Pesma "Imagine" Džona Lenona

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
373.800
Pesma „Imagine“ Džona Lenona (1940-1980), bivšeg člana grupe „The Beatles“ nije samo veliki i svima znani pop-hit, nego i credo (simbol vere) čitave jedne generacije u znaku Novog doba, Ere vodolije, slobodne ljubavi, dece cveća, opojnih droga, raja na zemlji, oduševljavanja komunizmom (od Če Gevare do Mao Cedunga), performansa i hepeninga, modernih mjuzikla („Kosa“, „Isus Hristos superstar“) itd. Reklo bi se – neko davno prošlo vreme, ali, u stvari, nije tako. Prošla je nepovratno samo mladost, nestala je bez traga lepota, minula je svaka ljubav (ili seks, bez pomagala), a droge su danas neke druge, ali oni - ONI su još uvek tu, Lenonovi „sanjari“, sada moćni, beksrajno bogati, stari, ružni, okoreli i makijavelistički izobličeni. Nekada su žudeli da se oslobode od svake vlasti, sada žude da sami vladaju celim svetom i čine sve da to ostvare po bilo koju cenu, pre svog poslednjeg izdisaja.

Pošto slučajnosti realno ne postoje (odnosno po definiciji su nedokazive), nije puka koincidencija nego pre zlokobni sinhronicitet to što je iste, 1971. godine kada je Lenon objavio „Imagine“, izvesni i tada opskurni Klaus Švab osnovao ono što će kasnije postati poznato kao Svetski ekonomski forum, ili kraće – „Davos“. Pandemija krajnje sumnjivog virusa potisnula je u senku Trilateralnu komisiju, Bilderberg grupu, Rimski klub i Savet za inostrane odnose SAD (o UN i pratećim organizacijama ne vredi ni pričati, jer su oduvek čista farsa), a u prvi plan izbacila upravo SEF/WEF. Iz Davosa svečano, kao u nekom verskom ritualu, matori gurui – Lenonovi ispisnici, obznanjuju kakav nas svet čeka već od sutra. Ali, ne moraju se slušati govori Bila Gejtsa ili princa Čarlsa, niti čitati studije prvosveštenika „nove normalnosti“ Klausa Švaba, ne: dovoljno je bistrog uma pročitati tekst Lenonove pesme. Sve je (već bilo) u njoj.
 
„Imagine“ ne počinje pozivom da se zamisli svet bez „pakla ispod nas“ (to u logičnom produžetku ide koji stih kasnije), nego bez Nebesa (heaven), samo sa nebom (sky). Dakle, svet oslobođen Boga i svega što uz NJega ide. Lenon nas uverava da je tako nešto čak i lako zamisliti, a za pravo mu je već te 1971. davala nauka (samo dve godine pre toga čovek se spustio na Mesec, ako jeste). Sasvim protivrečno, strofa pesme koja ohrabruje na ovaj smeli „progresivni“ skok završava se pozivom na ukidanje svakog progresa, zamišljanjem celog sveta koji živi samo „za danas“ (ništa juče, ništa sutra).

Druga strofa počinje pozivom da se zamisli svet bez država (to jest nacija), što, po Lenonu, takođe ne bi trebalo da je naročito teško. Odmah sledi i objašnjenje zašto je takav svet poželjan: neće biti ničeg zbog čega vredi ubiti ili poginuti. Ovde se istovremeno podmeću dve teze: prva, uzročno-posledična je ta da je postojanje država/nacija (jedini) izvor ubijanja/pogibija; i druga, kojom se ubistvo (iz ma kog razloga) dovodi u istu ravan sa pogibijom. U „zabrani“ ubijanja („nothing to KILL or die FOR“) nema ničeg originalnog: ona je, zapravo, samo ponavljanje jedne od Božjih zapovesti koje je na Sinaju primio Mojsije, a kasnije potvrdio Hristos. O tim drevnim izvorima svog „humanitarizma“ Lenon ne izriče ni slovca, naprotiv, on insistira: „Zamisli da nema ni religije, takođe“. A osuda „pogibije“ („nothing to kill or DIE FOR“) i nehotice otkriva slabost morala koji on zagovara: jer, kakav je to svet u kome ne postoji ništa za šta bi vredelo poginuti? Ako nema ničega za šta bi se žrtvovalo sve, pa čak i sopstveni život, onda nema ni onoga zbog čega bi uopšte vredelo živeti. Strofa se završava sladunjavim pozivom da se zamisli kako svi ljudi žive u miru (jer ko bi, pobogu, mogao biti protiv toga, zar ne?), kao posledici svega već navedenog.
 
Pre osvrta na refren, valja osmotriti i treću strofu, koja počinje pozivom u stilu kakvog komunističkog manifesta: da se zamisli svet bez privatne svojine. E, to već i Lenon smatra teškim zadatkom, pa stoga u produžetku iskreno izražava svoju sumnju („I wonder if you can“). Kako bi je kod slušaoca razvejao, on mu predstavlja ružičastu sliku nekakvog „bratstva ljudi“ u kojem neće biti „potrebe za pohlepom ili za glađu“. Ovo poslednje zvuči, istina, glupavo - ko pri zdravoj pameti ima „potrebu“ da bude pohlepan ili gladan? – pa će biti da se tu radi samo o pesnikovoj želji da u stih ugradi plitku rimu (need – greed). Na kraju, valja nam još zamisliti kako „ljudi (međusobno) dele čitav svet“ (ne u smislu na deliće, valjda, nego ga dele kao zajedničko dobro... iako imovina ne postoji...).

U refrenu, Lenon priznaje da može nekom izgledati kao sanjar, ali ističe kako u svemu tome on nije sam i izriče svoju nadu da će se i slušalac pridružiti NJIMA (klubu sanjara), te da će svet postati „jedan“. To je, u stvari, vrlo iskreno, pa čak iz današnje perspektive i upozoravajuće: Lenon i nije bio sam, ONI su već tada postojali, a mnogi žive i dalje (Švab je dve godine stariji od Lenona, Gejts je u šesnaestoj čuo „Imagine“ itd). To što niko od njih nije unjkavi pevač sa gitarom, već su svi od reda magnati i multimilijarderi ...
 

Zamislite

Zamislite da nema raja.
lako je ako pokušaš
nema pakla ispod nas
Iznad nas samo nebo
zamislite da svi ljudi
žive samo za danas

Zamislite da nema država.
i nije tako teško
nema za šta da se ubije ili da umre
a nema ni vere
zamislite da svi ljudi
živi u miru

Može se reći da sam sanjar.
ali nisam jedini
Nadam se da ćeš jednog dana.
i pridružićeš nam se i to
da svet bude kao jedan

Zamislite da nema kuća.
Pitam se da li možeš
nema potrebe za pohlepom ili glađu
bratstvo čoveka
zamislite da svi ljudi
deli ceo svet

Može se reći da sam sanjar.
ali nisam jedini
Nadam se da ćeš jednog dana.
a ti ćeš nam se pridružiti i to
da svet bude kao jedan
 

Zamislite

Zamislite da nema raja.
lako je ako pokušaš
nema pakla ispod nas
Iznad nas samo nebo
zamislite da svi ljudi
žive samo za danas

Zamislite da nema država.
i nije tako teško
nema za šta da se ubije ili da umre
a nema ni vere
zamislite da svi ljudi
živi u miru

Može se reći da sam sanjar.
ali nisam jedini
Nadam se da ćeš jednog dana.
i pridružićeš nam se i to
da svet bude kao jedan

Zamislite da nema kuća.
Pitam se da li možeš
nema potrebe za pohlepom ili glađu
bratstvo čoveka
zamislite da svi ljudi
deli ceo svet

Može se reći da sam sanjar.
ali nisam jedini
Nadam se da ćeš jednog dana.
a ti ćeš nam se pridružiti i to
da svet bude kao jedan
Превод је прилично јадан.
А анализа још јаднија. :roll:
 
Ti možeš da napišeš bolji prevod i analizu pesme ..
Превод ми није потребан, у оригиналу је одлична.

Imagine there's no heaven
It's easy if you try
No hell below us
Above us, only sky
Imagine all the people
Livin' for today
Ah
Imagine there's no countries
It isn't hard to do
Nothing to kill or die for
And no religion, too
Imagine all the people
Livin' life in peace
You
You may say I'm a dreamer
But I'm not the only one
I hope someday you'll join us
And the world will be as one
Imagine no possessions
I wonder if you can
No need for greed or hunger
A brotherhood of man
Imagine all the people
Sharing all the world
You
You may say I'm a dreamer
But I'm not the only one
I hope someday you'll join us
And the world will live as one
 

Back
Top