Pitao sam chatGPT zasto blokaderi odbijaju razgovor sa Vucicem

tab503

Daj link
Administrator
Poruka
130.184
evo sta je rekao..sta mislite..da li je u pravu?

Blokaderi uglavnom odbijaju razgovor sa Vučićem iz više razloga:

  1. Nepoverenje – mnogi smatraju da razgovor s njim ne vodi ničemu, jer se obećanja često ne ispunjavaju ili se razgovori koriste više za “kupovinu vremena” i politički marketing nego za rešavanje problema.
  2. Politička taktika – blokadama žele da izvrše pritisak, a ulazak u direktne pregovore bi mogao da oslabi njihovu poziciju ili da ih “izvuče” iz ulice gde su najjači.
  3. Legitimitet – neki smatraju da bi razgovor sa njim značio priznanje njegove političke moći i legitimiteta, a to ne žele. Više im odgovara da razgovaraju sa institucijama (univerzitet, skupština, ministarstva) nego lično sa predsednikom.
  4. Strah od manipulacije – Vučić je poznat po tome da koristi razgovore da predstavi sebe kao nekoga ko “sluša narod”, dok sagovornike lako prikaže kao neozbiljne ili kao da su postigli kompromis.
  5. Jasni zahtevi – pošto blokade obično imaju konkretne i jednostavne zahteve (npr. povlačenje zakona, smena određenih ljudi, ispunjenje studentskih prava), oni veruju da tu nema šta da se pregovara nego samo da se ispuni.

👉 Ukratko, odbijanje razgovora je više strategija nego tvrdoglavost — oni misle da bi direktnim dijalogom izgubili snagu i da im je jače oružje upravo pritisak sa ulice.
 
bolje pitaj chatgpt ko su blokaderi.

kada vidis kakav odgovor ces dobiti, onda ne moras da ga ista vise pitas za ostalo.
sto? sasvim je ok
ovo je odgovorio.

Nije to neka posebna organizacija pod tim imenom, već više „narodni“ naziv za učesnike blokada – građane, ekološke aktiviste, ponekad i opozicione političare koji im se priključe.
 
evo sta je rekao..sta mislite..da li je u pravu?

Blokaderi uglavnom odbijaju razgovor sa Vučićem iz više razloga:

  1. Nepoverenje – mnogi smatraju da razgovor s njim ne vodi ničemu, jer se obećanja često ne ispunjavaju ili se razgovori koriste više za “kupovinu vremena” i politički marketing nego za rešavanje problema.
  2. Politička taktika – blokadama žele da izvrše pritisak, a ulazak u direktne pregovore bi mogao da oslabi njihovu poziciju ili da ih “izvuče” iz ulice gde su najjači.
  3. Legitimitet – neki smatraju da bi razgovor sa njim značio priznanje njegove političke moći i legitimiteta, a to ne žele. Više im odgovara da razgovaraju sa institucijama (univerzitet, skupština, ministarstva) nego lično sa predsednikom.
  4. Strah od manipulacije – Vučić je poznat po tome da koristi razgovore da predstavi sebe kao nekoga ko “sluša narod”, dok sagovornike lako prikaže kao neozbiljne ili kao da su postigli kompromis.
  5. Jasni zahtevi – pošto blokade obično imaju konkretne i jednostavne zahteve (npr. povlačenje zakona, smena određenih ljudi, ispunjenje studentskih prava), oni veruju da tu nema šta da se pregovara nego samo da se ispuni.

👉 Ukratko, odbijanje razgovora je više strategija nego tvrdoglavost — oni misle da bi direktnim dijalogom izgubili snagu i da im je jače oružje upravo pritisak sa ulice.

1000000174.png
1000000175.png
1000000176.png
1000000177.png
1000000178.png

1000000179.png

1000000180.png
1000000181.png
1000000182.png
1000000183.png
 
evo sta je rekao..sta mislite..da li je u pravu?

Blokaderi uglavnom odbijaju razgovor sa Vučićem iz više razloga:

  1. Nepoverenje – mnogi smatraju da razgovor s njim ne vodi ničemu, jer se obećanja često ne ispunjavaju ili se razgovori koriste više za “kupovinu vremena” i politički marketing nego za rešavanje problema.
  2. Politička taktika – blokadama žele da izvrše pritisak, a ulazak u direktne pregovore bi mogao da oslabi njihovu poziciju ili da ih “izvuče” iz ulice gde su najjači.
  3. Legitimitet – neki smatraju da bi razgovor sa njim značio priznanje njegove političke moći i legitimiteta, a to ne žele. Više im odgovara da razgovaraju sa institucijama (univerzitet, skupština, ministarstva) nego lično sa predsednikom.
  4. Strah od manipulacije – Vučić je poznat po tome da koristi razgovore da predstavi sebe kao nekoga ko “sluša narod”, dok sagovornike lako prikaže kao neozbiljne ili kao da su postigli kompromis.
  5. Jasni zahtevi – pošto blokade obično imaju konkretne i jednostavne zahteve (npr. povlačenje zakona, smena određenih ljudi, ispunjenje studentskih prava), oni veruju da tu nema šta da se pregovara nego samo da se ispuni.

👉 Ukratko, odbijanje razgovora je više strategija nego tvrdoglavost — oni misle da bi direktnim dijalogom izgubili snagu i da im je jače oružje upravo pritisak sa ulice.
A o cemu da razgovaraju sa njim.

Sta on da kaze, evo vam inzenjeri i knjigovodja, a ne dam Vesica i Tomu, je l' moze?

Zahtev je da rade institucije i ako rade ode i Vucic i hiljade naprednjaka u zatvor.
 
Zasto je Mesic vise uradio za Srbiju nego bilo koji drugi srpski predsednik posle njega?
ChatGPT said:

Zanimljivo pitanje. 😊 Ako pričamo o Stjepanu Mesiću, bivšem predsedniku Hrvatske (2000–2010), često se kaže da je paradoksalno uradio više za Srbiju nego mnogi srpski predsednici nakon 2000. godine. Evo zašto se ta tvrdnja ponekad čuje:

Normalizacija odnosa – Mesić je već početkom 2000-ih javno isticao da Hrvatska i Srbija moraju da normalizuju odnose i sarađuju, dok su tadašnji srpski lideri još uvek bili duboko u nacionalističkoj retorici. Njegova politika smirivanja tenzija doprinela je otvaranju kanala saradnje.

Oštar otklon od rata i nacionalizma – Za razliku od mnogih političara u regionu, Mesić je više puta jasno rekao da je politika devedesetih bila pogubna, da zločine treba procesuirati i da nijedan narod nije kolektivno kriv. Time je, indirektno, pomagao i Srbiji da se rastereti narativa da je „ceo narod kriv“.

Podrška evropskim integracijama Srbije – Iako je Hrvatska imala sopstveni put ka EU, Mesić je znao reći da Srbija takođe treba da ide tim putem jer će tek tada region biti stabilan. Dakle, podržavao je nešto što je bilo od suštinskog značaja za budućnost Srbije.

Simbolične gestikulacije – Bio je jedan od retkih regionalnih lidera koji je imao hrabrosti da ode na komemoracije, oda počast žrtvama i pokaže da pomirenje nije slabost nego snaga. Te simbolične stvari u diplomatiji i odnosima među narodima znače često više nego konkretni ugovori.

Stvarni efekat na percepciju Srbije – Dok su pojedini srpski predsednici u regionu izazivali nove tenzije izjavama ili potezima, Mesić je svojim stavovima umanjivao antagonizam i pomagao da se u međunarodnoj javnosti stvori povoljnija atmosfera za Srbiju.

Ukratko, ljudi koji tvrde da je „Mesić uradio više za Srbiju od srpskih predsednika posle njega“ misle na to da je on olakšao pomirenje, otvorio vrata saradnje i razbio stereotipe, dok su mnogi srpski lideri često bili fokusirani na unutrašnju politiku, revanšizam i povratak na narative iz devedesetih.

Hoćeš da napravim poređenje po predsednicima Srbije posle 2000. (Koštunica, Tadić, Nikolić, Vučić) da vidiš u čemu je Mesić izgledao „korisniji“ za Srbiju od njih?
 
evo sta je rekao..sta mislite..da li je u pravu?

Blokaderi uglavnom odbijaju razgovor sa Vučićem iz više razloga:

  1. Nepoverenje – mnogi smatraju da razgovor s njim ne vodi ničemu, jer se obećanja često ne ispunjavaju ili se razgovori koriste više za “kupovinu vremena” i politički marketing nego za rešavanje problema.
  2. Politička taktika – blokadama žele da izvrše pritisak, a ulazak u direktne pregovore bi mogao da oslabi njihovu poziciju ili da ih “izvuče” iz ulice gde su najjači.
  3. Legitimitet – neki smatraju da bi razgovor sa njim značio priznanje njegove političke moći i legitimiteta, a to ne žele. Više im odgovara da razgovaraju sa institucijama (univerzitet, skupština, ministarstva) nego lično sa predsednikom.
  4. Strah od manipulacije – Vučić je poznat po tome da koristi razgovore da predstavi sebe kao nekoga ko “sluša narod”, dok sagovornike lako prikaže kao neozbiljne ili kao da su postigli kompromis.
  5. Jasni zahtevi – pošto blokade obično imaju konkretne i jednostavne zahteve (npr. povlačenje zakona, smena određenih ljudi, ispunjenje studentskih prava), oni veruju da tu nema šta da se pregovara nego samo da se ispuni.

👉 Ukratko, odbijanje razgovora je više strategija nego tvrdoglavost — oni misle da bi direktnim dijalogom izgubili snagu i da im je jače oružje upravo pritisak sa ulice.
ne bi ih ni zvao na dijalog da nije siguran da će odbiti...stvar je u tome što nema lidera protesta koji bi mogli da debatuju u ime svih...plenumi su super stvar sa jedne strane zato što nema lidera pa nema vlast i službe domaće i strane koga da zapljunu, ucene ili podmite ali je nezgodna stvar kad treba da se pregovara...
 
evo sta je rekao..sta mislite..da li je u pravu?

Blokaderi uglavnom odbijaju razgovor sa Vučićem iz više razloga:

  1. Nepoverenje – mnogi smatraju da razgovor s njim ne vodi ničemu, jer se obećanja često ne ispunjavaju ili se razgovori koriste više za “kupovinu vremena” i politički marketing nego za rešavanje problema.
  2. Politička taktika – blokadama žele da izvrše pritisak, a ulazak u direktne pregovore bi mogao da oslabi njihovu poziciju ili da ih “izvuče” iz ulice gde su najjači.
  3. Legitimitet – neki smatraju da bi razgovor sa njim značio priznanje njegove političke moći i legitimiteta, a to ne žele. Više im odgovara da razgovaraju sa institucijama (univerzitet, skupština, ministarstva) nego lično sa predsednikom.
  4. Strah od manipulacije – Vučić je poznat po tome da koristi razgovore da predstavi sebe kao nekoga ko “sluša narod”, dok sagovornike lako prikaže kao neozbiljne ili kao da su postigli kompromis.
  5. Jasni zahtevi – pošto blokade obično imaju konkretne i jednostavne zahteve (npr. povlačenje zakona, smena određenih ljudi, ispunjenje studentskih prava), oni veruju da tu nema šta da se pregovara nego samo da se ispuni.

👉 Ukratko, odbijanje razgovora je više strategija nego tvrdoglavost — oni misle da bi direktnim dijalogom izgubili snagu i da im je jače oružje upravo pritisak sa ulice.
I ja isto pitao:hahaha:
AI nema sve podatke blokaderosi jednostavno nemaju kvalitetne ljude,program da bi uopšte izašli sa tim za nesto ozbiljnije.
Nahrani ga sa tim podacima pa ces videti odgovor:tajna:
 
svaki politicki razgovor sa AI je konstruktivan ako ga digresiono sve vreme teras da istupi iz osnovne teme i bacas ga u nesvest sa apstraktnim sagledavanjem problema, a onda ga vracas na zemlju teme sa podsvesnim sarkazmima, metaforama i drugim stilskim figurama.

videces da je jos uvek tanak...i ne jednom, vec ce se cesto vaditi da to nije tema i da nema odgovor... jedno vece mi je to u temi o medjuljudskim odnosima tako odgovarao uzastopno ako se secam, jedno 8 ili 9 puta :lol:

ali uci..i to brzo...sto jes jes.
 
evo sta je rekao..sta mislite..da li je u pravu?

Blokaderi uglavnom odbijaju razgovor sa Vučićem iz više razloga:

  1. Nepoverenje – mnogi smatraju da razgovor s njim ne vodi ničemu, jer se obećanja često ne ispunjavaju ili se razgovori koriste više za “kupovinu vremena” i politički marketing nego za rešavanje problema.
  2. Politička taktika – blokadama žele da izvrše pritisak, a ulazak u direktne pregovore bi mogao da oslabi njihovu poziciju ili da ih “izvuče” iz ulice gde su najjači.
  3. Legitimitet – neki smatraju da bi razgovor sa njim značio priznanje njegove političke moći i legitimiteta, a to ne žele. Više im odgovara da razgovaraju sa institucijama (univerzitet, skupština, ministarstva) nego lično sa predsednikom.
  4. Strah od manipulacije – Vučić je poznat po tome da koristi razgovore da predstavi sebe kao nekoga ko “sluša narod”, dok sagovornike lako prikaže kao neozbiljne ili kao da su postigli kompromis.
  5. Jasni zahtevi – pošto blokade obično imaju konkretne i jednostavne zahteve (npr. povlačenje zakona, smena određenih ljudi, ispunjenje studentskih prava), oni veruju da tu nema šta da se pregovara nego samo da se ispuni.

👉 Ukratko, odbijanje razgovora je više strategija nego tvrdoglavost — oni misle da bi direktnim dijalogom izgubili snagu i da im je jače oružje upravo pritisak sa ulice.
Pa sta pitas AI pitaj starije Koji ga znaju od huliganskih dana a Evo Jovo ga zna iz gimnazije I po onom madimku
 

Back
Top