- Poruka
- 953
06.02.2005
--------------------------------------------------------------------------------
Nakon promocije knjige "Svedočim" u Bijeljini
Plavšićka se iz zatvora izruguje žrtvama pokolja
Haška osuđenica neuspješno pokušava odglumiti nevinost pišući da je za Arkana mislila kako je to ime sela u Vojvodini
Nakon promocije knjige "Svedočim" haške osuđenice Biljane Plavšić održane prije tri dana u bijeljinskom Domu omladine svi oni kojima su poznati događaji s početka agresije na našu zemlju morali su osjetiti mučninu zbog novih laži i falsifikata.
Mada je bio najavljen, na ovom događaju nije se pojavio Milorad Dodik iz, kako je rečeno, "porodičnih razloga".
Lazanski i tetka
Ovu knjigu, koja se prije nekoliko sedmica pojavila u izdanju "Trio printa" iz Banje Luke, bijeljinskoj publici, koja je do posljednjeg mjesta ispunila salu, predstavili su Milica Elez, Rajko Vasić, Miroslav Lazanski, Svetozar Mihajlović i autoricin brat Zdravko Plavšić. Ovo svjedočenje, kako reče Milica Elez, najčešće "pasivnog svedoka" događaja koji su nas sve itekako koštali, pisano je rukom u zatvoru u Švedskoj, bez arhive i podsjetnika, a, prema riječima izdavača Rajka Vasića, može poslužiti historičarima kao putokaz za pisanje o tom vremenu.
A u tom "putokazu" - svašta. Govoreći o izgubljenom informativnom ratu 1992-1995. godine, Miroslav Lazanski, kojem je autorica inače tetka, reče da je u knjizi riječ o ispovijesti dame koja nije bila vična politici i koja je "okrivljena i osuđena za tuđe grijehe", jer je na njoj bila odgovornost, a odluke su donosili drugi. Naročito je zanimljiva teza, s kojom se i Svetozar Mihajlović u svom izlaganju složio, da je upravo ova knjiga "istina i samo istina".
Fascinirani Mihajlović
Mihajlovića su posebno fascinirale stranice o događajima u Bijeljini, proljeća 1992. godine. A na tim stranicama, recimo, piše i to da je Biljana Plavšić mislila da je Arkan selo u Vojvodini (sic!), ili da je u Bijeljini tih dana nastradalo samo osam-devet muslimana!
Bijeljinski događaji iz prvih dana aprila 1992. i uloga Plavšićke u njima poznati su u cijelom svijetu, i pisati na ovaj način danas o tome - to je izrugivanje istini i žrtvama pokolja u kojem su za tri dana stradale stotine nevinih ljudi. Promovirati "novu istinu" o tome upravo u Bijeljini - poseban je cinizam.
E. M.
Nizak publicistički nivo
Svaki komentar je suvišan, ali se mora reći da se ovakvom propagandnom knjigom, u kojoj osoba osuđena za ratne zločine piše "o satanizaciji Srba od strane celog sveta" i zbog "te zavere" čudnim obrtom "onaj ko ubija postaje žrtva, a žrtva postane ubica", nastavlja falsificiranje prošlosti i to na vrlo niskom publicističkom nivou. Na svakoj stranici ove knjige istina se nepovratno gubi.
www.avaz.ba
--------------------------------------------------------------------------------
Nakon promocije knjige "Svedočim" u Bijeljini
Plavšićka se iz zatvora izruguje žrtvama pokolja
Haška osuđenica neuspješno pokušava odglumiti nevinost pišući da je za Arkana mislila kako je to ime sela u Vojvodini
Nakon promocije knjige "Svedočim" haške osuđenice Biljane Plavšić održane prije tri dana u bijeljinskom Domu omladine svi oni kojima su poznati događaji s početka agresije na našu zemlju morali su osjetiti mučninu zbog novih laži i falsifikata.
Mada je bio najavljen, na ovom događaju nije se pojavio Milorad Dodik iz, kako je rečeno, "porodičnih razloga".
Lazanski i tetka
Ovu knjigu, koja se prije nekoliko sedmica pojavila u izdanju "Trio printa" iz Banje Luke, bijeljinskoj publici, koja je do posljednjeg mjesta ispunila salu, predstavili su Milica Elez, Rajko Vasić, Miroslav Lazanski, Svetozar Mihajlović i autoricin brat Zdravko Plavšić. Ovo svjedočenje, kako reče Milica Elez, najčešće "pasivnog svedoka" događaja koji su nas sve itekako koštali, pisano je rukom u zatvoru u Švedskoj, bez arhive i podsjetnika, a, prema riječima izdavača Rajka Vasića, može poslužiti historičarima kao putokaz za pisanje o tom vremenu.
A u tom "putokazu" - svašta. Govoreći o izgubljenom informativnom ratu 1992-1995. godine, Miroslav Lazanski, kojem je autorica inače tetka, reče da je u knjizi riječ o ispovijesti dame koja nije bila vična politici i koja je "okrivljena i osuđena za tuđe grijehe", jer je na njoj bila odgovornost, a odluke su donosili drugi. Naročito je zanimljiva teza, s kojom se i Svetozar Mihajlović u svom izlaganju složio, da je upravo ova knjiga "istina i samo istina".
Fascinirani Mihajlović
Mihajlovića su posebno fascinirale stranice o događajima u Bijeljini, proljeća 1992. godine. A na tim stranicama, recimo, piše i to da je Biljana Plavšić mislila da je Arkan selo u Vojvodini (sic!), ili da je u Bijeljini tih dana nastradalo samo osam-devet muslimana!
Bijeljinski događaji iz prvih dana aprila 1992. i uloga Plavšićke u njima poznati su u cijelom svijetu, i pisati na ovaj način danas o tome - to je izrugivanje istini i žrtvama pokolja u kojem su za tri dana stradale stotine nevinih ljudi. Promovirati "novu istinu" o tome upravo u Bijeljini - poseban je cinizam.
E. M.
Nizak publicistički nivo
Svaki komentar je suvišan, ali se mora reći da se ovakvom propagandnom knjigom, u kojoj osoba osuđena za ratne zločine piše "o satanizaciji Srba od strane celog sveta" i zbog "te zavere" čudnim obrtom "onaj ko ubija postaje žrtva, a žrtva postane ubica", nastavlja falsificiranje prošlosti i to na vrlo niskom publicističkom nivou. Na svakoj stranici ove knjige istina se nepovratno gubi.
www.avaz.ba