Plačemo, dakle osećamo

gost 436421

Aktivan član
Poruka
1.732
Placete li i kako gledate na taj fenomen? Koliko cesto to radite?

Kao dijete sam mnogo plakao, majka krene u grad a ja plac onaj najgori, da suza suzu ne stize…’neee, nemoj da ides, ostani’. Vremenom je doslo do toga da nikako ne placem, bar sam mislio da je tako.

Nedavno sam shvatio da mi se desavalo da placem u snu, zasto, bas i ne znam.

Takodje je prije par godina poceo fenomen ‘suzenja ociju’ nakon budjenja ili neposredno prije spavanja, nije povezano sa emocijama pa se sumnjalo na prejaka sredstva za pranje posteljine, jastucnice. Eventualno preveliko koriscenje tj. gledanje u ekrane.

Licno dozivljavam plac kao slabost ali se ponekad zapitam da li je normalno ne plakati nikad.
 
Pa da. Plačem često kada se prekine veza koju sam imala sa nekim koga volim... Obično nekoliko dana odvojim za to, ne radim sve vreme ali to je neko doba žalosti... To se ponekad nastavi kada se setim nečeg... Legnem u krevet i ćutim... A najviše plačem zbog prolaznosti života, što znam da se sve to lepo među nama nikada više neće ponoviti
 
Placete li i kako gledate na taj fenomen? Koliko cesto to radite?

Kao dijete sam mnogo plakao, majka krene u grad a ja plac onaj najgori, da suza suzu ne stize…’neee, nemoj da ides, ostani’. Vremenom je doslo do toga da nikako ne placem, bar sam mislio da je tako.

Nedavno sam shvatio da mi se desavalo da placem u snu, zasto, bas i ne znam.

Takodje je prije par godina poceo fenomen ‘suzenja ociju’ nakon budjenja ili neposredno prije spavanja, nije povezano sa emocijama pa se sumnjalo na prejaka sredstva za pranje posteljine, jastucnice. Eventualno preveliko koriscenje tj. gledanje u ekrane.

Licno dozivljavam plac kao slabost ali se ponekad zapitam da li je normalno ne plakati nikad.
a ja mislila da je tema plač tokom seksa, zbog foruma ljis na kome si je postavio.
zato što sam baš skoro od nekog čula za te suze od zadovoljstva, i kao joj evo ga, i ovi pričaju.
 
U suštini, da odgovorim na temu.
Nije slabost plakati jer je najgore kada se suzdravaš i onu gorčinu i bol skupljaš u sebi a ona te izjeda unutra.
Kada ti se plače, plači. Isplači se, posle te suze izmore i barem će ti se raspoloženje popraviti nakon toga.

Ja lično ne plačem često. U stvari, veoma retko plačem. Ne sećam se kad sam zadnji put. Očvrsnula sam, ali sam izgleda malo preterala jer kada svi plaču ja onako,gledam u njih ko krava u mrtvo tele i pokušavam da se ne nasmejem. Tako da etoo...
 
a ja mislila da je tema plač tokom seksa, zbog foruma ljis na kome si je postavio.
zato što sam baš skoro od nekog čula za te suze od zadovoljstva, i kao joj evo ga, i ovi pričaju.
Generalno se nije mislilo na te suze, ali mozes i o tome.

Obicno su suze usko povezane sa ljubavlju, prvenstveno zenske…prica je nikakva ako se tona suza nije prolila. Salim se, suze nekako usko povezujemo sa osjecanjima, a sta je ljubav nego neki skup…da ne definisemo sad.
 
Pa da. Plačem često kada se prekine veza koju sam imala sa nekim koga volim... Obično nekoliko dana odvojim za to, ne radim sve vreme ali to je neko doba žalosti... To se ponekad nastavi kada se setim nečeg... Legnem u krevet i ćutim... A najviše plačem zbog prolaznosti života, što znam da se sve to lepo među nama nikada više neće ponoviti
Suza za tebe od mene. Takođe ne volim kad nešto lepo prođe. Znam da je život kratak i da se neke stvari dešavaju jednom ili ni jednom. Kad se dese sa svakim je drugacije i ima posebnu draž.
 
Redovno orošavanje suzama spada u zdravu unutrašnju ekologiju i praktikujem redovno

Međutim, muško da plače ne volim i ne tolerišem
Možemo da napravimo neki izuzetak kad mu umru roditelji, ali i to bi bilo poželjno da obavi u špajzu, ostavi, podrumu, kod sebe u kancelariji... muškarac ne treba da ima ikakve druge emocije osim besa i ambicije

Ne volim takođe ni:
da čita previše fikcije, naročito ne poezije
da iebe u misionaru
da zna više od jednog stranog jezika, jer jezici su ženska niša
da razlikuje više od nekoliko osnovnih boja, isti razlog kao za jezike
 
Placete li i kako gledate na taj fenomen? Koliko cesto to radite?

Kao dijete sam mnogo plakao, majka krene u grad a ja plac onaj najgori, da suza suzu ne stize…’neee, nemoj da ides, ostani’. Vremenom je doslo do toga da nikako ne placem, bar sam mislio da je tako.

Nedavno sam shvatio da mi se desavalo da placem u snu, zasto, bas i ne znam.

Takodje je prije par godina poceo fenomen ‘suzenja ociju’ nakon budjenja ili neposredno prije spavanja, nije povezano sa emocijama pa se sumnjalo na prejaka sredstva za pranje posteljine, jastucnice. Eventualno preveliko koriscenje tj. gledanje u ekrane.

Licno dozivljavam plac kao slabost ali se ponekad zapitam da li je normalno ne plakati nikad.
Mozda imas problem sa stitnjacom
 

Back
Top