Kladionice, pekare i apoteke su pokazatelji krize.
Kladionice zato što je sreća jedino na šta ljudi još mogu dati crkavicu koju imaju sa nadom u dobitak koji nikad ne dobiju.
Pekare jer se nema kad spremati doručak ( a i sendvić spremiti i poneti sebi ili detetu za užinu je već stavka...da ne govorim o manirima potrošačkog društva) nego se u jurišu kupi i pojede nešto nezdravo s nogu zavaravajući glad. Ljudi misle da je ovo jeftinije.Radno vreme od jutra do sutra diktira takav tempo koji ubija porodicu i okupljanje oko stola bar.
Apoteke niču zbog boleština kojima obiluje ovaj narod usled posledica inostrane brige za naš živalj, a prodaja bensedina i ostalih sredstava je pozamašna. Zdravom narodu ne treba apoteka na svakom ćošku.