Bugari su pregazili Hrvate i Hrvatsku u dva navrata- 827. godine na području Slavonije i 998. godine kod Zadra.
Bugari su pregazili Hrvate i Hrvatsku u dva navrata- 827 i 998. godine
-
- Popularno:
- Na kućnom lečenju novosadska...
- А где су Београђани у подршци госпођи...
- Ivan Plavšić najstrašnije kune i preti...
- Skandal u dnevniku RTS-a?
- Mup Srbije: Na skupu SNS ispred...
- Rasna segregacija u Srbiji!
- Izdaja Vučića, Srbije, Srba i Beograda?
- Zohran Mamdani je novi gradonačelnik...
- Даница Црногорчевић осудила пуштање...
- Porodice ubijenih u "Ribnikaru" pružile...
Podrijetlo Hrvata?
- Začetnik teme fanstebre
- Datum pokretanja
Bugari su pregazili Hrvate i Hrvatsku u dva navrata- 827. godine na području Slavonije i 998. godine kod Zadra.
Izvor? Trust mi brale.
Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 3.320
Ovo je članak s vaše wiki iz kojeg saznajemo da se pojam Raška javlja još u 10. st. pa na osnovu toga možemo zaključit da se ime Srbi još uvik nije udomaćilo među vašim narodom, ako se opće i udomaćilo pošto nemamo pisanih zapisa da su se vaši vladari nazivali knezovima ili županima Srbije u 8. ili 10.st. A na osnovu toga ne možemo znat da li ste imali kontinuitet srpskog identiteta u ranom srednjem vijeku za razliku od Hrvata čiji su se vladari tako oslovljavali, a i sam papa ih je tako zna nazivat.
"Tek oko 970. godine, kada je osnovan bizantski Katepanat Ras , stvorena je administrativna jezgra u kojoj će se 1018. godine, nakon obnove bizantske vlasti, osnovati Raška biskupija . S vremenom se upotreba pridjeva Raška iz naziva biskupije proširila na cijelo područje koje je bilo pod jurisdikcijom raških biskupa. Međutim, tijekom druge polovice 11. i prve polovice 12. stoljeća, srpsko-bizantske bitke vodile su se u neposrednoj blizini Rasa, naime na područjima između Rasa, Zvečana i Lipljana. Tek u drugoj polovici 12. stoljeća bizantska vlast je potisnuta dalje na jug, a Raška oblast se našla u zaleđu, postavši glavno središte srpske velikožupanske države, koja se od tada ponekad nazivala Raška .
Regionalni naziv Raška ( latinski: Rassia ) prvi put se spominje 1189. godine u izvorima stranog podrijetla. Od tada su Mlečani , Nijemci i Mađari često Srbiju nazivali Rascia ( latinski: Rascia ) sve do 18. stoljeća , pa su se i Srbi često nazivali Rašani , Rascijani ( latinski: Rasciani ) ili Raci i slično. Naziv Raška sačuvan je danas u nazivu Raškog okruga u Srbiji , a područje bivše Raške danas je poznato pod geografskim nazivom Raška oblast."
Frontiersman
Aktivan član
- Poruka
- 1.643
Ovo nema veze sa titulama srpskih vladara. Niti ikakav takav zaključak možemo donijeti. Potpuno nepovezan citat sa tvojom tvrdnjom. Itekako se pominju titule srpskih vladara, kod Porfirogenita vrlo jasno i detaljno.
Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 3.320
Samo par rečenica o budućim kroatiziranim Slovencima i pokatolićenim Srbima iz članka o povijesti Rusina 
"Rusinska etnička skupina, zajedno s drugim slavenskim narodima, razvila se od slavenskih plemena koja su se pomiješala s Bijelim Hrvatima u Karpatskoj regiji u 6. i 7. stoljeću. Bijeli Hrvati značajno su utjecali na povijest Slavena srednje Europe. Osvojili su slavenska plemena i stvorili državu Bijelu Hrvatsku."
A onda su ih Srbi uvatili za ruku i doveli na Balkan
"Rusinska etnička skupina, zajedno s drugim slavenskim narodima, razvila se od slavenskih plemena koja su se pomiješala s Bijelim Hrvatima u Karpatskoj regiji u 6. i 7. stoljeću. Bijeli Hrvati značajno su utjecali na povijest Slavena srednje Europe. Osvojili su slavenska plemena i stvorili državu Bijelu Hrvatsku."
A onda su ih Srbi uvatili za ruku i doveli na Balkan
Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 3.320
To je tumačenje stranaca i nije sporno da su vas nazivali Srbima, ali su vas neki zvali i Rašanima, a mi ne znamo kako su se vaši vladari nazivali u 8. ili 9.st. i kako se ondašnji narod identificira. Pa čak i vaš wiki govori, da citiram: "Od tada su Mlečani , Nijemci i Mađari često Srbiju nazivali Rascia ( latinski: Rascia ) sve do 18. stoljeća , pa su se i Srbi često nazivali Rašani , Rascijani ( latinski: Rasciani ) ili Raci i slično."
Ako su se današnji Srbi sami često nazivali Rašanima i tako sve do 18.st. kako možemo znat da tako nije bilo i u 8.st.?
Frontiersman
Aktivan član
- Poruka
- 1.643
Kako ne znamo, kada upravo Porfirogenit spominje titulu Vlastimirovića kao arhonte (kneževe) Srba ili Srbije (ἄρχων Σερβλίας)?
Zato što taj termin ne postoji u 8. stoljeću? I zato što je to prvenstveno egzonim, a ne endonim.
Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 3.320
Iako se nađe pokoja greška u tekstu, čije najzanimljivije dijelove donosim, opet je posebni užitak pročitat na koji način Rusi gledaju na Bijelohrvate. Spasiba gospodo
Bijeli Hrvati - kako su se pojavili?
Želio bih istaknuti da su Bijeli Hrvati jedan od najzagonetnijih naroda. Zašto je to tako? Drevni izvori jednostavno sadrže vrlo malo referenci na njih, unatoč činjenici da je ovo pleme igralo značajnu ulogu u povijesti. Stoga su povjesničari morali uložiti sve napore kako bi prikupili informacije o ovom narodu.
Proučavanje drevnih grobnih mjesta otkrilo je da je "bijelo" pleme imalo vlastitu kulturu pokopa. Osoba je najčešće polagana okrenuta prema zapadu (vjerojatno slijedeći princip da zalazak sunca označava kraj života). Otkriveni nakit, metalni radovi i kućanski predmeti ukazuju na to da su Bijeli Hrvati imali visoko razvijene obrte, što znači da su bili jedan od najprosperitetnijih naroda u svojoj regiji.
Izvorna domovina predaka Hrvata bio je grad Tanais, smješten u blizini obale Azovskog mora. Prema antičkim povjesničarima, oko prvog tisućljeća prije Krista nastala je unija raznih plemena. Trajala je samo kratko, a nakon raspada, narodi su se slili u nove zemlje na zapadu. Vjerojatno su tada preci Bijelih Hrvata stigli u Karpate. Naravno, život u novoj regiji nije bio miran. Unatoč brojnim ratovima sa susjedima napadačima, Bijeli Hrvati odoljeli su njihovom naletu i uspjeli stvoriti vlastitu kulturu. Drevna tradicionalna zanimanja naroda postala su stočarstvo, pčelarstvo i razni obrti.
Pod vlašću Bizantinaca, Čeha i Poljaka, u 7. stoljeću došlo je do još jedne podjele hrvatskog naroda. Plemena Bijelih Hrvata koja su živjela u Karpatima bila su pozvana da se pridruže Bizantincima u njihovoj borbi protiv Avara. Značajan broj Hrvata podržao je to i stoga se preselio u Dalmaciju. Čini se da je ova činjenica samo jedna epizoda u povijesti plemena, ali pogledajmo dublje. Ako je sam Bizant obraćao pažnju na Bijele Hrvate, onda je taj narod bio uistinu snažan i ratoboran. I kako se u to može sumnjati, ako su sami Hrvati odolijevali napadima lokalnih plemena u osvojenim planinama?
Bijeli Hrvati pridružuju se popisu naroda koji danas više ne postoje. Ali znači li to da je njihovo postojanje bilo besmisleno? Naravno da ne. Bijeli Hrvati ostavili su za sobom povijesno nasljeđe, odjeke svoje kulture i, doista, sami su se "ponovno rodili" u druga plemena, od kojih mnoga preživljavaju do danas.
Bijeli Hrvati - kako su se pojavili?
Želio bih istaknuti da su Bijeli Hrvati jedan od najzagonetnijih naroda. Zašto je to tako? Drevni izvori jednostavno sadrže vrlo malo referenci na njih, unatoč činjenici da je ovo pleme igralo značajnu ulogu u povijesti. Stoga su povjesničari morali uložiti sve napore kako bi prikupili informacije o ovom narodu.
Proučavanje drevnih grobnih mjesta otkrilo je da je "bijelo" pleme imalo vlastitu kulturu pokopa. Osoba je najčešće polagana okrenuta prema zapadu (vjerojatno slijedeći princip da zalazak sunca označava kraj života). Otkriveni nakit, metalni radovi i kućanski predmeti ukazuju na to da su Bijeli Hrvati imali visoko razvijene obrte, što znači da su bili jedan od najprosperitetnijih naroda u svojoj regiji.
Izvorna domovina predaka Hrvata bio je grad Tanais, smješten u blizini obale Azovskog mora. Prema antičkim povjesničarima, oko prvog tisućljeća prije Krista nastala je unija raznih plemena. Trajala je samo kratko, a nakon raspada, narodi su se slili u nove zemlje na zapadu. Vjerojatno su tada preci Bijelih Hrvata stigli u Karpate. Naravno, život u novoj regiji nije bio miran. Unatoč brojnim ratovima sa susjedima napadačima, Bijeli Hrvati odoljeli su njihovom naletu i uspjeli stvoriti vlastitu kulturu. Drevna tradicionalna zanimanja naroda postala su stočarstvo, pčelarstvo i razni obrti.
Pod vlašću Bizantinaca, Čeha i Poljaka, u 7. stoljeću došlo je do još jedne podjele hrvatskog naroda. Plemena Bijelih Hrvata koja su živjela u Karpatima bila su pozvana da se pridruže Bizantincima u njihovoj borbi protiv Avara. Značajan broj Hrvata podržao je to i stoga se preselio u Dalmaciju. Čini se da je ova činjenica samo jedna epizoda u povijesti plemena, ali pogledajmo dublje. Ako je sam Bizant obraćao pažnju na Bijele Hrvate, onda je taj narod bio uistinu snažan i ratoboran. I kako se u to može sumnjati, ako su sami Hrvati odolijevali napadima lokalnih plemena u osvojenim planinama?
Bijeli Hrvati pridružuju se popisu naroda koji danas više ne postoje. Ali znači li to da je njihovo postojanje bilo besmisleno? Naravno da ne. Bijeli Hrvati ostavili su za sobom povijesno nasljeđe, odjeke svoje kulture i, doista, sami su se "ponovno rodili" u druga plemena, od kojih mnoga preživljavaju do danas.
Kenjaš ga i ti sad. Einhard ih zove Srbima, Porfirogenet ih zove Srbima, Bugari ulaze u grad Destinikon "koji je jedan od gradova Srbije", spominje srpskog arhonta, srpske prinčeve (Zaharije, Pribislav, Bran itd). Pa i bizantski pisci poslije njega. Raška, Rašani tad nigdje na vidiku. Nema šanse da je tad "Srbin" egzonim i da su se oni sami nazivali drugačije.
Imaš i pečat Petra "arhonta Srbije" ako ti dokaz na papiru nije dovoljan.
Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 3.320
Isusati boga više
Ne zanima me kako su vas drugi nazivali jer vidimo da su vas zvali i Rašanima već me zanima kako su vaši vladari sebe nazivali u periodu od cca 7.-12.st. Jel postoji neki pisani trag u kojem neki vaš vladar sebe naziva knezom/županom/princom/kraljm Srbije/Srba do 12.st. i pojave Nemanjića?Pa usvojili ste ga po dolasku na Balkan i s vrimenom prihvatili, a očito su vas i ostali narodi u okolini smatrali Rašanima zemlji Rašku kad su vas tako oslovljavali.
I svi okolni narodi vas odluče zvat (i) Rašanima, a zemlju Rašku iako ste se smatrali Srbima i sami tako nazivali? Meni to malo čudno, al očito ste u jednom trenutku izgubili svoj srpski identitet koji se javlja nanovo tek u 19.st. buđenjem nacionalizma.
Frontiersman
Aktivan član
- Poruka
- 1.643
To implicira da drugi izvori izmišljaju titule i nazive naroda i država, i da istoričari naivno prihvataju te izvore kao tačne. Nismo mi ovdje da tebe uvjeravamo u nešto, to su stvari u koje su ljudi kojima je to struka već uvjereni. Ne postoje sačuvani dokumenti ili arheološki nalazi sa titulama samih Vlastimirovića, ali postoji sačuvan pečat kralja Konstantina Bodina Vojislavljevića, u kome se on titulira kao protosevast i eksusijast Duklje i Srbije.Isusati boga više
To nema nikakve veze sa tvrdnjom da srpski vladari ne pominju Srbe ili Srbiju u svojim titulama prije 12. stoljeća.
Niko nije izgubio srpski identitet. Raška i Rašani jesu egzonimi i to je svima poznato.
https://en.wikipedia.org/wiki/Names_of_the_Serbs_and_Serbia
Since the late 12th century, the term Rascia (Рашка, Raška), with several variants (Rasscia, Rassia, Rasia, Raxia), was used as an exonym for Serbia in Latin sources, along with other names such as Servia, Dalmatia and Slavonia. It was derived from the town of Ras, a royal estate, and seat of an eparchy. The first attestation is in a charter from Kotor dated to 1186, in which Stefan Nemanja, the Grand Prince (1166–1196), is mentioned as "župan of Rascia". It was one of the common names for Serbia in western sources (Papacy, Italian, German, French, etc.), often in conjunction with Serbia (Servia et Rascia). "Rascia" was never used in Byzantine works.
Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 3.320
Da ne ostanem nesvaćen vodim se njihovom logikom, pa ako je njima dokaz da nije bilo hrv. vladara jer nema njihovih grobova onda je meni dokaz da se Srbi nisu nazivali/smatrali Srbima do 12.st. jer nema pisanih tragova njihovih vladara o tome. Samo koristim isti metar
Da ne ostanem nesvaćen vodim se njihovom logikom, pa ako je njima dokaz da nije bilo hrv. vladara jer nema njihovih grobova onda je meni dokaz da se Srbi nisu nazivali/smatrali Srbima do 12.st. jer nema pisanih tragova njihovih vladara o tome. Samo koristim isti metar
Pitaš jednostavno gdje su grobovi srpskih vladara suvremeni hrvatskim vladarima. Nema ih. Nema ni grob Karla Velikog a kamoli tamo neki pišljivi Branimir i Mutimir. Ta spika sa grobovima jedino prolazi kod njihove retardirane publike po društvenim mrežama i youtube.
Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 3.320
Di je taj Bodin na ovoj listi s vašeg članka na wikipediji? A sve i da ga uračunaš on je vlada krajem 11.st. i početkom 12. šta opet znači da imaš rupu od 500ak godina bez da su srpski vladari spomenili Srbiju ili Srbe
Lista srpskih vladara
Kako je egzonim ako ste se i sami tako često nazivali sve do 18.st.? A kad sam kod vaše wiki čak i tamo stoji da je prva državna zajednica današnjih Srba bila Raška i tako sve do Dušana i njegovog carstva. Zašto ovdi stoji naziv Raška za vaše srednjovjekovne države ako je to bila Srbija?
Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 3.320
Pita sam i to nekidan, al još uvik čekan odgovor
Frontiersman
Aktivan član
- Poruka
- 1.643
Ovo je glupiranje. Jasno je opovrgnuta tvoja originalna teza i dokazana neistinitom. Itekako se pominju Srbi i Srbija u titulama srpskih vladara od samih početaka.
To je tvoj problem sa istinom, ne moj. Džabe falsifikuješ izvore, ovo čak ni nije srpska vikipedija, niti se prva srpska država ikad zvala Raška.
Nikakva Nedićeva Srbija nije postojala za vreme okupacije u Drugom svetskom ratu.Di je taj Bodin na ovoj listi s vašeg članka na wikipediji? A sve i da ga uračunaš on je vlada krajem 11.st. i početkom 12. šta opet znači da imaš rupu od 500ak godina bez da su srpski vladari spomenili Srbiju ili Srbe
Lista srpskih vladara
Kako je egzonim ako ste se i sami tako često nazivali sve do 18.st.? A kad sam kod vaše wiki čak i tamo stoji da je prva državna zajednica današnjih Srba bila Raška i tako sve do Dušana i njegovog carstva. Zašto ovdi stoji naziv Raška za vaše srednjovjekovne države ako je to bila Srbija?
Pogledajte prilog 1806180
Lako je tebi kada ti baba i dida pamte bilu hrvatsku. Ja nazalost moram pretrazivati ruske i bugarske sajtove.A odakle su tvoje karte?
Nego ti očito ne svaćaš da je Samovo carstvo(ili Velika Dulebija ako ti draže) zajednica Slavena iz 7.st., a Velika Hrvatska zajednica Slavena koja je nastala nakon tog carstva, a obuhvaćala je otprilike sličan teritorij. Jedino šta bi tia na silu ugurat Kubrata ka vođu tih drugih Duleba, al je problem šta je on živia na drugom kraju Crnog mora i nije moga vodit te karpatske Dulebe.
Da zanimljivo slaganje bugara s tvojom babom.. Bugari kazu da je posle poraza od franaka Sambat prebegao Horvatovom sinu u Kijev. Pa je tako regija dulooba promenila svoje ime jer je njome zavladao Horvatov najstariji sin.
duloba = bila hrvatska
Time je resena i enigma zasto su srbi i hrvati jedan narod a dva imena. Prvi su dosli na balkan dok se drzava zvala duloba. A drugi kad se zvala bijela hrvatska.
Pozdravi babu a ni dida nemoj zaboravit.
Prema „Predanju”, Šambat je mlađi brat kana Kubrata. Po kanovoj zapovesti, Šambat je na Buri-čaju (r. Dnjepar) podigao tvrđavu sa bedemom, nazvanu po imenu Kubrata – Baštu. Posle toga je bio poslat da ratuje duž reke Sule (Dunav), gde je osnovao svoje carstvo i odvojio se od bugarske države. Nova država je nazvana Duloba po rodovskom imenu dinastije Dulo. Celokupno njegovo vladanje proteklo je u ratovima s Avarima i Francima i postigao je niz sjajnih pobeda, ali na kraju su Franci uspeli da ga potisnu nazad i primorali ga da ponovo traži utočište u Bugarskoj, kod svog brata. Tada je dobio nadimak „Kij”, u smislu „odsečen”, „odvojen”. U Bugarskoj mu je Kubrat poverio tvrđavu Baštu. Zato i danas grad, podignut na tom mestu, nosi ime Šambat Kij – Kijev.1Baštu, Mikail. Skazanie za dăšterjata na hana. S., 1997, k. 1312-1315.
Iz zbornika „Džagfar tarihi” saznajemo da je 618. g. avarski kagan Bojan pozvao k sebi svog vazalnog bugarskog vladara Alburi-ja (Kubratovog oca) i ubio ga, optužujući ga da je dopustio napade Anta na Avare. Brat ubijenog Alburi-ja – Bu Jurgan (poznati Organa), odmah je posetio Konstantinopolj i sklopio ugovor o savezu s Vizantijom protiv Avara i Gota, te je bio priznat za novog vladara Bugara. On je, međutim, postao askal (sveštenik) i odrekao se prestola, prepuštajući ga osirotelom Kubratu, koji je u to vreme bio upravitelj Džuraša – zemalja između aulâ Askal (Kijev) i Harka (Harkov), s centrom Batavil (Putivlj). Mladi i ambiciozni bugarski baltavar odmah je počeo da se sprema za rat protiv Avara. Kao početak, poslao je svog mlađeg brata Šambata u najistočnije krajeve svojih zemalja, duž reke Dnjepar. Ovde, na mestu slovenskog naselja Askal, 620. g. on je osnovao moćnu tvrđavu, koja je s vremenom prerasla u grad, nazvan Baštu po imenu kana Kubrata. Odande, na čelu mnogobrojne vojske Bugara, Anta, Rusa, Slovena i Baškorta (Baškira, Ugara), Šambat je započeo pohod protiv Avarskog kaganata. Nakon što ga je potčinio i uspostavio svoju vlast, odvajajući se od starateljstva svog brata, Šambat se proglasio za samostalnog vladara osvojenih teritorija, imenujući svoju državu Duloba, po rodovskom imenu dinastije Dulo. Pune 33 godine vladao je Šambat, vodeći stalne ratove s Germanima i Francima. Izvojevao je mnoštvo sjajnih pobeda i višestruko proširio svoju državu. Ipak, na kraju su ga Franci porazili i primorali da se vrati u domovinu. Kubrat je oprostio bratovljevu samovolju i postavio ga za upravitelja Baštu-a. Ovde je Šambat ostao do same smrti i stekao poštovanje i ljubav lokalnog stanovništva, srodjujući Bugare s Rusima i Slovenima. Zato je tvrđava koju je on podigao nazvana po njegovom imenu Šambat, a sam grad je narod počeo da imenuje njegovim nadimkom Kij, odakle je dobio i ime Kijev. Dok je Šambat ratovao s Avarima i Francima, kan Kubrat, oslobođen kontrole Avara, uspeo je da stabilizuje svoju državu na istoku, pobedivši Hazarske Turke u Džurašu i oko 630-631. g. postao je nezavisni vladar istočnih delova Stare Velike Bugarske između Dnjepra i Volge.2
Tako je predstavljena istorija Šambata i njegove zemlje Duloba prema volško-bugarskim pisanim izvorima. Kao što se utvrđuje, podaci iz „Predanja” i „Džagfar tarihy” se skoro poklapaju. Opisana slika je logički dosledna, unutrašnje neprotivrečna i razumljiva. Postaju jasni uzroci sukoba između gospodara Avara i vazala Bugara, kao i lični motivi bugarskog kana Kubrata za njegovu spoljnopolitičku preorijentaciju – savez s Vizantijom i suprotstavljanje Avarima, što je dovelo do odvajanja Bugarske od njihove zavisnosti 635. g. Saznajemo da je Kubrat imao brata, koji je takođe ostavio jasan trag u istoriji, iako do sada nije poznat. Saznajemo istoriju Kijeva, osnovanog kao tvrđava 620. g. od strane Šambata po naređenju Kubrata, tačno na granici njegovih poseda s Avarima, s ciljem odvajanja Bugarske od avarske zavisnosti. Saznajemo o nepoznatoj zemlji Duloba, koja je postojala jedva 33 godine, kao i o etničkom sastavu njegovih trupa: Bugari, Anti, Rusi, Sloveni i Baškorti. Postaje jasno ko je civilizovao ovaj mnogobrojni narod, koji je prihvatio opšte ime „Sloveni” i kako je došlo do srodjavanja ove raznoetničke zajednice.
Iz zbornika „Džagfar tarihi” saznajemo da je 618. g. avarski kagan Bojan pozvao k sebi svog vazalnog bugarskog vladara Alburi-ja (Kubratovog oca) i ubio ga, optužujući ga da je dopustio napade Anta na Avare. Brat ubijenog Alburi-ja – Bu Jurgan (poznati Organa), odmah je posetio Konstantinopolj i sklopio ugovor o savezu s Vizantijom protiv Avara i Gota, te je bio priznat za novog vladara Bugara. On je, međutim, postao askal (sveštenik) i odrekao se prestola, prepuštajući ga osirotelom Kubratu, koji je u to vreme bio upravitelj Džuraša – zemalja između aulâ Askal (Kijev) i Harka (Harkov), s centrom Batavil (Putivlj). Mladi i ambiciozni bugarski baltavar odmah je počeo da se sprema za rat protiv Avara. Kao početak, poslao je svog mlađeg brata Šambata u najistočnije krajeve svojih zemalja, duž reke Dnjepar. Ovde, na mestu slovenskog naselja Askal, 620. g. on je osnovao moćnu tvrđavu, koja je s vremenom prerasla u grad, nazvan Baštu po imenu kana Kubrata. Odande, na čelu mnogobrojne vojske Bugara, Anta, Rusa, Slovena i Baškorta (Baškira, Ugara), Šambat je započeo pohod protiv Avarskog kaganata. Nakon što ga je potčinio i uspostavio svoju vlast, odvajajući se od starateljstva svog brata, Šambat se proglasio za samostalnog vladara osvojenih teritorija, imenujući svoju državu Duloba, po rodovskom imenu dinastije Dulo. Pune 33 godine vladao je Šambat, vodeći stalne ratove s Germanima i Francima. Izvojevao je mnoštvo sjajnih pobeda i višestruko proširio svoju državu. Ipak, na kraju su ga Franci porazili i primorali da se vrati u domovinu. Kubrat je oprostio bratovljevu samovolju i postavio ga za upravitelja Baštu-a. Ovde je Šambat ostao do same smrti i stekao poštovanje i ljubav lokalnog stanovništva, srodjujući Bugare s Rusima i Slovenima. Zato je tvrđava koju je on podigao nazvana po njegovom imenu Šambat, a sam grad je narod počeo da imenuje njegovim nadimkom Kij, odakle je dobio i ime Kijev. Dok je Šambat ratovao s Avarima i Francima, kan Kubrat, oslobođen kontrole Avara, uspeo je da stabilizuje svoju državu na istoku, pobedivši Hazarske Turke u Džurašu i oko 630-631. g. postao je nezavisni vladar istočnih delova Stare Velike Bugarske između Dnjepra i Volge.2
Tako je predstavljena istorija Šambata i njegove zemlje Duloba prema volško-bugarskim pisanim izvorima. Kao što se utvrđuje, podaci iz „Predanja” i „Džagfar tarihy” se skoro poklapaju. Opisana slika je logički dosledna, unutrašnje neprotivrečna i razumljiva. Postaju jasni uzroci sukoba između gospodara Avara i vazala Bugara, kao i lični motivi bugarskog kana Kubrata za njegovu spoljnopolitičku preorijentaciju – savez s Vizantijom i suprotstavljanje Avarima, što je dovelo do odvajanja Bugarske od njihove zavisnosti 635. g. Saznajemo da je Kubrat imao brata, koji je takođe ostavio jasan trag u istoriji, iako do sada nije poznat. Saznajemo istoriju Kijeva, osnovanog kao tvrđava 620. g. od strane Šambata po naređenju Kubrata, tačno na granici njegovih poseda s Avarima, s ciljem odvajanja Bugarske od avarske zavisnosti. Saznajemo o nepoznatoj zemlji Duloba, koja je postojala jedva 33 godine, kao i o etničkom sastavu njegovih trupa: Bugari, Anti, Rusi, Sloveni i Baškorti. Postaje jasno ko je civilizovao ovaj mnogobrojni narod, koji je prihvatio opšte ime „Sloveni” i kako je došlo do srodjavanja ove raznoetničke zajednice.
Poslednja izmena:
Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 3.320
Na koji način je opovrgnuta kad se Srbi i Srbija ne spominju u titulama srpskih vladara sve do 12.st. i Nemanjića? Evo sad gledam baš vašu wiki i nema Bodina na listi srpskih vladara
Iz istog članka se da vidit kako Raška nije bila stran pojam kroz srednji vijek šta smo već ranije utvrdili:
"Srbi su do 10. stoljeća osnovali nekoliko država: Srbiju ili Zagorje (zaleđe), koja se sastojala od Srbije (poznate kao " Raška " u historiografiji visokog srednjeg vijeka) i Bosne."
A već sam ti stavia citat također iz vaše wiki u kojem stoji da su današnji Srbi često nazivali Rašanima, a sad ispada da se neki od vas srame tog perioda vaših predaka:
"Od tada su Mlečani , Nijemci i Mađari često Srbiju nazivali Rascia ( latinski: Rascia ) sve do 18. stoljeća, pa su se i Srbi često nazivali Rašani , Rascijani ( latinski: Rasciani ) ili Raci i slično."
Sad je jedino pitanje kad ste točno izgubili kontiniutet srpskog identiteta i koliko je to trajalo.
Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 3.320
Jedino vridno spomena iz ovog članka:
"kan Kubrat, oslobođen kontrole Avara, uspeo je da stabilizuje svoju državu na istoku, pobedivši Hazarske Turke u Džurašu i oko 630-631. g. postao je nezavisni vladar istočnih delova Stare Velike Bugarske između Dnjepra i Volge."
"Saznajemo o nepoznatoj zemlji Duloba, koja je postojala jedva 33 godine"
Casual Observer
Stara legenda
- Poruka
- 90.683
Iranska i ogurska teorija su jedine teorije o poreklu Hrvata koje imaju bilo kakvo utemeljenje. Sve ostale su čiste konstrukcije, sam naziv Hrvati dolazi ili od imena Hroboatos, ili je izvedeno od imena kana Kuvrata (ogursku teoriju je nasuprot iranskoj podržavala i Nada Klaić, koja inače nije ni bila ni neozbiljna ni sklona nacional-romantizmu).
Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 3.320
Još malo o iransko-sarmatsko-antskom porijeklu Hrvata iz pera jednog ruskog plaćenika:
Anti, Hrvati, Tiverci. 3.–6. stoljeće.
Od Hiperboreje do Rusije: Nekonvencionalna povijest Slavena,
Herman Markov
"Drugi slavenski etnonimi na drevnom antskom području, koji imaju sljedive iranske korijene, također bi trebali datirati u rano razdoblje penkovske kulture. Prije svega, tu je plemenski naziv "Hrvati" (хъгвата), koji se izvorno odnosio na stanovnike gornjeg podnjestrovlja. Ovaj naziv, prema nekim lingvistima, bio je narodni iranski oblik etnonima "Sarmati" (indoarijskog podrijetla) - otuda i vlastiti naziv "Hrvat" među Sarmatima u 2. i 3. stoljeću. U početku su se Alano-Sarmati gornjeg podnjestrovlja tako nazivali kako bi se razlikovali od doseljenika koji su govorili slavenski. Kasnije je naziv počeo označavati pleme ili plemensku zajednicu Anta koji su govorili slavenski, posebno u antsko-slovenskoj kontaktnoj zoni. Ova potonja okolnost mogla je pridonijeti opstanku naziva - Anti, kao potomci Sarmata, razlikovali su se od Slavena. Oznaka karpatskih Hrvata kao "bijelih", što znači zapadnih, povlači paralelu sa značenjem same riječi "Anti". Bijeli Hrvati su zapadni, "vanjski" ("antski") Sarmati.
Raspršena priroda etnonima "Hrvati" svjedoči o migraciji ovih plemena. Očito su svi ti Hrvati bili dio jednog, većeg plemena, dijela Anta. Češki arheolog, etnograf i slavenski povjesničar L. Niederle (1865.–1944.) smatrao je da su karpatske Hrvate napali Avari oko 560. godine, nakon čega je značajan broj Hrvata migrirao na jadransku obalu, dok su se manje skupine ovog plemena naselile na raznim mjestima uz srednji Podunavlje, pa čak i na Labi."
Od stoljeća drugog tu žive Hrvati
Anti, Hrvati, Tiverci. 3.–6. stoljeće.
Od Hiperboreje do Rusije: Nekonvencionalna povijest Slavena,
Herman Markov
"Drugi slavenski etnonimi na drevnom antskom području, koji imaju sljedive iranske korijene, također bi trebali datirati u rano razdoblje penkovske kulture. Prije svega, tu je plemenski naziv "Hrvati" (хъгвата), koji se izvorno odnosio na stanovnike gornjeg podnjestrovlja. Ovaj naziv, prema nekim lingvistima, bio je narodni iranski oblik etnonima "Sarmati" (indoarijskog podrijetla) - otuda i vlastiti naziv "Hrvat" među Sarmatima u 2. i 3. stoljeću. U početku su se Alano-Sarmati gornjeg podnjestrovlja tako nazivali kako bi se razlikovali od doseljenika koji su govorili slavenski. Kasnije je naziv počeo označavati pleme ili plemensku zajednicu Anta koji su govorili slavenski, posebno u antsko-slovenskoj kontaktnoj zoni. Ova potonja okolnost mogla je pridonijeti opstanku naziva - Anti, kao potomci Sarmata, razlikovali su se od Slavena. Oznaka karpatskih Hrvata kao "bijelih", što znači zapadnih, povlači paralelu sa značenjem same riječi "Anti". Bijeli Hrvati su zapadni, "vanjski" ("antski") Sarmati.
Raspršena priroda etnonima "Hrvati" svjedoči o migraciji ovih plemena. Očito su svi ti Hrvati bili dio jednog, većeg plemena, dijela Anta. Češki arheolog, etnograf i slavenski povjesničar L. Niederle (1865.–1944.) smatrao je da su karpatske Hrvate napali Avari oko 560. godine, nakon čega je značajan broj Hrvata migrirao na jadransku obalu, dok su se manje skupine ovog plemena naselile na raznim mjestima uz srednji Podunavlje, pa čak i na Labi."
Od stoljeća drugog tu žive Hrvati
Casual Observer
Stara legenda
- Poruka
- 90.683
Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 3.320
"Bijeli Hrvati"
Predmet istraživanja slavista već više od stotinu godina bilo je drevno slavensko pleme „Bili Hrvati“, koje je od pamtivijeka živjelo u Karpatima. Tijekom razdoblja „radjanske stagnacije“, ideološki znanstvenici su bili pokopani u jednoj skupini iskapanjima „zlatonosnih" skitskih groblja, propovijedajući nordijske izravne ideje o etničkim korijenima slavenstva. Čim je napisano učenje o „Velikim Hrvatima“, isti konceptualni dijelovi nisu izrezani. I ta arheološka otkrića od prije sedamdeset godina koja su provedena na području rijeka Tisi i Dnjestar-Prut, te brojni „mnogi“ povijesni naglasci na ovu temu, nimalo nisu sakrili ishod ovih podataka Problemi koji su dali mnoge dodatne izvore hrane za etnogenezu ovog plemena. U svjetlu trenutnog ponovnog razumijevanja životnog standarda i duhovnih vrijednosti, vrijeme je da se temeljitije prouče informacije o „Velikim Hrvatima“, da se filološkim, lingvističkim i metafizičkim metodama pokuša prodrijeti do geneze ovog plemena, a s njim i do ranih Slavena, koji su bili isprepleteni u genealoškom stupcu karpatskog horizonta."
Karpati i okolica naše vjekovno povijesne zemlje
Predmet istraživanja slavista već više od stotinu godina bilo je drevno slavensko pleme „Bili Hrvati“, koje je od pamtivijeka živjelo u Karpatima. Tijekom razdoblja „radjanske stagnacije“, ideološki znanstvenici su bili pokopani u jednoj skupini iskapanjima „zlatonosnih" skitskih groblja, propovijedajući nordijske izravne ideje o etničkim korijenima slavenstva. Čim je napisano učenje o „Velikim Hrvatima“, isti konceptualni dijelovi nisu izrezani. I ta arheološka otkrića od prije sedamdeset godina koja su provedena na području rijeka Tisi i Dnjestar-Prut, te brojni „mnogi“ povijesni naglasci na ovu temu, nimalo nisu sakrili ishod ovih podataka Problemi koji su dali mnoge dodatne izvore hrane za etnogenezu ovog plemena. U svjetlu trenutnog ponovnog razumijevanja životnog standarda i duhovnih vrijednosti, vrijeme je da se temeljitije prouče informacije o „Velikim Hrvatima“, da se filološkim, lingvističkim i metafizičkim metodama pokuša prodrijeti do geneze ovog plemena, a s njim i do ranih Slavena, koji su bili isprepleteni u genealoškom stupcu karpatskog horizonta."
Karpati i okolica naše vjekovno povijesne zemlje
Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 3.320
