- Poruka
- 953
06.02.2005
--------------------------------------------------------------------------------
Nakon promocije knjige "Svedočim" u Bijeljini
Plavšićka se iz zatvora izruguje žrtvama pokolja
Haška osuđenica neuspješno pokušava odglumiti nevinost pišući da je za Arkana mislila kako je to ime sela u Vojvodini
Nakon promocije knjige "Svedočim" haške osuđenice Biljane Plavšić održane prije tri dana u bijeljinskom Domu omladine svi oni kojima su poznati događaji s početka agresije na našu zemlju morali su osjetiti mučninu zbog novih laži i falsifikata.
Mada je bio najavljen, na ovom događaju nije se pojavio Milorad Dodik iz, kako je rečeno, "porodičnih razloga".
Lazanski i tetka
Ovu knjigu, koja se prije nekoliko sedmica pojavila u izdanju "Trio printa" iz Banje Luke, bijeljinskoj publici, koja je do posljednjeg mjesta ispunila salu, predstavili su Milica Elez, Rajko Vasić, Miroslav Lazanski, Svetozar Mihajlović i autoricin brat Zdravko Plavšić. Ovo svjedočenje, kako reče Milica Elez, najčešće "pasivnog svedoka" događaja koji su nas sve itekako koštali, pisano je rukom u zatvoru u Švedskoj, bez arhive i podsjetnika, a, prema riječima izdavača Rajka Vasića, može poslužiti historičarima kao putokaz za pisanje o tom vremenu.
A u tom "putokazu" - svašta. Govoreći o izgubljenom informativnom ratu 1992-1995. godine, Miroslav Lazanski, kojem je autorica inače tetka, reče da je u knjizi riječ o ispovijesti dame koja nije bila vična politici i koja je "okrivljena i osuđena za tuđe grijehe", jer je na njoj bila odgovornost, a odluke su donosili drugi. Naročito je zanimljiva teza, s kojom se i Svetozar Mihajlović u svom izlaganju složio, da je upravo ova knjiga "istina i samo istina".
Fascinirani Mihajlović
Mihajlovića su posebno fascinirale stranice o događajima u Bijeljini, proljeća 1992. godine. A na tim stranicama, recimo, piše i to da je Biljana Plavšić mislila da je Arkan selo u Vojvodini (sic!), ili da je u Bijeljini tih dana nastradalo samo osam-devet muslimana!
Bijeljinski događaji iz prvih dana aprila 1992. i uloga Plavšićke u njima poznati su u cijelom svijetu, i pisati na ovaj način danas o tome - to je izrugivanje istini i žrtvama pokolja u kojem su za tri dana stradale stotine nevinih ljudi. Promovirati "novu istinu" o tome upravo u Bijeljini - poseban je cinizam.
E. M.
Nizak publicistički nivo
Svaki komentar je suvišan, ali se mora reći da se ovakvom propagandnom knjigom, u kojoj osoba osuđena za ratne zločine piše "o satanizaciji Srba od strane celog sveta" i zbog "te zavere" čudnim obrtom "onaj ko ubija postaje žrtva, a žrtva postane ubica", nastavlja falsificiranje prošlosti i to na vrlo niskom publicističkom nivou. Na svakoj stranici ove knjige istina se nepovratno gubi.
www.avaz.ba
--------------------------------------------------------------------------------
Nakon promocije knjige "Svedočim" u Bijeljini
Plavšićka se iz zatvora izruguje žrtvama pokolja
Haška osuđenica neuspješno pokušava odglumiti nevinost pišući da je za Arkana mislila kako je to ime sela u Vojvodini
Nakon promocije knjige "Svedočim" haške osuđenice Biljane Plavšić održane prije tri dana u bijeljinskom Domu omladine svi oni kojima su poznati događaji s početka agresije na našu zemlju morali su osjetiti mučninu zbog novih laži i falsifikata.
Mada je bio najavljen, na ovom događaju nije se pojavio Milorad Dodik iz, kako je rečeno, "porodičnih razloga".
Lazanski i tetka
Ovu knjigu, koja se prije nekoliko sedmica pojavila u izdanju "Trio printa" iz Banje Luke, bijeljinskoj publici, koja je do posljednjeg mjesta ispunila salu, predstavili su Milica Elez, Rajko Vasić, Miroslav Lazanski, Svetozar Mihajlović i autoricin brat Zdravko Plavšić. Ovo svjedočenje, kako reče Milica Elez, najčešće "pasivnog svedoka" događaja koji su nas sve itekako koštali, pisano je rukom u zatvoru u Švedskoj, bez arhive i podsjetnika, a, prema riječima izdavača Rajka Vasića, može poslužiti historičarima kao putokaz za pisanje o tom vremenu.
A u tom "putokazu" - svašta. Govoreći o izgubljenom informativnom ratu 1992-1995. godine, Miroslav Lazanski, kojem je autorica inače tetka, reče da je u knjizi riječ o ispovijesti dame koja nije bila vična politici i koja je "okrivljena i osuđena za tuđe grijehe", jer je na njoj bila odgovornost, a odluke su donosili drugi. Naročito je zanimljiva teza, s kojom se i Svetozar Mihajlović u svom izlaganju složio, da je upravo ova knjiga "istina i samo istina".
Fascinirani Mihajlović
Mihajlovića su posebno fascinirale stranice o događajima u Bijeljini, proljeća 1992. godine. A na tim stranicama, recimo, piše i to da je Biljana Plavšić mislila da je Arkan selo u Vojvodini (sic!), ili da je u Bijeljini tih dana nastradalo samo osam-devet muslimana!
Bijeljinski događaji iz prvih dana aprila 1992. i uloga Plavšićke u njima poznati su u cijelom svijetu, i pisati na ovaj način danas o tome - to je izrugivanje istini i žrtvama pokolja u kojem su za tri dana stradale stotine nevinih ljudi. Promovirati "novu istinu" o tome upravo u Bijeljini - poseban je cinizam.
E. M.
Nizak publicistički nivo
Svaki komentar je suvišan, ali se mora reći da se ovakvom propagandnom knjigom, u kojoj osoba osuđena za ratne zločine piše "o satanizaciji Srba od strane celog sveta" i zbog "te zavere" čudnim obrtom "onaj ko ubija postaje žrtva, a žrtva postane ubica", nastavlja falsificiranje prošlosti i to na vrlo niskom publicističkom nivou. Na svakoj stranici ove knjige istina se nepovratno gubi.
www.avaz.ba
nepristrasno izvjestavanje, bez upliva autorovih komentara...
Isto kao sto se ja ne slazem sa nekim srpskim novinama, ali imam bolji respekt prema NEZAVISNIM; nego li npr. nekim drugim srpskim novinama. 
