Ja sam jako rano pocela da kuvam. Doduse u pocetku je to bilo samo "pazenje da ne zagori... promesaj povremeno, dolij vodu..." i tako. Jaja i krompirice mislim da sam przila vec u prvom ili drugom razredu :? Pire sam pravila od krompira, a ne onaj iz kesice i to takav da je licio, po teksturi na onaj iz kesice, a ukus je bio dalekoooo bolji. Sve sam to radila da bi me hvalili, naravno



Prvi kompletni rucak spremila sam majci za rodjendan kada sam imala svega 11 god (i to tek napunjenih 11 - na raspustu izmedju 4. i 5. razreda). Rucak se sastojao od pilece supice (domace), domaceg pirea (znaci ne iz kesice) koji je usput bio ukrasen crvenom paprikom i persunom i izgledao kao tortica, snicli dinstanih u crvenom vinu, koje su bile fenomenalne

, tecnost u kojoj su se dinstale sam iskoristila kao preliv za pire i na kraju sam napravila i tortu (doduse onu koja se ne pece, neka slicna kasato torti, mada se ni sada ne secam ni njenog imena, ni ukusa, a ni otkuda mi je bio recept - niti sam tada imala pretstavu, a ni zelju da se bavim dekoracijom torti

) Moja majka cesto prica o tome i dan danas, narocito kada se neko iscudjava otkud meni toliko ljubavi za torte.
S obzirom da su mi cesto ostavljali jelo na pazenje da ne izgori, desavalo se da mi izgori pasulj, grasak, krompir u rerni ...dok sam se igrala napolju s decom. Secam se situacije kada sam skoro izbezumljeno otrcala kuci vicuci kako ce da mi izgori rucak (tada sam imala oko 9-10 godina), a majka moje drugarice se smejala misleci da se zezam i nisam mogla da je ubedim kako ja spremam rucak tako mala.
Jednom sam stavila pilecu supicu da kuvam. Stavila sam zelen, krompir, sargarepu i pilece meso. Nalila vodom skoro do vrha lonca i otisla napolje da se igram (tada sam imala vec nekih 13-14 godina) Sto kaze Daca, setila sam se supice tek kada se iz stana zaviorio dim. IZGORELA MI JE SUPA!!! Sada kada mi neko kaze da ne ume da kuva, ja samo kazem "javi mi se kada ti izgori supa"

