pitanje moral i sreca

gost 224104

Elita
Poruka
20.630
da li osobe koje zive po skoro pa 100% moralno uopste na kraju, kad zbroje zivot mogu doci do sume da su bili srecni?

postavila sam jednu temu na Ljis-u (a dje bi drugo:lol:) i moralisti je zauzeli vecinom pilici (mlado po godinama a i zivotnim iskustvom) drvlje i kamenje na mene (mozh misliti)
 
Tema koju si ti postavila pripada Filozofiji. Nema gotovo nikakve veze sa Psihologijom.

Da bi mogli da poredimo lubenice i tresnje, moramo prvo definisati lubenicu i njen kontekst, moramo definisati tresnju i njen kontekst, i pokusati shvatiti da li ta dva konteksta imaju veze sa vezom.

Za nekoga je Moral iznad Srece, za nekoga Sreca nema nikakve veze sa Moralom, za nekoga ne postoji Moral kao kategorija... Sve to zavisi iz kog zivotnog ugla posmatramo poimanje Morala i Srece, i njihovu interakciju. :roll:

_nobody_
 
pa ako moral pronalaze u sebi i osećaju da tako treba...
al moral je uglavnom - šta će svet da kaže
svi sebi kupuju iluziju sreće, sad na kraju ko šta zbroji
ošćuna kraju se sve svede da se jebbeno dobro osećaš danas i u vezi sa budućnošću
 
da li osobe koje zive po skoro pa 100% moralno uopste na kraju, kad zbroje zivot mogu doci do sume da su bili srecni?

prvo, chovek koji zhivi moralno DA BI bio srecan nikad nece biti srecan. Chovek koji zhivi moralno zato shto od morala neshto OCHEKUJE nece nikad dobiti satisfakciju.
Satisfakcija moralnog choveka je u moralu samom. Biti moralan znachi biti chovek prema sebi i prema drugima u shto vecoj mogucoj meri.
Sreca i moral nisu ni uzroci ni posledice jedno drugom.
 
da li osobe koje zive po skoro pa 100% moralno uopste na kraju, kad zbroje zivot mogu doci do sume da su bili srecni?

postavila sam jednu temu na Ljis-u (a dje bi drugo:lol:) i moralisti je zauzeli vecinom pilici (mlado po godinama a i zivotnim iskustvom) drvlje i kamenje na mene (mozh misliti)

ко живи по свом па се испостави да је окружење/морал у складу, живи срећан. ко дозволи да му окружење наметне правила постаје несхваћен/несрећан. и остало око тога...
уз пилетину иде и лимун...
 
Moral nam kazuje sta treba da radimo da bi smo usrecili one oko nas. Ali samo neki morali savjetuju sta treba da se radi da bi smo usrecili i nas i druge oko nas.

Jedni nas cine nesrecnima dok druge obratno, npr. hriscanski moral koji savjetuje sazaljenje prema pacenicima (a sazaljenje uvecava nase vlastito zaljenje/patnju), dok drugi morali savjetuju o tome sta je najbolje raditi da bi se bilo jak, da bi se posjedovao uticaj i jako tijelo i dusa i imovina i bistar duh.

Treba biti sposoban ne podleci uzivanjima i izvrsavati teska djela. Kod vecine ljudi je obratno. Oni uzivaju, ali su nesrecni zbog svoje slabosti, jer uzivanje slabi, ne samo nasu vjeru u nas, nego i tudju vjeru u nas. Time gubimo i uticaj u drustvu (ako ono imalo valja) a i sve ostalo - ukoliko ne zivimo skoro samostalno.

Nije slucajno to sto su narkomani uglavnom mrsavi i siromasni.
 
da li osobe koje zive po skoro pa 100% moralno uopste na kraju, kad zbroje zivot mogu doci do sume da su bili srecni?

Uvijek postoje nepredviđene okolnosti poput ratova, prirodnih katastrofa i sl. ali ako bi upoređivali odnos onih koji žive moralno, od onih koji nemaju sposobnosti za takav život pokazalo bi se da skromno, uporno, vrijedno proizvodi sigurnu i udobnu sredinu za život i suživot ..
 
da li osobe koje zive po skoro pa 100% moralno uopste na kraju, kad zbroje zivot mogu doci do sume da su bili srecni?

postavila sam jednu temu na Ljis-u (a dje bi drugo:lol:) i moralisti je zauzeli vecinom pilici (mlado po godinama a i zivotnim iskustvom) drvlje i kamenje na mene (mozh misliti)

Ako žive po onome što smatraju moralom, i ako im je to bitno, onda, da, mogu.

Mada pitanje nagoveštava da je moral kakva debilna stvar kojima su samo debili skloni; i da, stoga, nikad ni ne bi mogli bit srećni.

Ali postoje moral i moral; i ne bi se o toj razlici trebalo suditi po sopstvenim stavovima.

Pogotovo kad su debilni.
 
da li osobe koje zive po skoro pa 100% moralno uopste na kraju, kad zbroje zivot mogu doci do sume da su bili srecni?

postavila sam jednu temu na Ljis-u (a dje bi drugo:lol:) i moralisti je zauzeli vecinom pilici (mlado po godinama a i zivotnim iskustvom) drvlje i kamenje na mene (mozh misliti)
Najveća je verovatnoća da onaj ko 100% živi po društvenom moralu ne živi svoj život. A ne živeti svoj život znači nemati osnovu za srećnim životom. Ipak, ovo ne kaže da trebamo živeti nemoralan život već da obratimo pažnju na naše unutarnje potrebe i unutarnja osećanja. Naša prirodna ili unutarnja etičnost je iznad društvenog morala i zadovoljiti nju znači zadovoljiti svoje najdublje potrebe.
Da, ali i tu postoje uslovi. Da li znamo razlikovati unutarnji osećaj etičnosti od naših čulnih, emotivnih i umnih nagona.
Generalno rečeno na ovo pitanje dati ozbiljan odgovor ne može se u nekoliko rečenica.
Nabolji put i način je kroz život malo hrabrije živeti pa i ako pogrešimo nismo srušili ničiji svet. Uvek možemo izvući valjanu pouku i zaključak a to je ono zbog čega postoji život - da probamo i ispravljamo. Greške nas ne smeju slamati jer one jesu samo cena našeg učenja i napredovanja. Treba biti fleksibiulan prema sebi.
Ako neko u datom trenutku življenja ne zna oceniti da li živi srećnim životom vrlo je verovatno da ni na kraju neće moći da ispravno oceni. Jer, tu procenu donosimo mi kao Duša po sumiranju svih naših iskustava koja su nas podigla u viša stanja svesti (pozitivno) ili su nas povukla još niže.
Ako neko i želi najbolji i natačniji odgovor onda ga može potražiti u svojim snovima. Oni jesu tu da samoj osobi pomognu po pitanju svih dilema...
 

Back
Top