rbija u odnosu na zemlje Balkana, a pogotovo u odnosu na zemlje Evropske unije, višestruko zaostaje u zakonima koji regulišu čuvanje opasnih pasa. Ne zna se ni ko kontroliše, niti ko sankcioniše one koji šetaju i čuvaju opasne pse, pa u praksi nije moguće primeniti ni najjednostavniju odluku da se ovi psi šetaju sa brnjicom i povocem. Rezultat ove nebrige države je veliki broj krvoločnih pasa koje vlasnici drže kako im se prohte, ali i veliki broj lutalica, koje vlasnici ostavljaju na ulici, pa svakodnevno ujedaju prolaznike, kao što je to bio slučaj u sredu i utorak kada su žrtve bile trudnica i trogodišnja devojčica u centru Beograda.
Prema zakonskoj regulativi, rasa psa pitbul terijer zabranjena je u Srbiji i kazna za vlasnika koji poseduje ovog psa je do 500.000 dinara. Ostale rase koje se smatraju opasnom, poput bul terijera, staforda, američkog terijera i mini bula, moraju se čuvati prema strogim pravilima, koja su postavljena po ugledu na evropske zemlje.
Opasne pse mogu da šetaju samo punoletne osobe, sa povocem i brnjicom, psi se moraju čuvati u prostoru koji je zaključan i iz kog pas ne može da pobegne, mora da bude obeležen mikročipom i vlasnik psa mora da ima ispit socijalizacije koji izdaje Kinološki savez Srbije. Ovako je u teoriji, a situacija u praksi je potpuno drugačija.
Komunalna policija jedini je organ koji može da kazni vlasnika psa koji ne poštuje neko od ovih pravila. Međutim, komunalni policajac ne može da prepozna razliku između zabranjenog pitbul terijera i staforda, već samo veterinarska inspekcija, koja mora da prijavi vlasnika komunalnoj policiji. Kazna vlasnika pasa koji su kažnjeni zbog šetanja opasnog psa bez brnjice ili povoca je mizerna. Isto je i sa brojem onih koji su kažnjeni zbog neposedovanja ispita o socijalizaciji psa.
- Ova pravila uvedena su relativno skoro, ali ih u praksi niko ne poštuje. Potrebno je edukovati vlasnike pasa, jer je jedino u Srbiji normalno da se pas šeta bez povoca ili brnjice, a to nema ko da kazni. Naravno da komunalni policajac ne mora da poznaje kinologiju, zato je i za njih potrebna obuka. Mi izdajemo te ispite o socijalizaciji pasa, ali broj vlasnika koji to polažu je zanemariv. Sa druge strane, u prestonici postoji samo jedno mesto gde psi mogu da se šetaju, a to je Tašmajdanski park. Zaključak svega je da je velika nebriga države o psima i njihovim vlasnicima, zbog čega se i dešavaju nesreće poput one kad je pitbul napao devojčicu ili kad su lutalice napale trudnicu - kaže za "Blic” Ana Bijelović iz Kinološkog saveza Srbije.
Zemlje u okruženju, a pogotovo Evropa, u odnosu na Srbiju su daleko, i po zakonskoj regulativi držanja, i po efikasnosti sankcionisanja vlasnika pasa.
- U zemljama Evrope je nezamislivo da neko opasnog psa šeta bez povoca i korpe. Ako bi to pokušao, pas bi mu u vrlo brzom roku bio oduzet, a on bi dobio veliku novčanu kaznu. U nekim zemljama postoje inspekcije koje mogu da ulaze u stanove i dvorišta kod vlasnika ovakvih pasa i da proveravaju u kakvim uslovima se čuvaju i da li su psi možda vremenom postali agresivni. Mi smo daleko iza toga - dodaje Ana Bijelović.