Pesme i muzika iz pozorišnih predstava

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Plava Ptica – Muzika iz kultne pozorišne predstave JDP Beograd / Ceo album (1992) Pesme: 1. PLAVA PTICA (vokali: Ljuba, Vesna, Kića, Mira, Pele, ansambl Plave Ptice i prijatelji) 0:00 2. BUĐENJE 05:27 3. ADAGIO 10:05 4. AQAURIUM 15:16 5. VREME 19:57 6. MUZIKA U PLAVOM 22:33 7. SREĆE 29:42 8. PLAVA PTICA 2 (vokali: Vesna Trivalić i Katarina Gojković) 33:14 Početkom devedesetih godina prošlog veka su Irfan Mensur i Aleksandar Sanja Ilić na velikoj sceni JDP-a uz baletski ansambl Narodnog pozorišta postavili „Plavu pticu“ koja je u to vreme postala kultna predstava. "Plava ptica" je predstava inspirisana po istoimenom romanu Morisa Meterlinka, belgijskog književnika i dobitnika Nobelove nagrade za književnost 1911.god. Uloge u predstavi: Vesna Trivalić, Mirjana Karanović, Katarina Gojković, Nebojša Ljubišić, Dragan Petrović Pele... Kompozitor: Sanja Ilić Reči za „Plavu pticu“: Irfan Mensur Aranžer, producent i izvođač kompletne muzike na klavijaturama: Sanja Ilić Sliku „Plava Ptica“ specijalno za ovaj projekat naslikao Dragan Malešević Tapi.


PLAVA PTICA Duboko, dublje, još dublje... Tonem u plavo, još plavlje... Letim visoko, još bih gore... Slutim nevinost tek rođene zore... Svemir svilen i plav, ko krv princa... Plavi vojnik na putu do sunca... Sa nadom jaše na plavoj ptici... Čujem tišinu, oko mene su krici... Moj bog ima plave oči... Moj bog je protiv kraljeva noći. Da letim, ko drugi tražim pravo... Sklopiću ruke i misliti plavo... Moj bog ima plave oči... Moj bog je protiv kraljeva noći. Da letim, ko drugi tražim pravo... Sklopiću ruke i misliti plavo. Obuci i mene u tu svilu... Budi nežan, nemoj na silu... Šapni mi tajnu svevišnju i plavu... Možda zajedno taknemo slavu... Moj bog ima plave oči... Moj bog je protiv kraljeva noći. Da letim, ko drugi tražim pravo... Sklopiću ruke i misliti plavo. Moj bog ima plave oči... Moj bog je protiv kraljeva noći... Da letim, ko drugi tražim pravo... Sklopiću ruke i misliti plavo... Moj bog...
 

S one strane duge Sloboda Micalovic​


Bila nekada emisija "S one strane duge" Milorada Mandića. Ovo je odlomak jedne emisije snimljen u krugu fabrike "Nevena" Leskovac. Interesantno je to što se možda prvi put na male ekrane naših TV aparata, pojavila Sloboda Mićalović u svojoj devetoj godini!

Музика у овом видеу​

Сазнајте више

Слушајте без огласа уз YouTube Premium

Песма​

You Gotta Get It While You Can

Извођач​

Larry Carlton

Албум​

You Gotta Get It While You Can

YouTube-у лиценцирали​

WMG (у име и за рачун Warner Catalog and O/H); UNIAO BRASILEIRA DE EDITORAS DE MUSICA - UBEM, LatinAutor - Warner Chappell, LatinAutorPerf, CMRRA, ASCAP, Warner Chappell, PEDL и организације музичких аутора (3)
ПРИКАЖИ МАЊЕ
 

Pozorišna predstava je prava riznica doživljaja. Sve što čujemo, vidimo i doživimo, dugo ostaje u našem sećanju. Dok gledamo predstavu ne možemo lako ni da raščlanimo to bogatstvo detalja, od kostima, scenografije, preko svetla pa sve do muzike, koji nas kao velika audio-vizuelna iluzija povedu negde daleko od stvarnosti. Primenjena muzika koja se komponuje za pozorišnu predstavu, upravo je jedan od elemenata koji oblikuje atmosferu u pozorišnoj sali i daje joj određeni ton.

JAK_9889-700x467.jpg


Zvuk ćemo nekad razumeti lakše nego reči. U muzici nema podela, nju svi mogu da osete i otuda tolika njena snaga. Ona opija i zavodi, izaziva u nama sreću, tugu, strah, razdraganost, a da toga uopšte nismo ni svesni. Najbolja primenjena muzika nije upadljiva, ona stvara jedan prirodan ambijent kojem potpuno verujemo i samim tim možemo bolje da se uživimo u priču koja se pred nama odigrava. Pozorišni stvaraoci zbog toga moraju da budu veoma oprezni kada u rukama imaju tako moćno sredstvo kao što je muzika, kaže kompozitor Dejan Pejović koji je u Zvezdara teatru radio muziku za predstave „Osama-Kasaba u Njujorku“ i „Feliks“.

„Primenjena muzika se u većini slučajeva dešava van „realnog prostora” određene predstave, serije ili filma i kao takva je ozbiljno oruđe u rukama autora. Njome možemo nagovestiti događaje ili okarakterisati određeni lik. Definitivno deluje na podsvesnom nivou, što joj omogućava da se „prišunja” gledaocu i da upravlja njegovim emocijama. Ako znaš da iskoristiš to oruđe onda je lako zavesti publiku, napraviti atmosferu, vezati se za neke aktere ili događaje, praviti nekakve asocijacije. Naravno, ovo se može postići samo ako je i autor umetničkog dela za koje se komponuje muzika svestan njenog značaja. Mora postojati jasan razlog za njeno prisustvo. Kada razgovaram sa rediteljima, najčešće ih prvo upitam zašto im je potrebna muzika na određenom mestu, ili bar šta žele da postignu u tom momentu. Uvek mora da postoji nekakav razlog, recimo dramaturški, ili možda postoji neki tehnički problem u zvuku ili slici koji treba da se što bezbolnije premosti. Ne volim kada kažu: „Ma, da mi napravimo muziku pa ćemo videti kad će nam zatrebati“. Time se nipodaštava i muzika i njen autor“, kaže kompozitor Dejan Pejović.
Stvaranje muzike za pozorišnu predstavu je veoma kreativan proces. Da bi se zvuk što bolje stopio sa pričom, kompozitor mora da bude upoznat sa detaljima, da razume likove i njihove međusobne odnose u komadu i da tek onda odluči koje muzičke instrumente će upotrebiti i u kom stilu. Zbog toga za kompozitora nije dovoljno da dobije tekst ili scenario, neophodno je da dublje upozna delo koje se postavlja na scenu, kaže Dejan Pejović.

„Desi se da traže da im se izrade muzičke skice na osnovu scenarija. I ja se divim kompozitorima koji zaista tako i funkcionišu. Ne kažem, i meni se nekad desi da moram za određeno delo da radim tako, ali mi to nije omiljeno. Volim da vidim filmski materijal ili glumce na sceni tokom proba u pozorištu. Tada osetiš neko kretanje, osetiš tempo, boju…nešto što iz čitanja teksta nisi mogao anticipirati. Pa onda polako ulazi rasveta, pa kostimi, scenografija…sve je to bitno, sve to dodaje u finoći materijala koji skupljaš u sebi”, kaže Dejan Pejović.
Pesme koje su nastale kao deo pozorišne predstave, nastavljaju da žive i dugo nakon poslednjeg izvođenja. Pevušeći neku od ovih numera bar na trenutak se vraćamo u nepovratni pozorišni trenutak čiji su one bile deo. Proces može da bude i obrnut da neka nova pozorišna predstava vrati popularnost davno zaboravljenoj pesmi. U svakom slučaju, veza između muzike i pozorišta veoma je jaka i sa razvojem primenjene muzike plodovi ove grane umetnosti mogu u budućnosti biti još slađi.



Autor: Maja Milić
 

Back
Top