Prvo, finansije. Vidi, Nemacka ti nece dati stipendiju, osim
mozda, i evo podvlacim
mozda, ako imas neke nesvakidasnje uspehe u skoli i na takmicenjima, medjunarodnim i kakvim sve ne.

Znaci da ces morati da platis skolarinu bar prvu godinu. Ako nadjes posao, skoro mogu da ti garantujem da ces ili da nadjes nesto kod nekog od nasih tamo za male pare, tipa izbacivanje stvari iz kuca za rusenje i tako to, ili... Pa, ne znam da l ima neko "ili" ovde. Njima u supermarketima rade ucenici koji tamo dolaze na praksu, eventualno neka sredovecna teta ili tako nesto. Treba imati u vidu da i ne mozes da radis sa ljudima, posto ne znas jezik. E sad, ako i nadjes takav posao, pitanje je koliko si navikao da se razbacujes i da li ce plata uspeti da pokrije sve tvoje potrebe. Ne znam, mozda ti ocekujes da te tvoji iz Srbije, sa standardom nemam pojma koliko puta manjim od Nemaca, izdrzavaju u Nemackoj i placaju astronomske cene svega, od piva do skolarine, mozda tvoji i imaju potrebna sredstva, ne znam, ja znam da ja ne bih rizikovala.

A i kad krenes da studiras, posao moras da dropujes, Bolonja **** kevu, tako da ce svejedno u jednom momentu sve da se svali na tvoje roditelje.
Drugo, potcenjujes vaznost jezika, i izgleda da mislis da si u stanju da ga savladas za godinu dana. Rekla sam ti vec, i moja koleginica je bila ovde godinu dana pre faksa, pa se sad nateze sa srpskim, a ima samo jedan predmet za koji joj treba.

A za nju sigurno znam da je talentovana sto se toga tice.
Trece, ti si verovatno cuo za studentske programe.

Evo imam i ja gomilu brosura ovde, primaju toliko i toliko studenata, prijave do tad i tad, obavezno to i to, prosek se podrazumeva. Ni oni koji dolaze ni nasi koji idu ne idu na fazon sescu na panjic pojescu kolacic, ne ide to tako. I nije isto doci u Srbiju i otici u EU, a pogotovo u Nemacku.
Btw, ja ne pokusavam da te odgovorim, ali pitao si za misljenje. xD
Ja licno imam dedu u Lajpcigu, i babe u Becu i Budimpesti (obe od istog dede btw), svi imaju njihovo drzavljanstvo, sto znaci da bih u sustini mogla da odem kod bilo koga od njih bez ikakvih vecih nelagodnosti na cetiri godine, ili koliko mi vec bude trebalo, ali nisam htela, upravo zbog jezika koji nikad u zivotu nisam ucila.