medved_bg
Elita
- Poruka
- 15.540
Ja sam do 28. godine imala 54kg na 180cm i potpuno razumem frustraciju zbog mršavosti.
Jeste, ima garderobe koja ti bolje stoji nego krupnijim devojkama, ali većina stvari visi kao na ofingeru...još ako si predugačak za svoj konfekcijiski broj
Ključnjače štrče oči da izbiju, kukovi takođe, rebra izbijaju, noge k'o grisine, svaka koska zgloba štrči....a kad te satera neki stres ili napor pa ti nabaci podočnjake i uzme još kilo dva...izgledaš k'o bolesnik.
Ima svojih prednosti, ne kažem, ali ima ih kao što ih svaki tip građe ima.
I podjednako je teško mršavima da se ugoje kao i krupnijima da smršaju, to ne veruje ko nije doživeo.
Nemam savet za hranu, latisa. Ja sam jela kao mećava, i to ne samo iz moje perspektive, nego se svi oko mene zgražavali količinom hrane koju ja mogu da strpam u sebe, i ništa. Kad sam bila adolescent, tj. kad je to krenulo tako, majka me vodila kod lekara jer je sumnjala na pantljičaru
28. godina mi je bila prelomna, metabolizam je počeo da se usporava, imala sam manju potrebu za hranom, i to što sam jela je počelo da se "prima". Jela sam istu vrstu hrane kao i do tada, ništa nisam menjala, samo mi nisu bile potrebne iste količine.
Sada, pet godina kasnije, vrtim se između 67-70kg, nemam vagu pa ne znam tačno, al' tu negde variram...znam da mi je maximum bio 75kg, 21kg više od moje standardne težine većeg dela mog odraslog života
Elem, ima sad tu nekog sitnog viška, tj. ne baš viška kilograma, nego pogrešno raspoređenih kilograma, ali ja obožavam te krofnice i neuporedivo se lepše osećam u svom telu sada.
Jeste, ima garderobe koja ti bolje stoji nego krupnijim devojkama, ali većina stvari visi kao na ofingeru...još ako si predugačak za svoj konfekcijiski broj

Ključnjače štrče oči da izbiju, kukovi takođe, rebra izbijaju, noge k'o grisine, svaka koska zgloba štrči....a kad te satera neki stres ili napor pa ti nabaci podočnjake i uzme još kilo dva...izgledaš k'o bolesnik.
Ima svojih prednosti, ne kažem, ali ima ih kao što ih svaki tip građe ima.
I podjednako je teško mršavima da se ugoje kao i krupnijima da smršaju, to ne veruje ko nije doživeo.
Nemam savet za hranu, latisa. Ja sam jela kao mećava, i to ne samo iz moje perspektive, nego se svi oko mene zgražavali količinom hrane koju ja mogu da strpam u sebe, i ništa. Kad sam bila adolescent, tj. kad je to krenulo tako, majka me vodila kod lekara jer je sumnjala na pantljičaru

28. godina mi je bila prelomna, metabolizam je počeo da se usporava, imala sam manju potrebu za hranom, i to što sam jela je počelo da se "prima". Jela sam istu vrstu hrane kao i do tada, ništa nisam menjala, samo mi nisu bile potrebne iste količine.
Sada, pet godina kasnije, vrtim se između 67-70kg, nemam vagu pa ne znam tačno, al' tu negde variram...znam da mi je maximum bio 75kg, 21kg više od moje standardne težine većeg dela mog odraslog života
