Podržavati nekoga u štrajku glađu – moralni čin ili nemoć razuma?

Teško je objasniti ljudima koji nemaju toliku količinu hrabrosti i snage šta znači takav jedan čin...
Meni to tvoje “hrabrost i snaga” više liči na opravdavanje očaja nego na podršku.
Nije hrabro gledati čoveka kako se uništava i govoriti mu “svaka čast”.
To nije podrška ...to je guranje niz liticu uz aplauz.
Ako ti je stvarno stalo do te žene, treba da želiš da se oporavi, ne da umre za naslov u novinama...
 
2419190
 
Meni to tvoje “hrabrost i snaga” više liči na opravdavanje očaja nego na podršku.
Nije hrabro gledati čoveka kako se uništava i govoriti mu “svaka čast”.
To nije podrška ...to je guranje niz liticu uz aplauz.
Ako ti je stvarno stalo do te žene, treba da želiš da se oporavi, ne da umre za naslov u novinama...
Misliš da je njoj stalo do njenog života i da li razumeš njene motive? Da nikada više nijedna majka ne ostane bez deteta na takav način, bez krivca, bez pravde :(
 
Ne sudim ja nikome, samo pominjem te ljude koji su došli kod Dijane i pružili joj podršku. Ako neko zna šta je takva bol, to su ti ljudi, a ako su joj pružili podršku, zar ne misliš da oni smatraju da je ona neko ko je hrabar i jak?
Podrška u bolu ne znači da se neko slaže s postupkom.
Ti roditelji su slomljeni ljudi koji znaju šta znači gubitak, pa su prišli ženi iz sažaljenja, ne zato što misle da je pametno gladovati do smrti.
To nije znak da ona ima snagu, već da društvo nema empatiju.
Prava podrška bi bila da joj pomognu da stane na noge, a ne da je guraju dublje u beznađe i nazivaju to hrabrošću.
 
Misliš da je njoj stalo do njenog života i da li razumeš njene motive? Da nikada više nijedna majka ne ostane bez deteta na takav način, bez krivca, bez pravde :(
Koliko sam ja shvatio, ta žena ima još jedno dete i baš zbog njega treba da živi.
Jer nijedna majka ne vraća izgubljeno dete time što izgubi i ono koje joj je ostalo.
Pravda se ne postiže glađu ni smrću, već snagom da se nastavi dalje i da se bori pametno.
Prošlost se ne može ispraviti, ali budućnost tog drugog deteta još može da se sačuva.
 
Podrška u bolu ne znači da se neko slaže s postupkom.
Ti roditelji su slomljeni ljudi koji znaju šta znači gubitak, pa su prišli ženi iz sažaljenja, ne zato što misle da je pametno gladovati do smrti.
To nije znak da ona ima snagu, već da društvo nema empatiju.
Prava podrška bi bila da joj pomognu da stane na noge, a ne da je guraju dublje u beznađe i nazivaju to hrabrošću.
Da misle da nije pametno to što ona radi, ne bi joj ni prišli, logično. Pojedničani čin jedinke nije nešto što označava da društvo nema empatije, već da društvo više nema načina da spreči zlo.
 
Koliko sam ja shvatio, ta žena ima još jedno dete i baš zbog njega treba da živi.
Jer nijedna majka ne vraća izgubljeno dete time što izgubi i ono koje joj je ostalo.
Pravda se ne postiže glađu ni smrću, već snagom da se nastavi dalje i da se bori pametno.
Prošlost se ne može ispraviti, ali budućnost tog drugog deteta još može da se sačuva.
Kada se neko svesno žrtvuje zarad budućnosti i tuđe dece, mislim da se radi o junačkom delu, za koje mnogi nemaju snage. Da gleda samo sebe, zatvorila bi se u kuću, kao što neko reče i gledala svoja posla ne razmišljajući hoće li neka nadstrešnica sutra ubiti još nečije dete..
 
Kada se neko svesno žrtvuje zarad budućnosti i tuđe dece, mislim da se radi o junačkom delu, za koje mnogi nemaju snage. Da gleda samo sebe, zatvorila bi se u kuću, kao što neko reče i gledala svoja posla ne razmišljajući hoće li neka nadstrešnica sutra ubiti još nečije dete..
Prava hrabrost je ustati posle tragedije, tražiti pravdu mudrošću i radom, a ne dokazivati je sopstvenom propashću.
 

Back
Top