Harpija:
			
		
	
	
		
		
			razmisljala sam,covece,al je mnogo lakse zavrsiti i drugi fakultet nego dobro se udati u drugom gradu 

		 
		
	 
A kod mene je mnogo lakse zavrsiti 2 fakulteta nego izvuci od caleta za dorucak, za farmerke, za jaknu, mnogo vise vremena, koncentracije, diplomatije, znanja i snalazljivosti i jos 200 puta vise emocija ulazem kad treba od njega da zatrazim pare, svejedno da li se radi o 100 dinara ili o 10 000 dinara, uvek moram da imam danima razradjivan plan, ponekad placem, ponekad se posvadjamo a svadja se uvek zavrsi tako sto on meni kaze da imam kod njega stan i hranu i da je to dovoljno.Ako se nastavi svadja onda se svadja zavrsi tako sto mi kaze da trazim od decka, ili ja kazem "Ako mi ti ne das ja cu da se je bem za pare", on kaze "Idi", ili kaze da sam luda, emotivno, pa zbog toga ni za sta ne sluzim, nisam sposobna za privredjivanje.I tako stalno.
Ceo moj zivot se svodi na to da se ja borim za egzistenciju i za zivot a super se snalazim i u ljubavi, poslu, skoli, na fakultetu, sve mi ide od ruke pa niko to ne vidi da se ja borim za egzistenciju, jer, dzaba sve, ako ja ne nadjem odgovarajuci trenutak, odgovarajuce reci, odgovarajuci pristup za taj trenutak, odgovarajucu boju glasa, da ne budem ni glasna pa da mi kaze da sam hiostericna, da ne budem ni tiha pa da mi iz prve odbrusi da nema para, iako naravno ima, ali to je njegova standardna recenica:
 Daj mi 500 dinara "Nemam!!!!!", da ne budem ni ostra da mi ne kaze da njega boli to sto su meni vazne samo pare (!!!!!!) i sto ja samo trazim, trazim, trazim, i sto nije napravio od mene radnika da zaradjujem (za njega), da ne budem suvise blaga pa da mi obeca da ce mi dati za dva dana a ta dva dana odlozi na 7 dana, a tad se meni nakupi jos neka potreba pa onda moram da trazim 1500 umesto 500 a on se onda prodere :"Kako 1500 kad si rekla 500!!!!!!".
Pored takvog zivota meni je smesno da patim zbog ljubavi.Ljubav je lepa stvar.
U Beogradu je vrlo lako udati se, ali ja necu da se udam.