Педагогија

A primarna socijalizacija je sistemska indoktrinacija zapravo.
Mislim da je ova kapitalčistička socijalizacija jedan od glavnih neprijatelja pravilnog razvoja.

Šta ja znam...
Primarna socijalizacija je prvo formiranje superega-usvajanje matrica okoline i to još u tzv.oralnoj fazi...
Naime ,dete (do pete-recimo,ali ne bih bio decidan!) usvaja osnove svog ponašanja u društvu,pre
svega u porodici i to na prvim bolnim iskustvima u kojima se često sklupčava u fetalni položaj svojim
idom težeći povratku u matericu...
Ja sam pobornik dinamične teze da čovek menja svoj superego i da se to dešava učenjem! ! !
Naravno da se to dešava kao sankcija sudara sa društvo,m šta se potiskuje i tada nesvesno
dejstvuje izbijajući nagonske i emotivne reakcije klikćući amigdalom u svakoj sličnoj situaciji...
Vrlo deduktivno shvatljivo je ljudsko ("normalno")ponašanje...
Inače bi valjalo sve reforme školstva sprovoditi sa znanjem šta će biti prihvaćeno u superega mladih ljudi te kakvi će ljudi izlaziti iz osnovnih,pa i srednjih škola....
 
Da li neko zna ili ima misljenje kako postupci roditelja prema bebi mogu da uticu na dalji razvoj licnosti? U nekim hipotezama polazili su od obicaja u raznim plemenima koja su uvek zgodna da posluze kao socijalni eksperiment in vivo. Kada su majke zelele da kod svoje dece razviju osobine koje se u tom plemenu pozitivno vrednuju, recimo ratobornost i agresivnost, deca su prve lekcije dobijala kao bebe kroz dojenje. Ako ispuste dojku iz usta, obrok je zavrsen i ostaju gladna. Ima razlicitih tumacenja, ali da li je moguce da postupci rodetelja u ovako ranoj dobi u razvoju imaju neku ulogu? Recimo to da ce majka ljuskati bebu kada se zaplace prilikom uspavljivanja, sto zna da bude iscrpljujuce ili ce primenjivati onaj stari sistem, pustiti bebu da place pet minuta, sutradan deset, i tako dok ne nauci da se uspaljuje bez plakanja?
 
Pa dobro to su hipoteze samanizma, u kojima se deca jos nisu posmatrala kao odvojene jedinke nego kao produzetak roditelja, ( majke-oca) drustva pa prema tome i ocekivanja okoline su morala do neke mere da budu ispunjena.Da budem jasna to je jedan vrlo nezdrav odnos i postupak prema bebama.Prvo beba nije produzenje nicijeg karaktera, aspiracija, ispunjenja sopstvenih zelja, snova..etc.Drugo fizicki razvoj deteta je poprilicno unesen u kartu i tacno se zna svaki stepen razvoja pracen sa rastom mozdanih celija.Uticaj roditelja moze da bude najbolje prenesen jezikom, govorom, pevanjem, zvukom i telesnim jezikom.Pokretima koje dete razume.I disciplinom.Ne u smislu disciplinovanja (kao kaznjavanja) nego ponavljanja odredjenih rituala kao kupanje svake veceri u osam.Stavljanje u krevetac posle toga.Ovo postavlja stabilnu osnovu za kasnije vaznije rituale- kao pranje zuba, ruku, lica ali i obavljanje zadataka u kuci, skolskih zadataka, disciplinovano bavljenje sportom ili nekim hobijem..U principu bebe placu ne zato sto im se place ili ih nesto boli nego zato sto ne znaju da kazu sta im je-mokra mi je pelena . gladan sam etc..Majke koje dobro slusaju , prirodno i nagonski znaju te razlicite vrste plakanja.Poneka deca imaju problem sa rastom.Dnevno se u mozgu i u telu deteta pravi oko 800.000 novih celija.Novordjence zbog toga cak i ne vidi lice dalje od dvadeset centimetara od sebe,zapravo ne vidi.Zato bebe tek imaju stabilan vrat i pocinju da se ( kad okrenute na stomaku ) otiskivaju na rukama oko cetvrtog -petog meseca.Ili pocinju da bacaju igracke jer su im iznenada "narasle" celije u mozgu za preispitivanje sirine, visine, dubine.I koliko god puta joj date igracku ona je baci.Verujte mi ne da vas zeza nego - uci!
Zasto nije potrebno primenjivati nista od "samanskih"hipoteza? Zato sto dete upravo zbog stalnog pravljenja celaija na dan i ne oseca da je odvojeno od majke ili jedinka -jednostavno sto deo mozga u kojem narastu te celije Ega,formira se oko desetog meseca+-..test je jednostavan.Beba ne vidi u ogledalu sebe,zapravo ni ogledalo kao povrsina, zrcalo, njoj nista ne predstavlja.Znaci ona ne moze nista reflektovati od onoga sto bi se primenjivalo kao postupak na razvoj licnosti.Tek oko desetog meseca kada beba vidi sebe u ogledalu ona je u stanju praviti razliku izmedju sebe i sveta.Tu pocinje i odvajanje od majke u fizickom smislu.
Bebama treba dati sto vise: blizinu,toplinu, red,igru, dojenje (i sve sto posle ide kao dobra ishrana)i naravno mozda najvaznije- jezik.Govoriti sa bebama znaci pricati normalno, uciti ih bez deminutiva.Iako bebe brzo zaborave neke pune reci one nose, pamte suglasnike.A najvaznije one lepe vasu emociju koju su cule za odredjene slogove.

Sve zvuci jednostavnije nego sto jeste, jer smo svi mi emocionalno vezani za dete i zbog toga uglavnom reagujemo pogresno.Ali treba upamtiti:

Bebe kada su nezadovoljne, moze biti kada su iscrpljne sve opcije ( nije gladna, zedna, mokra, prljava i nije joj hladno-prevruce) da jednostavno raste.
Najekstremniji slucajevi su bebe koje stalno placu.Ali i tu je otkriveno da njima pravljenje celija i rast uopste nije lagan proces.Cak ih boli ili potmulo ih boli ceo dan.Tu niko ne moze nista pomoci.Sem razumeti da nije greska do roditelja i da je bebi u tom slucaju najbolje podariti malo prostora i mir..a ne konstanog tesenja, truckanja, cupkanja..hodanja kroz kucu.. samo zimori roditelje i ostale clanove porodice.
Treba upamtiti da postoje i nagli skokovi u razvoju oprilike svakih sedam meseci, kada se deca pocnu odjednom "cudno ponasati".
U Francuskoj su radili temeljne studije i svi zakljucci pokazuju da je za formiranje licnosti, prenos vaspitanja presudan- dodir,jezik,red i direktna toplina okruzenja- kao stalna cvrsta baza.
 
Hvala Gloriana. Vise me zanimalo mogu li nehoticne greske imati nekog uticaja (na primer da predje u strogo i kruto vaspitanje, ili nasuprot tome dete bude prezasticeno i uplaseno), nego formiranja deteta spram ocekivanja majke. Ali i to svakako nije retka greska roditelja. Mozda te nehoticne greske i nisu tako slucajne, vec se podudaraju sa shvatanjem vaspitanja i odnosa prema detetu.
 
Bebe su sundjeri koji upijaju emocije vezano za drzanje i jezik ( govor).Bebama i deci na bilo kojem nivou razvoja najvise moze da steti sve sto je "precutano"- Porodicne tajne, stid, drustvena odbacenost jednog od roditelja..etc.Mnogo se razlikuju tvoje prvo i poslednje pitanje.Naravno da svi roditelji grese.Samo dece su fleksibilnija od onoga sto se misli..Pored svega nehoticne greske su iluzija ako si to htela da znas.One nisu slucajne- tu si u pravu- ali razlozi najmanje leze u shvatanjima o vaspitanju deteta i odnosa prema detetu.Tacnije receno nemaju veze sa shvatanjima nego sa psiholoskom dinamikom porodice.
 
Šta ja znam...
Primarna socijalizacija je prvo formiranje superega-usvajanje matrica okoline i to još u tzv.oralnoj fazi...
Naime ,dete (do pete-recimo,ali ne bih bio decidan!) usvaja osnove svog ponašanja u društvu,pre
svega u porodici i to na prvim bolnim iskustvima u kojima se često sklupčava u fetalni položaj svojim
idom težeći povratku u matericu...
Ja sam pobornik dinamične teze da čovek menja svoj superego i da se to dešava učenjem! ! !
Naravno da se to dešava kao sankcija sudara sa društvo,m šta se potiskuje i tada nesvesno
dejstvuje izbijajući nagonske i emotivne reakcije klikćući amigdalom u svakoj sličnoj situaciji...
Vrlo deduktivno shvatljivo je ljudsko ("normalno")ponašanje...
Inače bi valjalo sve reforme školstva sprovoditi sa znanjem šta će biti prihvaćeno u superega mladih ljudi te kakvi će ljudi izlaziti iz osnovnih,pa i srednjih škola....

да ли се и понашање учи
има ли наде да се дете у првом разреду, које је агресивно, љуто, тзв прзница промени?
 
Da li neko zna ili ima misljenje kako postupci roditelja prema bebi mogu da uticu na dalji razvoj licnosti? U nekim hipotezama polazili su od obicaja u raznim plemenima koja su uvek zgodna da posluze kao socijalni eksperiment in vivo. Kada su majke zelele da kod svoje dece razviju osobine koje se u tom plemenu pozitivno vrednuju, recimo ratobornost i agresivnost, deca su prve lekcije dobijala kao bebe kroz dojenje. Ako ispuste dojku iz usta, obrok je zavrsen i ostaju gladna. Ima razlicitih tumacenja, ali da li je moguce da postupci rodetelja u ovako ranoj dobi u razvoju imaju neku ulogu? Recimo to da ce majka ljuskati bebu kada se zaplace prilikom uspavljivanja, sto zna da bude iscrpljujuce ili ce primenjivati onaj stari sistem, pustiti bebu da place pet minuta, sutradan deset, i tako dok ne nauci da se uspaljuje bez plakanja?

лино сматрам да је љушкање врло позитивно и здраво за развој бебе
још ако се уз то и пева успаванка или било шта, то је екстра
 
Bebe su sundjeri koji upijaju emocije vezano za drzanje i jezik ( govor).Bebama i deci na bilo kojem nivou razvoja najvise moze da steti sve sto je "precutano"- Porodicne tajne, stid, drustvena odbacenost jednog od roditelja..etc.Mnogo se razlikuju tvoje prvo i poslednje pitanje.Naravno da svi roditelji grese.Samo dece su fleksibilnija od onoga sto se misli..Pored svega nehoticne greske su iluzija ako si to htela da znas.One nisu slucajne- tu si u pravu- ali razlozi najmanje leze u shvatanjima o vaspitanju deteta i odnosa prema detetu.Tacnije receno nemaju veze sa shvatanjima nego sa psiholoskom dinamikom porodice.

и ја мислим да деца треба да знају доста тога
а са друге стране кажу да се не треба свађати пред децом
као да деца не могу да осете да се нешто десило између родитеља
а где је граница шта можемо деци режи.шта не?
 
и ја мислим да деца треба да знају доста тога
а са друге стране кажу да се не треба свађати пред децом
као да деца не могу да осете да се нешто десило између родитеља
а где је граница шта можемо деци режи.шта не?

Deca treba da znaju na njihovom pojmovnom nivou i stvarno nije dobro da prisustvuju svadjama.
Prvo- Svadja je prvi znak resavanja problema od ljudi koji nisu u stanju verbalno da izraze na normalan nacin ono sto ih muci u vezi.
Deca najmanje trebaju da prisustvuju verbalnim i fizickom dvoboju roditelja jer dete ne moze da bira stranu u ljubavi - a to je jedino sto dete zna- ostalo- novcani, stambeni, ljubavni , seksualni problemi njima ne znace nista.Dete koje prisustvuje tim dvobojima ( izmedju bilo kojih clanova porodice da se razumemo) biva definitivno osteceno.
Ali ako vas dete pita o stanju,situaciji jedan mora biti iskren o situaciji i o sebi - a ne lagati na drugog roditelje ili babe ili dede Na to sam mislila)..Jer to je detetu skola u kojoj ono uci da se problemi resavaju verbalnim i fizickim nasiljem.Na zalost jednom kada to vidi i dozivi - to se tesko moze u njegovom ponasanju popraviti. Koliko su deca ( bebe osetljivi na jezik i drzanje) vidi se iz sledeceg slucaja gde nam je dovedena devojcica od godinu i po dana starosti( ne smem dalje detalje ovde opisati) koja je imala vrlo cudno drzanje pri sedenju i hodanju.Podsecalo je na lutke.Cak su i njeni izrazi lica,mima, bile ukocene.Ustanovilo se da je posle gubitka majke ( rak) ostala sa bakom koja je sa svom ostalom porodicom, tetosila dete recima da je ona 'Lutka mamina" i "lutka bakina" ako bude sedila kao lutka da ce joj dati da jede.Ako bude mirna ko lutka da ce je presvuci...etc.Sa detetom se ni na jedan drugi nacin nije pricalo.Ideja je bila da je na taj nacin, drze mirnom i da ce zato biti voljena.Dete koje je izgubilo majku je spremno biti sve da ne bude opet "odbacena" .Jer detetu tako malom u tako ranoj fazi razvoja - smrt majke nije jasna- one to ne razume, nedostatak majke biva dozivljen kao odbacenost.
Jedna zesca svadja izmedju roditelja pred detetom je izuzetnio stetna jer upravo kao devojcica koja ne razume da je majka umrla,jedno dete izmedju dva roditelja je u direktnom paklu cepanja tek formirajuceg karaktera na: jednoga koji mrzi,udara, vredja, drugoga koji place, kumi, moli, trece- a to je strah za sebe, pa strah za oba roditelja..etc..lista je podugacka..
Zato granice postoje...sta se moze reci a pre svega kako se moze reci..pod uslovom da covek ostane iskren..deca mirisu laz kao i strah..
 
Poslednja izmena:
Htela bih da pitam nekog ko ima iskustvo.Imam sina od 2 i po godine,on je sad u uzrasti gde misli da moze sve.Problem je u tome sto ako mu se nesto ne udovolji on mene udara.Iskreno da vam kazem brinem se,sad je mali al plasim se sta ako to nastavi tako i neugodno mi je kad se to desava pred drugim ljudima.On kad uradi to ja ga pogledam i shvati da je pogresio i ako mu se naljutim kaze molim te mama i ja padam na to naravno :cmok2: Pocela sam da ga vodim u edukativni centar koji rade po Montesori metodama.Tamo ih uce na red da sve sto urade skupljaju za sobom,pricaju snjim al ne na glas vech shapuchu(verovatno je to neki pristup).Prihvatio je to lepo.Nadam se da je ovo samo period pa molim vas ako neko zna kako da se ponasam u tim trenucima nek pishe.Hvala vam
 
Montesori metoda je metoda za ucenje a ne za vaspitavanje.Udara te zato sto imitira situaciju u kuci koju si pre opisala.

Jeste za ucenje al vidim da od kad ide tamu bolje prihvata neke stvari i nemamo konflikt oko neke situacije,jednostavno ga uche da slusha i ucini ono sto se trazi od njega.A to sa udaranjem i ja mislim da je zbog toga al ne znam kako da se ponasam u takvim situacijama.Probala sam na sve nacine,da budem ljuta, da mu povisim ton,da ga zagrlim al opet radi to ako nesto nije po njegovo il ako mu uzmem nesto sto ne sme da dira.On to uradi i pogleda me i odmah nakon toga zagrli
 
Jeste za ucenje al vidim da od kad ide tamu bolje prihvata neke stvari i nemamo konflikt oko neke situacije,jednostavno ga uche da slusha i ucini ono sto se trazi od njega.A to sa udaranjem i ja mislim da je zbog toga al ne znam kako da se ponasam u takvim situacijama.Probala sam na sve nacine,da budem ljuta, da mu povisim ton,da ga zagrlim al opet radi to ako nesto nije po njegovo il ako mu uzmem nesto sto ne sme da dira.On to uradi i pogleda me i odmah nakon toga zagrli

Prolazna faza kod deteta tog uzrasta. U principu ništa strašno, sve se to da ispraviti.
 
Jeste za ucenje al vidim da od kad ide tamu bolje prihvata neke stvari i nemamo konflikt oko neke situacije,jednostavno ga uche da slusha i ucini ono sto se trazi od njega.A to sa udaranjem i ja mislim da je zbog toga al ne znam kako da se ponasam u takvim situacijama.Probala sam na sve nacine,da budem ljuta, da mu povisim ton,da ga zagrlim al opet radi to ako nesto nije po njegovo il ako mu uzmem nesto sto ne sme da dira.On to uradi i pogleda me i odmah nakon toga zagrli

Da bi se pomoglo tvom detetu prvo se mora pomoci tebi.Ti si ucinila tek malecki korak priznavanjem da imas problem i obracajuci se ovde na forum.Majke znaju svoju decu.Da mu ne treba pomoc ne bi nam se ovde obratila.Znaci da si problem prepoznala.Ali.na forumu ti niko ne moze dati "listu koraka"i saveta.Mozemo, mozemo cak i dabatirati o tome beskonacno na nase zadovoljstvo jer se ne desava nama, kada bi bili neljudi.
Konkretno: Zeno priznala si da ti je potrebna pomoc.Cak su ti i drugi forumasi rekli da spasavas glavu iz te situacije.Trazis savet u vezi deteta sto znaci da si kod vaspitanja njega ustanovila problem koji prerasta tvoje znanje- Tu nema sramote i nema stida.
Vrlo si hrabra bila da si se na forumu i javila.Potrebno je otici do decijeg psihijatra ili mozda za adolescente- zarad tacne dijagnostike.Posle mozes traziti adekvatnu psihoterapiju bez medikacija.Ne znam gde si, mislim gde zivis, Beograd ima mnogo terapeutskih grupa koje vam ( sinu i tebi) konkretno mogu pomoci.Jer ti mozes ovde opisivati situacije ali dete treba evaluirati.Na forumu je interesantno da nas nastavljas obavestavati kako je dalje sa tobom,sa razvodom, sa detetom i pomoci koju si nasla ( u buducnosti)..
A razglabanja ovde...
 
Одговори веома често зависе од врсте и начина на који се питање поставља, а то значи и успех ученика у школи. Могу ли они који се тиме баве да ми помогну око обраде тог проблема ( кратак садржај, литература и сл. а реч је о средњешколском узрасту)
 
Deca se vaspitavaju do seste godine zivota ( doba primarne socijalizacije) Posle vam decu vaspitavaju ( tudja)deca.

Ovo je tako tacno... Negde sam i sama bila tog misljenja pa sam se maksimalno trudila da do 6-7 unesem u njih sve ono sto kasnije nece prihvatati. Pominjala sam i stetnost alkohola, cigareta, hvalaila svaku lepu rec, ukazivala na osmeh drugih ljudi kada se one fino jave prolazniku, lepota dodira, lose osecanje zbog grubosti... I jos mnogo bitnih stvari za koje mislim da ce kasnije biti prihvacene "ma daj kevo ne gnjavi" U prvom osnovne sam svoje dete pustila na nedelju dana rada i nerada bez mene, naime nakon manjih rasprava tj mog gundjanja o tome koliko je bitno odmah resiti neke obaveze shvatila sma da je vreme da je pustim da oseti bitnost na svojoj kozi. Dogorismo se nedelju dana bez ikakvog opominjanja, bez ikakvog pitanja, bez zagledanja u sveske itd. Nakon nedelju dana moje dete meni prilazi i kaze "Jedva sam cekala da prodje ova nedelja, vec treci dan nisam znala sta pre treba da uradim jer mi se sve nagomilalo." I nikad vise nismo imali taj problem, naidje nekad, ne moze sad, umor ili nezainteresovanost ali sve je to kratkotrajno i dopustivo. Ono jos bitnije apsolutno poverenje u mene, i za razgovor i za prihvatanje nekih sugestija, kritika. Sve smo to postigli do 7 godine i ja vec cetiri godine uzivam, nadam se da ce tako ostati i da necemo imati problema uticaja sredine. Upravo zbog razvijenog odnosa majka - cerka, ne drugarice (ovo me je uvek zivciralo), nego majka i cerka. I da ja svoju decu gledam kao odrasle ljude, onog momenta kad su zahtevale od mene neke popravke u mom odnosu prema njima jer su eto one velike, tad sam stavila tacku na posmatranje njih kao nesposobne, majusne bebice. Imala sam greske sa prvom u uzrastu do nekih tri god, tipa nemoj hodati pasces... ali sreca pa se rodi drugo a ovo prvo shvati da ona nije mala i da ima pravo zahtevati od mene da joj se skinem sa grbace dok se ljulja na ljuljasci. Ne znam, mozda je ovo prica koja je upalila kod mene, mozda nije potpuno po nekim knjigama pozeljna i prihvatljiva ali ja nisam znala drugacije i bolje. Ovo je negde bio moj nacin vaspitanja do 7 god jer sam se upravo plasila da usled uticaja drustva kasnije necu tako lako dopirati do njih. I za sad sam zadovoljna, imamo male carke, nedoslednosti i sa moje strane i sa njihove ali tu je i tata, kao neko ko uskace da nas vrati na put kojim smo prvobitno krenule.
 
1. DJECIJA UMJETNICKA ISPOLJAVANJA NETREBA BAS NIKAD SPUTAVATI, MA KAKVA ONA BILA Meni je majka branila da crtam lobanje, ali sto je postigla sa tim, zar sam ja zbog same te zabrane izgubio i motiv zbog kojeg sam to radio? Cak i ako je taj motiv bio los, on nije mogo biti ugusen sa zabranom. Kad sam pravio krstove od drveta, branili su i to, i nisam ih pravio iz religioznih pobuda, a Jung bi reko da je krst simbol necega dobrog i necega drugog.

2. DJECU NE TREBA UBJEDJIVATI DA SE MORA VJEROVATI U BOGA, I DA JE LOSE AKO SE NE VJERUJE, I DA ZA NEPOSTOVANJE BOGOVA SLIJEDI KAZNA Ja sam zbog tih ubjedjivanja imao ovaj poremecaj: javljala mi se spontano misao "Bog je g***o", i kad god bi se javila (a to je bilo najucestalije bilu u situacijama koje su najradosnije situacije za mene bile sve dok to nije pocelo) ja sam morao u sebi da kazem "Bog nije g***o". To je bilo iscrpljujuce, misli su navirale 30 puta u minuti, nekad tako i po 1 sat svakog minuta 30 puta...

3. DJECU NIKAKO NE TREBA LAGATI O POLNIM ORGANIMA SUPROTNOG POLA, NE MORATE IM O TOME PRICATI, ALI IH NE LAZITE Meni su rekli da i zene imaju penis, samo sto je uvucen u tu rupu, koju sam vidio da imaju djevojcice na plazi, i ja sam do 8 godine mislio da zene imaju penis. Da se to nije prekinulo mozda bi sad bio homoseksualac.

4. DJECOM NE TREBA MANIPULISATI NA NACIN "MAJKA CE TI UMRIJETI AKO TO URADIS" ILI "DA BOG DA TI MAJKA UMRLA AKO TO URADIS" To je manipulacija koju sujevjerna djeca ne mogu da ne podlegnu na nju, i dovodi ih do stanja bespomocnosti i ocajanja, do vjerovanja da nikad nece ostvariti svoje zelje.
 
Одговори веома често зависе од врсте и начина на који се питање поставља, а то значи и успех ученика у школи. Могу ли они који се тиме баве да ми помогну око обраде тог проблема ( кратак садржај, литература и сл. а реч је о средњешколском узрасту)

Pitanja su postavljena uvek sa procenom da ga dete sa inteligencijom od 95 do 115 ( normalan raspon za normalne pubertetlije) moze u normalno zadanom vremenu odgovoriti.Ako dete ima probleme sa nacinom na koji je pitanje postavljeno, znaci da je njegova inteligencija ispod ili iznad proseka.Mada postoje i razlicite inteligencije.Npr. Devojcica od 16 godina moze imati problem i resavati zadatke iz matematike sa IQ 97 ali je zato je u jeziku, gramatici i logici njen IQ 119.
Konkretno, koju obradu problema zelis? Onu koja se bavi inteligencijom pubertetlija ili jedno koje obradjuje sistematiku metodologiju i praktikum ispitivanja( testova i testiranja).
 
Poslednja izmena:
Pozdrav svima, zeleo bih da postavim pitanje, zapravo hiljadu pitanja aki da pocnem od jednog: na sta ukazuje cinjenica da dete odbija po svaku cenu da ide u vrtic i da ima neke ,,kocnice" (po recima pedagoga) koje ce ga kasnije muciti u zivotu? Takodje me zanima kakav je neki generalni profil dece koja kasnije razvijaju shizoidni poremecaj licnosti (crno - belo razmisljanje, i sta vec sve uz to ide)? Hvala unapred

Sent from my GT-I9300 using Forum Krstarice mobile app
 
Pozdrav svima, zeleo bih da postavim pitanje, zapravo hiljadu pitanja aki da pocnem od jednog: na sta ukazuje cinjenica da dete odbija po svaku cenu da ide u vrtic i da ima neke ,,kocnice" (po recima pedagoga) koje ce ga kasnije muciti u zivotu? Takodje me zanima kakav je neki generalni profil dece koja kasnije razvijaju shizoidni poremecaj licnosti (crno - belo razmisljanje, i sta vec sve uz to ide)? Hvala unapred

Sent from my GT-I9300 using Forum Krstarice mobile app

Mnogi psihoanalitičari veruju da se shizoidni poremećaj ličnosti, u razvoju, javlja veoma rano. Oni se, mahom, slažu da je cepanje (spliting) dominantan mehanizam odbrane kod ovih osoba. Dete, u najranijim danima, nije sposobno da svet, majku, sebe i ostale osobe vidi kao celovite, zaokružene, i dobre i loše. Ako su drugi prema njemu dobri (hrane ga i neguju) dete će ih videti kao idealne. Ako su, pak, ti drugi loši (ne hrane, frustriraju, zanemaruju) dete će ih videti kao grozne. To, u suštini, predstavlja mehanizam cepanja ili splitinga. Taj mehanizam je i deo normalnog razvoja (jer nijedno dete nije u najranijim danima sposobno da svet oko sebe sagledava iz šire perspektive), ali je i mehanizam odbrane (jer u normalnom razvoju dete uspeva da nauči da posmatra širu perspektivu i toleriše suprotne aspekte kod različitih osoba i situacija. Ako je razvoj patološki, dete nikada ne nauči da pomiri suprotnosti, te ljudi i svet ostaju čas dobri i idealni, čas loši i nepodnošljivi). Cepanje, kao mehanizam odbrane, odnosi se na ljude koji čas idealizuju, čas obezvređuju i druge i život i sebe, jer nisu naučili da pomire suprotnosti i sagledavaju širu sliku sveta oko sebe. Kod shizoidnih osoba je, dakle, cepanje dominantan mehanizam odbrane. Osoba nije naučena da toleriše frustracije, te svako frustrijajuće i intenzivno emocionalno iskustvo cepa na dobro-loše aspekte. Cepanje je usko povezano sa sirovom i neobrađenom agresivnošću.
Pošto se dete plaši svoje jake agresivnosti, često se služi sledećim odbrambenim manevrom – izolacijom osećanja. Kako to izgleda? Pošto u ranim danima dete nije dobijalo dovoljno zadovoljavajućih iskustava, ono je počelo da se oseća kao „providno“, nebitno. Nije, međutim, odustajalo od potrage za ljubavlju i prihvatanjem. No, jedini način na koji je umelo da uđe u veze s, na prvom mestu roditeljima, a kasnije i sa ostatkom sveta je – tako što im se nudilo na „veštački“, lažni način. Usled ranih negativnih doživljaja i zanemarivanja, osoba shizoidnih karakteristika veruje da svako lepo, ljubavno i nežno iskustvo, svaka bliskost i intima – mogu voditi potencijalnim ozbiljnim opasnostima. Pošto majka (iz nekih razloga) nije uspela da pruži dovoljno ljubavi detetu, shizoidne osobe fantaziraju da će svi odnosi u budućnosti biti replika primarnog odnosa s majkom. Ne smeju da se opuste, jer ako se upuste u bliskost s nekim, preti opasnost da nežnost neće biti uzvraćena. Bliskost je, kod njih, izjednačena s opasnošću. Iz tog razloga se shizoidne osobe povlače od sveta, u sebe – i tako se čuvaju od očekivanih povreda.

- See more at: http://www.danas.rs/dodaci/psiholog...i.62.html?news_id=228671#sthash.nPMRf0oX.dpuf

samo odbijanje odlaska u vrtić ništa ne znači, većina dece ima ovaj problem, odnosno roditelja...
 
nisam isla u vrtic ali sam imala vrsnjaka u blizini de sam bila onako
i jos toga ali klasican vrtic sam odbila, ne znam koliko dugo sam isla. mada mi se kasnije vrsta zabavista dopala, pred polazak u skolu, zabaviste je nesto na sat-dva, ne ceo dan
plus to je bilo 80tih, sad roditelji verovatno prvo gledaju prakticnu stranu svega toga, vise nego tad
 
ja i sad imam problem da sagledam širu sliku
nekako mi je gadno da neko ko je recimo zlo, podlo stvorenje jednom vrti takvu ploču, a sutra je super :/
ne znam šta da mislim o takvim ljudima
ili si đubre ili nisi, ne izigravaj mi pile kad ne bi trebalo
 

Back
Top