Peskovita obala

Velika šuma se pruža ispred onih koji ćute, a kazuju.
Možda stvarno jesmo tu,
A možda smo samo seni upletene u igru tame
Koju odrazi u vodi nazivaju životom.

Sutrašnjica kroz koju se pomalja ponor nepostojanja.
Neznane hridi pokušavaju da me bude.
Ali ja nisam zaspao,
Mene nije ni bilo.

Ptica širokih krila sleće na vazdušni breg.
Odzvanja eho u pećini omeđenoj stenama
Mnoga jutra nisu svanula
Jer vreme ne postoji.

Svetiljka na trgu jednog dalekog grada,
Na planeti koju sve manje poznajem.
Putnik koji traži svoju pogaslu zvezdu
U nepostojanoj igri varljivih strasti.

Ogromni talas zapljuskuje peskovitu obalu,
Budeći dan da bi prošao.
Oblaci tonu u velikoj vodi.
Ogromno more pokušava da zagrli brod,
 

Back
Top