Pesme na temu kiše

Sećaš li se Barbara,
padala je kiša neprestana
nad Brestom toga dana,
a ti si išla nasmejana,
pokisla, ustreptala, blistava,
pod krupnim kapima kiše.

Seti se, Barbara,
sretoh te u ulici Sijam,
smejala si se – i ja sam ti se osmehnuo,
sećaš li se, Barbara?

Nisam te poznavao,
a nisi ni ti mene
sećaš li se,
seti se ipak toga dana
i ne zaboravi ga.

Jedan čovek što stajao je pod strehom zaklonjen,
zovnuo te, Barbara
i ti si potrčala njemu po kiši,
pokisla, ustreptala, blistava
i bacila mu se u zagrljaj.

Sećaš se toga, Barbara,
i ne ljuti se što ti kažem ti,
jer kažem ti svakom koga volim,
čak i kad ga ne poznajem.

Sećaš li se, Barbara
i ne zaboravi nikad –
tu mudru i radosnu kišu
na tvom srećnom licu
tu kišu nad morem,
po brodogradilištu
nad lađom iz Cezana..

Oh, Barbara
kakva je svinjarija taj rat,
i šta je sa tobom sada
pod kišom od gvožđa,
od vatre, čelika, krvi.

I onaj koji te je stezao u zagrljaju,
zaljubljeno, strasno
da li je mrtav, nestao ili još živ.

Oh, Barbara
još uvek kiša pada nad Brestom
kao što je padala nekada.
Ali nije to isto, jer sve je porušeno.
To su samo posmrtne kapi užasa i očaja,
to više nije ni pljusak
gvožđa, čelika i krvi,
već samo oblaci koji nestaju kao psi,
kao psi što prominu
vodenim strujama duž Bresta,
da istrunu negde daleko,
vrlo daleko od Bresta,
od koga nije ostalo ništa.


Žak Prever


 
Kome je do pjesme kada kisa pada
puste su i sive ulice tog grada
a kisa ko kisa svoj ritam pravi
kada kisa pljusti i oluje najavi

Da li je jesen kada ruze venu
dok po kisi sanjam kosu njenu
daleko je od mene a suza oci vlazi
da li me voli ili ne kiso ti mi kazi
 

Back
Top