboraviti. Za mene je to čisto gubljenje vremena.
I to dragocenog, dečijeg vremena kada mašta i kreativnost rade punim
tempom. Kada se interesovanja bude i nose veliku glad za istraživanjem
sveta oko sebe.

Da bi deca naučila da razmišljaju, ne treba im autoritet koji sve već zna
i samo ta znanja treba nekako da im slije u glavu. Potrebno je ohrabrivati
ih da sami potraže informacije o pitanjima koja ih interesuju. Onda im
neće trebati ni prisila da vežbaju čitanje, ni napor da upamte informacije,
a izborom između različitih informacija na koje nailaze, naučiće i da
razmišljaju.
Umesto toga, roditelji su često u situaciji da deci neka interesovanja
moraju da uguše rečima ''prvo završi domaći i nauči šta moraš za sutra''.

Da li su nam uopšte potrebna deca koja razmišljaju svojom glavom?
 
Djeca trebaju nauciti da nisu demokrate, da ne lazu, ne varaju, ne kradu, i ne cine stetu. To i jeste svrha obrazovanja. Da ih mozemo pustiti u javni zivot a da nisu probisvjeti.
A kod nas je suprotno, uci se da je sve u redu, i da izmisljaju fikciju na pismenom. Ko bolje izmisli i slaze ima bolju ocjenu.
Ja sam tako naučila da lažem. z:cry: Kaže mama, laži.
Pa, dobro kad sve već tako mora.
Inače, u maštanju ničeg lošeg nema. Kada je tema da se nešto
izmašta, to je već nešto drugo.

Kućno vaspitanje se iz kuće nosi. Ono o čemu ja pričam je pretrpavanje
dečijih glava informacijama koje im trenutno nisu potrebne i nemogućnosti
da se te informacije preispitaju.
 
Pogledajte prilog 1272938

U doba kada su informacije lako dostupne, zvaničan obrazovni sistem
ima sve manje smisla. Niti svako dete ima ista interesovanja istovremeno,
niti sva deca uče istim tempom, niti svima pogoduje isti način učenja,
ali se i dalje neprestano na tome insistira.
Pročitati informacije, što brže ih zapamtiti, što tačnije ih ponoviti i posle
toga isto tako brzo zaboraviti. Za mene je to čisto gubljenje vremena.
I to dragocenog, dečijeg vremena kada mašta i kreativnost rade punim
tempom. Kada se interesovanja bude i nose veliku glad za istraživanjem
sveta oko sebe.

Da bi deca naučila da razmišljaju, ne treba im autoritet koji sve već zna
i samo ta znanja treba nekako da im slije u glavu. Potrebno je ohrabrivati
ih da sami potraže informacije o pitanjima koja ih interesuju. Onda im
neće trebati ni prisila da vežbaju čitanje, ni napor da upamte informacije,
a izborom između različitih informacija na koje nailaze, naučiće i da
razmišljaju.
Umesto toga, roditelji su često u situaciji da deci neka interesovanja
moraju da uguše rečima ''prvo završi domaći i nauči šta moraš za sutra''.


Da li su nam uopšte potrebna deca koja razmišljaju svojom glavom?
Na ovaj način, ne da neće biti zainteresovani za učenje, već se može stvoriti i averzija prema takvom načinu rada. Deci uvek, ali uvek treba prići individualno, jer svako dete na svoj način usvaja znanja. Neka deca kroz igru, neka kroz istraživanje, neka fleksibilnim načinom rada, tj, malo učimo,pa se malo bavimo onim što dete voli da radi. Što se tiče zadataka koje zadaju nastavnici, oni mogu biti veoma kreativni, samo ako se nastavnik potrudi da ih takvima učini. Povezivanjem gradiva sa životnim situacijama i slično je jedan od načina. Naravno da se neki nastavnici, kao pijan plota drže načina rada :ja pričam, ti slušaš, uradi domaći. Takvim radom naravno da dete neće imati želju da razmišlja svojom glavom niti će ga nešto zainteresovati .
 
Na ovaj način, ne da neće biti zainteresovani za učenje, već se može stvoriti i averzija prema takvom načinu rada. Deci uvek, ali uvek treba prići individualno, jer svako dete na svoj način usvaja znanja. Neka deca kroz igru, neka kroz istraživanje, neka fleksibilnim načinom rada, tj, malo učimo,pa se malo bavimo onim što dete voli da radi. Što se tiče zadataka koje zadaju nastavnici, oni mogu biti veoma kreativni, samo ako se nastavnik potrudi da ih takvima učini. Povezivanjem gradiva sa životnim situacijama i slično je jedan od načina. Naravno da se neki nastavnici, kao pijan plota drže načina rada :ja pričam, ti slušaš, uradi domaći. Takvim radom naravno da dete neće imati želju da razmišlja svojom glavom niti će ga nešto zainteresovati .
Previše predmeta. Ja ne znam za dete koje ima afiniteta prema svim predmetima. To bi trebalo sve do 8 razreda raspodeliti. Već od 1. šaltati decu u grupe i odeljenja po onome gde su dobri i šta ih interesuje. Ukidati im sve ono što im ne ide i ne zanima ih. Kod onih neodlučnih zadržati sve predmete. Tako bi u 8. razredu već imao specijaliste koji ne bi učili sve predmete, ali bi bili majstori za svoja odabrana 2-3 predmeta. Srednja škola bi im došla kao fakultet, i posle toga bi odmah mogli da rade mnogo efikasnije nego današnji master diplomci.
 
Slažem se da su nam deca zatrpana predmetima koji mogli da se sažmu , recimo veštine, umetnost i slično. Ali plan i program se i dalje ne menja , bez pobzira na predloge prosvetnih radnika .
Veštine se sažimaju, teorije se proširuju. Vidim kod sestričine iz tehničkog
nekakvu teoriju buba. Pre su deca tu nešto pravila, crtala, pa se po putu
nauči malo i teorije.
 
Veštine se sažimaju, teorije se proširuju. Vidim kod sestričine iz tehničkog
nekakvu teoriju buba. Pre su deca tu nešto pravila, crtala, pa se po putu
nauči malo i teorije.
Nisam mislila na sažimanje i skraćivanje potrebnih sadržaja, već povezivanje i sažimanje predmeta koje nazivamo veštinama. Time bi talentovana deca došla do izražaja a i bavila se onime što vole. Samim tim bi imala načina da stvaraju nešto bez određenog i zadatog plana.Jedan od načina da se misli svojom glavom.
 
Pogledajte prilog 1272938

U doba kada su informacije lako dostupne, zvaničan obrazovni sistem
ima sve manje smisla. Niti svako dete ima ista interesovanja istovremeno,
niti sva deca uče istim tempom, niti svima pogoduje isti način učenja,
ali se i dalje neprestano na tome insistira.
Pročitati informacije, što brže ih zapamtiti, što tačnije ih ponoviti i posle
toga isto tako brzo zaboraviti. Za mene je to čisto gubljenje vremena.
I to dragocenog, dečijeg vremena kada mašta i kreativnost rade punim
tempom. Kada se interesovanja bude i nose veliku glad za istraživanjem
sveta oko sebe.

Da bi deca naučila da razmišljaju, ne treba im autoritet koji sve već zna
i samo ta znanja treba nekako da im slije u glavu. Potrebno je ohrabrivati
ih da sami potraže informacije o pitanjima koja ih interesuju. Onda im
neće trebati ni prisila da vežbaju čitanje, ni napor da upamte informacije,
a izborom između različitih informacija na koje nailaze, naučiće i da
razmišljaju.
Umesto toga, roditelji su često u situaciji da deci neka interesovanja
moraju da uguše rečima ''prvo završi domaći i nauči šta moraš za sutra''.

Da li su nam uopšte potrebna deca koja razmišljaju svojom glavom?

Kako kome, meni kao roditelju je potrebno dete koje misli svojom glavom ali mi je potrebno i dete koje obrazovanje shvata kao bogatstvo u zivotu.
Sto bi jeverejska poslovica kazala, jedino dokumenta, znanje i diplomu mozes zasiti u jaknu kada moras da bezis. A oni su bezali solidno.

Zato sam ugasila tv, ionako nema sta da se gleda, ponudila sam knjige i naucila ga da cita. Mislim da sam mu poklonila svet.
 
Наравно да јесу. Ако не мисле својом главом нису слободни. А онда живе за друге а не за себе. Не мислим у себичном смислу, него напротив осећају свет око себе, не владају се како онима који покушавају да повлаче конце одговара.
Децу треба учити и да буду добри људи, тако се мења свет. Свако своје дете, и имамо пуууно добрих људи :)
Поред образовања још је важнији образ. А онда ћемо добити и нове генерације предавача које ће ширити право знање и истуну, а не наметнуте информације. И такви људи ће знати и да уче и да сумњају. Јер без сумње и истраживања нема ни правог знања.
 
Poslednja izmena:
Decu treba naučiti kako da se ponašaju da društvo pomisli da su deo sistema, a da pored toga sačuvaju svoj integritet.
I da će zbog toga morati da lažu i varaju.
А не, и тако се онда подилази систему. Треба их учити да знају да пруже отпор, а не да се праве како би се провукли. Онда стварамо лицемере.
 

Back
Top