Pa dobro to su hipoteze samanizma, u kojima se deca jos nisu posmatrala kao odvojene jedinke nego kao produzetak roditelja, ( majke-oca) drustva pa prema tome i ocekivanja okoline su morala do neke mere da budu ispunjena.Da budem jasna to je jedan vrlo nezdrav odnos i postupak prema bebama.Prvo beba nije produzenje nicijeg karaktera, aspiracija, ispunjenja sopstvenih zelja, snova..etc.Drugo fizicki razvoj deteta je poprilicno unesen u kartu i tacno se zna svaki stepen razvoja pracen sa rastom mozdanih celija.Uticaj roditelja moze da bude najbolje prenesen jezikom, govorom, pevanjem, zvukom i telesnim jezikom.Pokretima koje dete razume.I disciplinom.Ne u smislu disciplinovanja (kao kaznjavanja) nego ponavljanja odredjenih rituala kao kupanje svake veceri u osam.Stavljanje u krevetac posle toga.Ovo postavlja stabilnu osnovu za kasnije vaznije rituale- kao pranje zuba, ruku, lica ali i obavljanje zadataka u kuci, skolskih zadataka, disciplinovano bavljenje sportom ili nekim hobijem..U principu bebe placu ne zato sto im se place ili ih nesto boli nego zato sto ne znaju da kazu sta im je-mokra mi je pelena . gladan sam etc..Majke koje dobro slusaju , prirodno i nagonski znaju te razlicite vrste plakanja.Poneka deca imaju problem sa rastom.Dnevno se u mozgu i u telu deteta pravi oko 800.000 novih celija.Novordjence zbog toga cak i ne vidi lice dalje od dvadeset centimetara od sebe,zapravo ne vidi.Zato bebe tek imaju stabilan vrat i pocinju da se ( kad okrenute na stomaku ) otiskivaju na rukama oko cetvrtog -petog meseca.Ili pocinju da bacaju igracke jer su im iznenada "narasle" celije u mozgu za preispitivanje sirine, visine, dubine.I koliko god puta joj date igracku ona je baci.Verujte mi ne da vas zeza nego - uci!
Zasto nije potrebno primenjivati nista od "samanskih"hipoteza? Zato sto dete upravo zbog stalnog pravljenja celaija na dan i ne oseca da je odvojeno od majke ili jedinka -jednostavno sto deo mozga u kojem narastu te celije Ega,formira se oko desetog meseca+-..test je jednostavan.Beba ne vidi u ogledalu sebe,zapravo ni ogledalo kao povrsina, zrcalo, njoj nista ne predstavlja.Znaci ona ne moze nista reflektovati od onoga sto bi se primenjivalo kao postupak na razvoj licnosti.Tek oko desetog meseca kada beba vidi sebe u ogledalu ona je u stanju praviti razliku izmedju sebe i sveta.Tu pocinje i odvajanje od majke u fizickom smislu.
Bebama treba dati sto vise: blizinu,toplinu, red,igru, dojenje (i sve sto posle ide kao dobra ishrana)i naravno mozda najvaznije- jezik.Govoriti sa bebama znaci pricati normalno, uciti ih bez deminutiva.Iako bebe brzo zaborave neke pune reci one nose, pamte suglasnike.A najvaznije one lepe vasu emociju koju su cule za odredjene slogove.
Sve zvuci jednostavnije nego sto jeste, jer smo svi mi emocionalno vezani za dete i zbog toga uglavnom reagujemo pogresno.Ali treba upamtiti:
Bebe kada su nezadovoljne, moze biti kada su iscrpljne sve opcije ( nije gladna, zedna, mokra, prljava i nije joj hladno-prevruce) da jednostavno raste.
Najekstremniji slucajevi su bebe koje stalno placu.Ali i tu je otkriveno da njima pravljenje celija i rast uopste nije lagan proces.Cak ih boli ili potmulo ih boli ceo dan.Tu niko ne moze nista pomoci.Sem razumeti da nije greska do roditelja i da je bebi u tom slucaju najbolje podariti malo prostora i mir..a ne konstanog tesenja, truckanja, cupkanja..hodanja kroz kucu.. samo zimori roditelje i ostale clanove porodice.
Treba upamtiti da postoje i nagli skokovi u razvoju oprilike svakih sedam meseci, kada se deca pocnu odjednom "cudno ponasati".
U Francuskoj su radili temeljne studije i svi zakljucci pokazuju da je za formiranje licnosti, prenos vaspitanja presudan- dodir,jezik,red i direktna toplina okruzenja- kao stalna cvrsta baza.