Torrente Bgd
Buduća legenda
- Poruka
- 34.549
To govori da dovoljno ne poznajes ljude, bar u ovom segmentu.
Psi ne mrze iz cista mira, ljudi vrlo cesto da.
Pojma ti nemas.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
To govori da dovoljno ne poznajes ljude, bar u ovom segmentu.
Psi ne mrze iz cista mira, ljudi vrlo cesto da.
Ma u mom bloku su fini.....ima 4 komada.....jedan je rasista posto cigane ne moze da smisli i na njih kidise ko drogiran...a sem njih nikoga vise ne dira cak ni macke.....ostala 3 su blejaci...
Treba ih pokupiti i odvoditi negde u prirodu..
а) да ће те ујести ушкопљен пас
Ne poznajem nikog koga je pas lutalica napao iz cista mira, ne isljucujem da se desavalo ali daleko veci problem ovog drustva i veca opasnost po prolaznike su narkomani, silovatelji, psihicki bolesnici koji slobodno setaju ulicama itd.
Ono jes', pas=čovjek.To bi bilo isto kao kad bi preventivno koknuli sve ljude jer eto, nikad se ne zna kad neko moze da poludi.
..Oko Kalenić pijace čopori divljih pasa... Lutaju. Nekoliko ih čuva stražu a ostali nešto kidaju... Jezivo.
..Ono jes', pas=čovjek.
Сматраш да је у реду да чопори паса шетају по улицама?
Na osnovu cega poredite indidente sa psima llutalicama i incident sa vlasnickim psima?
Ja rekoh da se desava.
I mene je napao pas kao malu, vlasnicki, i nikad nisam dozivela fras nakon toga od psa, naprotiv i dalje sam ih volela. Takvi problemi se, ako se jave, dalje lece kod odgovarajuceg lekara. Pas se sklanja sa ulice, socijalizuje i udomljava, ako ne uspe uspavljuje (u idalnoj zemlji). A pre svega toga se utvrdjuje razlog napada jer sto nekome mozda naizgled izgleda kao slucajno i iznenada ne mora da znaci da je tako. Dete je mozda zlostavljalo psa. Podvlacim mozda da se ne bi hvatali za ovu recenicu.
Svasta se desava i treba pogledati siru sliku ali oni kojima je jedini cilj da se momentalno ukolne svi psi sa ulica na zalost nemaju tu sposobnost. Svi mi, ljubitelji zivotinja imamo isti cilj kao i oni koji te pse mrze-da ni jednog psa nema na ulici ali ne moze se ici i ubijati sve sto u gradu ide na cetiri noge da jednog dana mozda ne bi nekoga pas napao. To bi bilo isto kao kad bi preventivno koknuli sve ljude jer eto, nikad se ne zna kad neko moze da poludi. Svako zivo bice ima pravo da zivi dok drugog ne ugrozava, ali izgleda da nije svakom dato da razume ovu prostu cinjenicu.
Na kraju se opet postavlja pitanje koliki je ljudski udeo u celoj prici o kojoj govorimo ovde ?
Oк, али приоритети се морају знати.Jel si to zakljucila na osnovu ovog dela mog posta?![]()
Пас није крив, није разуман.
Ал' њу би ваљало ишамарати.
А све ово написах да би оспорила твоју тврдњу да пси не нападају без разлога. Тачније, имају разлог- најчешће глад.
Велики је људски удео. Зато и треба неко паметан већ једном да узме ствар у своје руке.Ima. Poznajem jednu zenu koja se trudi da ih prehrani i pomogne, kada su bolesni. Jos jedna je vise njih udomila. To sto trgaju su verovatno ostaci kostiju, sa malo mesa (nadam se) koji izbacuju okolne mesnice, a ovi jedu jer - nesto moraju. Ni ja bas ne volim biti gladna.
Neke od njih znam i pridjem bez problema. Neki se ne usudjuju da vam pridju ni kad im hranu dajete vec su u stavu kao da ocekuju da cete ih izmlatiti. Mislim da je jasno zasto.
Neki se tresu od hladnoce jer na ovoj temperaturi zivotinji kratke dlake uopste nije jednostavno da prezivi, a sumnjam da bi birala ulicu, da je imala izbor. A sigurno da medju njima ima i onih krvolocnih koji mogu da naprave problem i prave ih.
Na kraju se opet postavlja pitanje koliki je ljudski udeo u celoj prici o kojoj govorimo ovde ?
Па моја другарица (једна од најбољих) је уводила луталицу у улаз зграде јер јадан нема где да спава.
Е баш то.Сад ће бити агресивне кучке кад се оштене на пролеће. Откуд можеш да знаш у којој рупи и жбуну су им штенад и где не треба да прођеш? Међутим, рекло би се да није ни битно да ли пас луталица има реалног разлога да буде агресиван, нити је то утеха неком клинцу кога изуједају - једноставно, пси не смеју да буду ту где јесу, и не сме се дозволити да нападају било кога.
Још један кандидат за мануелну терапију![]()
Hordašenje je psihijatrijsko oboljenje i oblik zlostavljanja životinja
O ovoj temi se nedovoljno razmatra među zaštitnicima životinja.
“Hordašenje” je zapravo manifestacija psihijatrijskog poremećaja koji je poznat kao “Diogenov sindrom”. Radi se o sakupljanju životinja do broja koji ugrožava njihovu dobrobit, a često i život. Takvi ljudi ih sabijaju u velikom broju na malom prostoru, bez dovoljno hrane i vode, u prljavštini i bez dovoljno nege, bez veterinarskog nadzora i lečenja. Ovo je zapravo posebna vrsta zlostavljanja životinja.
Citiramo deo odličnog teksta sa jednog stranog sajta:
Zatvorenici “ljubavi” – žrtve hordašenja
“... najuznemirujući aspekt hordašenja: psihološko slepilo, njihova nesposobnost da vide realnost onoga šta rade i kako žive. Generalno, ‘hordaši’ nemaju nameru da budu svirepi iako su uslovi u kojima drže životinje ponekad čak i gori od toga kako svoje žrtve zlostavljaju najgore vrste zlostavljača.” — Carrie Allan
U razvijenim zemljama u kojima se više vodi računa o svemu, po nekad susedi kontaktiraju nadležne zbog zlostavljanja životinja, nekad su to socijalni radnici kada se stariji “hordaši” razbole. Retko sami “hordaši” potraže pomoć.
“Hordašenje” je sve češća pojava, koja je istovremeno i zlostavljanje životinja i vrsta socijalne patologije. Klasifikovana je kao psihijatrijsko oboljenje. U nekim zakonodavstvima podložna je gonjenu preko sudova.
Četiri kriterijuma opisuju hordašenje:
- držanje ogromnog broja životinja;
- nemogućnost obezbeđivanja osnovnih potreba u ishrani, veterinarskoj brizi, smeštaju i održavanju higijene;
- neprepoznavanje i nepriznavanje da se radi o zlostavljanju životinja; i
- “hordaš” ne može da se zaustavi u ponavljanju takvog ponašanja.
Mačke su najčešće žrtve hordašenja, ali to mogu biti i psi, ptice, kunići ili konji – praktično sve vrste životinja. Više od 70% hordaša su žene, mnoge od njih su starije, i recidiv je skoro pravilo.
Neki hordaši su sociološki indiferentni prema potrebama bilo ljudi ili životinja, vođeni potrebom da sakupljaju i kontrolišu životinje. Ponekad hordašica naziva svoju “kolekciju” azilom za životinje. Troškovi i nemogućnost brige o svim tim životinjama pogoršavaju situaciju ali hordašica poriče da je njen “azil” postao “kuća strave”. Hordašica potencira svoju “ljubav” prema životinjama i veruje da je njenim životinjama kod nje bolje nego bilo gde drugde. Često i sami hordaši žive u smeću, mokraći, izmetu i prljavštini, poput njihovih životinja.
“Hordašenje nema veze sa azilom, prihvatilištem ili skloništem za životinje, i ne sme se izjednačiti sa legitimnim nastojanjima da se pomogne životinjama. Ono ima veze sa ljudskom potrebom da gomila i kontroliše životinje, i ta potreba se nadređuje potrebi samih životinja.” - HARC
Posledice po životinje
Skoro bez izuzetka, životinje žive u prljavštini, prenaseljene, gladne, bolesne, prekrivene buvama i drugim parazitima, po sebi imaju nelečene rane, bez staranja o njima i nesocijalizovane, u užasnim uslovima. Neke od njih imaju nelečene rane od napada drugih životinja. Infekcije očiju i bolesti kože su posledice prenaseljenosti životinja. Životinje koje za celog svog mizernog života nisu očešljane, ošišane ili okupane, imaju oštećenja krzna i kože i kožna oboljenja. Životinje koje su zatvorene u kavezima često imaju povređene šape zbog stajanja na žici i u sopstvenim izlučevinama, sa nedovoljno kretanja, zbog čega su im prerasle kandže, deformisane noge i oslabeli mišići, i postoji opšta slabost. Ptice mogu imati oštećene noge i pera, kao posledica stresa. Neke životinje nisu ni jednom u takvom svom životu šetale ili trčale po travi ili zemlji. __________________
Horor u Surčinu (nije za osetljive)
________________________________________
Posledice po društvo
Razvijena društva u kojima se vodi računa o ovoj pojavi, kao i organizacije za zaštitu životinja, dobijaju odjednom veliki broj životinja koje treba zbrinuti. Nevakcinisane životinje su opasnost i po ostale životinje, i po ljude. Nesocijalizovane životinje su opasnost jer mogu da povrede druge životinje i ljude.
Kod nas, na žalost, uopšte ne postoji želja nadležnih da se pozabave ovim problemom, niti se primenjuju zakoni (Zakon o veterinarstvu, Zakon o dobrobiti životinja – koliko god falični bili), po kojima svaka opština na svojoj teritoriji MORA da ima azil za smeštaj životinja bez starateljstva. Ali najveći problem je nepostojanje ODGOVORNOSTI i SVESTI kod velikog broja pojedinaca, koji ne kastriraju pse i mačke i u ogromnom broju izbacuju odrasle životinje i njihovo neželjeno potomstvo. NEMOGUĆE je za sva postojeća udruženja i organizacije za zaštitu životinja da reše taj problem svojim nastojanjem i angažovanjem, dokle god se na ulice, šume i polja izbacuju nove horde neželjenih životinja...
U SAD je 1997. godine osnovana posebna organizacija koja se bavi problemom hordašenja, HARC (the Hoarding of Animals Research Consortium, Tufts University - Boston, Massachusetts). Imaju istraživače i volontere iz različitih oblasti: veterinare, socijalne radnike, policiju, advokate, psihijatre itd.
Više informacija možete naći na sajtu Advocacy for animals.
Činjenica je da će pravi ljubitelj životinja svojim ljubimcima pružiti sve što im je potrebno, a kod “hordašenja” to nije slučaj. Čak takvi ljudi nemaju ni svest o tome da životinje koje su prikupili i drže ih u uslovima koji im škode – pate!
Oni su ubeđeni da pomažu životinjama, dok one bukvalno umiru pred njihovim (zaslepljenim) očima. Često se pak radi o tome da hordašenje započinju iz namere da spasu napuštene životinje, da ih ne bi ubili šinteri ili pojedinci koji truju i iživljavaju se nad životinjama. Ovo pospešuje generalna situacija kod nas, gde ne postoje zvanični azili u svakoj opštini...
Na žalost, u pozadini nastojanja nekih ljudi za otvaranje i održavanje azila za životinje, krije se upravo takav psihijatrijski poremećaj. Daleko od toga da se svim ljudima koji imaju azile ili žele da ih otvore može pripisati ovakva dijagnoza – ali u takvim slučajevima treba da budemo oprezni i da ne donosimo brzopleti sud.
Pre svega, zaista odgovorne i zdrave osobe znaju svoja ograničenja. Znaju za koliko životinja mogu preuzeti odgovornost i koji je kapacitet prostora kojim raspolažu. Nije poenta u tome da se životinje zgomilaju na malom prostoru iz sažaljenja, jer je i to neodgovorno! Posledica takvog nastojanja je da će takvim ljudima ubrzo ponestati prostora i hrane za usvojene životinje, kao i novac za njihovo lečenje i intervencije, pa tako često možemo čuti apele za pomoć ovom ili onom azilu ili mini-zoo vrtu, u kome životinje umiru od gladi...
Takođe – i pored naše tuge i razočarenja – moramo biti svesni da ne možemo sve pse, mačke i druge životinje udomiti ili skloniti dok god ima ljudi koji ih i dalje izbacuju na ulice, u šume i na polja, gde one često stradaju od lovaca, otrovane, povređene ili stradaju kao žrtve sadista... a, na žalost, takvih ljudi je u Srbiji još uvek mnogo više nego zaštitnika životinja i prirode; mnogo ih je više nego svesnih ljudi koji uviđaju kakve su posledice ljudske destrukcije.
Osnovni načini delovanja su EDUKACIJA I DOSLEDNA PRIMENA ZAKONA, ali u Srbiji će, na žalost, proteći još mnogo vremena dok se nešto značajnije promeni, a ubrzana dešavanja u poslednje vreme ne idu u prilog poboljšanju situacije...
Ono što možemo da uradimo, to je po principu “Misli globalno – deluj lokalno”: na primer, osvestite SEBE i svoje ponašanje, kao i svoje prave motive. Pokušajte sami da shvatite da li spadate u osobe obolele od Diogenovog sindroma i utičite na vaše poznanike, prijatelje, kolege, rođake i sve ostale o potrebi humanijeg odnosa prema drugim živim bićima radi stvaranja boljeg sveta u kome živimo – jer sve što radimo, NAMA radimo! Sva živa bića su povezana i planeta Zemlja je neka vrsta živog entiteta, i sve loše što radimo, bilo kom živom biću - sve nam se vraća i pri tome uništava celu ovu divnu planetu...
http://www.sloboda-za-zivotinje.org/..._from=&ucat=4&
__________________
Mа јасно је.Ма то ја режим онако, правим се опасан... ал' не гризем.
Иначе стварно мислим да је ова стерилизација у нашим условима потпуно бесмислена. Кажемо, рецимо, да кучка оштени... колико, четворо у просеку? У еструсу је, да лупим, сваких осам месеци пошто достигне зрелост. Рецимо да пси на улицама живе двоструко краће него са негом, значи једно пет година. Од тога су, рецимо, кучке четири године плодне.
Груба рачуница у глави показује да треба ухватити и стерилисати значајно више од девет десетина паса на улицама да би њихов број остао стабилан уместо да расте природним путем, не узимајући у обзир власнике-идиоте и даљи прилив паса на улице. За осетно смањивање упркос напуштању би требало стерилисати... па, рецимо, 95% паса на улицама.
У нашим условима ово је пресмешно. Довољно, у ствари, да се човек мало и наљути кад му се понуди тако дебилно решење. Да ли градске власти замишљају да су Београђани идиоти?