POD REBRIMA
Oči sklapam vidim nakazna lica
Pešadiju Bezdana, vojsku Mračnog Princa
Znam čekaju na mene, obuza me strah
Plašim se da postaću pepeo i prah.
Zubima škrgućem, mišići se grče
Ispod pokrivača dve tuđe ruke štrče
Dodiruju me, grle strasno
Auru za tren probiće, postaje mi jasno.
Osećam ugriz, oštrih kandži stisak
Iz mračnih dubina dopire užasan vrisak
On budi me i osećam da više nisam svoj
Pod rebrima rane bole iz kojih curi gnoj.
Imenujem te Osvetniče, Sine Zore
Imenujem te Oslobodioče, ti što u čoveku budiš naj gore
Imenujem te, odstupi! Tebi se obraćam
Imenujem te Otpadnične, i svetlu se vraćam.

...:-D
Hvala...



....