Pesme koje su vas rasplakale...

Priča o Marineli,
to je stara priča,
o ljubavi i smrti jednog bića
što živjelo je kratko poput ruža,
ko sve što na svijetu nam
sreću pruža.

Sama bez sjećanja na stare boli
tu živjela je, htjela je da voli.
Jedan kralj bez krune i bez zlata
tri puta pokuca na njena vrata
bijel kao mjesec šešir mu je bio
i plašt crven ko vino što je pio,
bez misli ga je slijedila po svijetu,
ko dječak svoje zmajeve u letu.

Bilo je sunce, još je bila snena,
a on joj spusti ruke na ramena
i dok se mjesec otapa u noći,
on ljubi njenu kosu, njene oči..

Prošla je nježnost i ono blago veće,
sad ostalo je samo svelo cvijeće
što umorno sa očima od zvijezda
drhteći, njeno blijedo lice gleda.

Dok vraćala se nježna još i mala,
u rijeku, kažu, slučajno je pala,
a on ne shvaća da nisu više skupa,
već ljut je što na njena vrata lupa..

Priča o Marineli,
to je stara priča
o ljubavi i smrti jednog bića
što živjelo je kratko poput ruža,
ko sve što na svijetu tom
ljepotu pruža,
što živjelo je kratko poput ruža
ko sve što na svijetu tom
ljepotu pruža....


 
Poslednja izmena:
Pesma Đorđa Balaševića "Regruteska" sa albuma "Naposletku" iz 1996. godine

Sine moj...
Ti se majke sećaš nejasno...
Dobre senke iznad kolevke...
Poč'o si da pamtiš prekasno...
Osluškujem lepet anđela...
Znaću valjda da je nađem ja.

Mani me...
Naš sam dom k'o čergu selio...
Tepanja na vino mirišu...
Njene stvari sam razdelio...
Svaki praznik minu ćuteći...
Sebi nisam znao uteći...

Stade sve... Samo život prođe...
Sine moj, oči njene plave...
Stiže dan da u vojsku pođeš...
Čudni se ovde sveci slave...
Sine moj... Kako da te pustim?
Ti si sve što mi od nje osta'...
Di ćeš s tim trepuškama gustim?
Život baš ne zna šta je dosta, eh...

Ma, slušaj njih
Što uz bojni poklič legaju...
Pevaju u slavu noževa...
Pevaju, pa onda begaju...
Pošlo vreme s goreg na gore...
Razigralo one najgore...

Sine moj...
Gajde će ti baba kupiti...
Tamburu sa ticom sedefnom...
Cure će pred kućom pupiti...
Nek se šorom digne prašina...
Kad bataljon suknji maršira...

Stade sve... Samo život prođe...
Sine moj, oči njene plave...
Stiže dan da u vojsku pođeš...
Lumpuju... Usijane glave...

Sine moj, sve su to barabe...
Ne dam ja mog spomenka bokor...
Derane... Drž' se tvoga babe...
Nisi ti za taj jad i pokor, bre...

 

A tongue can accuse and carry bad news
The seeds of distrust, it will sow
But unless you've made no mistakes in your life
Be careful of stones that you throw

A neighbor was passing my garden one time
She stopped and I knew right away
That it was gossip, not flowers, she had on her mind
And this is what I heard my neighbor say:

"That girl down the street should be run from our midst
She drinkѕ and she talks quite a lot
She knows not to speak to my child or to me"
My neighbor then smiled and I thought

A tongue can accuse and carry bad news
The seeds of distrust, it will sow
But unless you've made no mistakes in your life
Be careful of stones that you throw

A car speeded by and the screamin' of brakes
A sound that made my blood chill
For my neighbor's one child had been pulled from the path
And saved by a girl lying still

The child was unhurt and my neighbor cried out:
"Oh! Who was that brave girl so sweet?"
I covered the crushed, broken body and said:
"The bad girl who lived down the street."

A tongue can accuse and carry bad news
The seeds of distrust, it will sow
But unless you've made no mistakes in your life
Be careful of stones that you throw
 

Back
Top