ovaj govor sam inace imao na umu kad sam pominjao micia kaku, i verujem da je to naravno sve "pojednostavljeno"
zaista me je intrigiralo to sto pominje vise univerzuma koji se uvek iznova formiraju, jer sam i ja imao takvu sliku u glavi, to mi dodje nekako ih posmatram kao celije koje se iznova i iznova dele
...ok ako univerzum nije beskonacan, ali se beskonacno siri, sto naravno znaci da u svakom trenutku ima neki "kraj" koji se istog trenutka pomeri, i tako u nedogled?
ja to barem tako kokntam za sada...
evo da prilozim i govor gore pomenutog
Gle 'vako... na Zapadu nauka funkcioniše po sistemu sponzorisanja istraživanja, tj. po sistemu:
kol'ko pare, tol'ko nauke. Stoga naučnici moraju da izigravaju zabavljače i cirkuzante i animiraju sponzora da odreše kesu. Neki naučnici su u tome uspešniji, kao Mičio Kaku, pa ih puste na TV, dok drugi nisu tako vešti, pa završe tako što prepravljaju stone lampe u UV lampe, sa žicama bez izolacije, kako bi ispitivali fotoelektrična svojstva polimera (stvarni slučaj iz jedne domaće naučno-istraživačke institucije od pre par nedelja).
Da se vratim na priču koju priča Mičio Kaku u emisiji koju si priložio- apsolutno zanemari sve što voditelj priča i pita i sve što je Mičio Kaku rekao u odgovor na voditeljeva pitanja. Ovo se naročito odnosi na pitanja u vezi religije. To su samo šljokice i resice klovnovskog odela i nemaju nikakve veze sa relanošću. Reč je samo o mišljenjima dva obična čoveka željna senzacionalizma i novca i slučaju Mičio Kakua širenja njegovog verskog ubeđenja. To nema veze sa naukom, mada tako može da zvuči prosečnom gledaocu. Reč je o klasičnoj zloupotrebi položaja.
Da se vratimo na realni svet. Svemir se ne širi beskonačno. Svemir se samo širi. U ovom trenutku nismo sigurni da li svemir to širenje ubrzava, usporava ili se širi stalnom stopom. Postoje rezultati posmatranja i teorijski modeli i simulacije za sva tri slučaja.
Ono što pobuđuje najviše zanimanja među narodom su ekstremni slučajevi: ubrzano širenje i ubrzano skupljanje.
U prvom slučaju, usled ubrzanog širenja doći će do toplotne smrti Kosmosa. Šta to znači? Uzmeš malo vode (etanola, dezodoransa) i naprskaš je na kožu. Osetićeš hlađenje na tom delu kože. Zašto? Zato što sa isparavanjem molekuli vode odvode deo toplote sa kože. Slično tome kada sušiš veš, raširićeš ga kako bi se brže osušio. Svakome je jasno da će se ista količina veša brže osušiti ukoliko je razvučena na veću površinu. Isot se dešava i sa svemirom. Kako se više širi tako se više hladi. To hlađenje usled povećanja rastojanja će dovesti do hlađenja prvo makroskopskih objekata, planeta, zvezda, itd., a potom će stići i do atomskog nivoa. Kada se sve ohladi, Kosmos će stati i ostati zamrznut i nepokretan. Kao u bajci o Uspavanoj lepotici, što je zapravo jedan indoevropski mit i eto nama religije, ako baš hoćeš, koja se pokazuje sasvim tačnom i potvrđenom od strane nauke.
U drugom slučaju, slučaju skupljanja, ukupna količina materije u Kosmosu je dovoljna da stvori dovoljno gravitacione sile da se čitav Kosmos skupi u jednu tačku - singularitet. U toj tački prestaju da važe poznati zakoni fizike, vreme stoji, masa je beskonačna i nema svetla... i onda hajd' Jovo nanovo - Veliki prasak i sve ispočetka.
E, sad Multiverzumi... već više od jedne decenije se fizičari poigravaju sa idejom da postoje "bele rupe" - astronomski objekti koji su parnjaci crnim rupama. Kako crne rupe usisavaju svu materiju u sebe, tako bi bele rupe trebalo da generišu materiju. Čak neki modeli pretpostavljaju vezu između dve vrsta rupa, pa tako imamo model po kome sve što se usisa na kraju jedne crne rupe, izađe "sa druge strane", izbaci se iz bele rupe. Onda je tu pitanje broja dimenzija. Ljudi opažaju dve dimenzije istovremeno, vrše operacije u tri dimenzije, a svesni su četiri (tri prostorne i vremena). Međutim, teorijski modeli predviđaju da postoju malo više dimenzija. U presecima tih dimenzija... u stvari, samo ću te zbunuti.
'Ajd' da vidimo šta te zanima od ovog do sada napisanog... idemo lagano.
