Platon-"Drzava"

Platon i sofisti: Platonovo drzavno uredjenje donosi na svet ono sto je (tada?) bilo nuzno, bar u zacetku drustvenih odnosa, potrebu aristokratije kao inteligencije koja je upravljacka. Iskustva sa oligarhijama obesmisljavaju pojam aristokratije i unose nemir u dozivljaj drzavnog ustrojstva. Vremena nosi izvorna iskusenja i Platonov spokoj uslovljen je imaginacijom, idealnim covekom, nasledjem grcke slobodarske misli, radjanjem evropskog puta ka demokratiji.
Grcko okruzenje kao svet razvijene politeisticke tradicije naslo je svoj rezultat u coveku kao filozofu, besedniku. Tako je na izvoru pokretacka snaga dijaloga kao vecna zelja za slobodom. Biti besednikom-filozofom znaci prevrediti stid, suociti se sa svetom koji je surov, biti otvoren za probleme koje nosi svaki zivot u zajednici. Poradi toga dobiti novac za prezivljavanje bilo je lukavstvo sofizma, oblik zadrzane sujete u drustvenom zbivanju. Daleko od sebe-dovoljnosti ova igra intelekta bila je pokretac ka idealu najboljeg coveka. Da li je moguce biti Grk i retorskim vestinama ne biti na putu ka jedinom znanju, ne zeleti nauciti sebe i drugoga?
*
Sofisti su znali da ne postoji benigno pitanje. Platon nije nikada odustao.
 

Back
Top