Paulo Koeljo

Ne znam da li je neko primetio da su sve Koeljove knjige tanusne,imaju oko stotinaka stranica.
I to je smisljeno uradjeno da bi se vise knjiga prodalo,jer Koeljo svakako zna da je njegova publika niskoobrazovana,da nije istinski ljubitelj knjiga i da nece rado prihvatiti knjige od 400-500 stranica.
I nije Koeljo jedini danas pisac koji se drizi tog lukavstva.Uglavnom danas ti pisci sa tanusnim knjigama krupnih slova od stotinak strana,i nisu nicemu vredni,cista komercijala i kiceraj.
Piscu veliki novac i ne mogu da donesu ljudi od stila,ljudi koji mogu metafizicki ponirati,jer takvih ljudi je vrlo malo a njima treba vrlo mnogo publike.
Jednog Platona,Hegela ili Junga ne moze svako voleti i razumeti.Moze tek vrlo mali broj odabranih.

Molim? Znas sta - ovaj ti je post da covek umre od smeha...Prvo- ja citam Koelja zato sto su mu romani jednostavni i podsticajni...Recimo, "Na obali reke Pjedre..." mi je totalno bezveze, ali salje poruku da covek moze sve i da je ljubav najvaznija i smatram da vredi citati je...Ta lazna mistika, koju on propagira, moze nekad da iritira, ali budi u coveku optimizam...Inace, po tvom postu vidim da sam ja procitala jedno 100 puta vise knjiga od tebe, a ti, eto, mene nazva laznim ljubiteljem knjige...Ako smo kod toga sta ko cita - Nicea sam citala u drugoj godini gimnazije sa 17 godina, a "Ilijadu" i "Odiseju" u drugom razredu Osnovne skole...Tako da ti je konstatacija vise nego smesna..:bye:
 
Pročitala sam nekoliko knjiga od Koelja. Prvo je bilo oduševljenje Alhemičarom i Priručnikom za ratnika svetlosti. Zatim sam pročitala 11 minuta, knjižica je ok, zanimljiva i vrlo nerealna. Zatim sam pročitala Zahir, na jedvite jade, jer je knjiga previše rastegnuta i pomalo gubi tok. Skoro sam pročitala Petu goru, knjiga ima dobru poruku, ali je to sve već pročitano u njegovim prethodnim knjigama. Na obali reke Pjedre, sedela sam i plakala, poruka je toliko očigledna i toliko puta ponovljena u knjizi, da više nema smisla.

Možda uzmem opet neku njegovu knjigu da pročitam, ali imam utisak, da će sve biti već viđeno i dosadno. Ne volim ni kad mi pisac od reči do reči servira poruku, više volim da je sama shvatam iz dela. Na kraju, posle sjajnog utiska prve dve knjige, ostale knjige mogu da budu štivo za plažu.

Meni je "Zahir" totalno bezveze, kao pokusaj stvaranja boljeg "Alhemicara"...Ali recimo "Veronika je odlucila da umre" mi je bas odlicna knjiga zbog poruke koju nosi..I citala sam je nekoliko puta cak.."Prirucnik za ratnika svetlosti" je kao losa kopija Karlosa Kastanede, ali opet uzivam dok ga citam...
 
Paulo Koeljo je odlican pisac, zapravo moj omiljeni pisac :) Ali on vecinu svojih dela pise na osnovu knjiga Karlosa Kastanede koji se ovim temam ne bavi sa tolikom naivnoscu kako kod Koelja i ukoliko zelite da vidite srz ovih knjiga na malo originalniji nacin preporucujem Kastanedu :)
 
Meni je taj Kastaneda večito bio nekako razvikan ...a ne znam što. Čitala sam ga u srednjoj školi kad mi je bilo to sve novo i zanimljivo.-..a iz ovog ugla, zaista najčistija ložana .. sigurno mu je pribavilo i puno ženskica tako da super za njega ali i on mi je nekako jedan od onih koji se jednostavno ' prerastu'.
I ne mislim time ništa ružno.
 
Meni je taj Kastaneda večito bio nekako razvikan ...a ne znam što. Čitala sam ga u srednjoj školi kad mi je bilo to sve novo i zanimljivo.-..a iz ovog ugla, zaista najčistija ložana .. sigurno mu je pribavilo i puno ženskica tako da super za njega ali i on mi je nekako jedan od onih koji se jednostavno ' prerastu'.
I ne mislim time ništa ružno.
Da si čitala Kastenedu,morala bi biti prethodno antropolog-ovako si čitala one priče Don Huana koje je pisao kao
antropološki zapis Karlos Kasteneda...Antropologija šamanizma i mistike Srednje i Južne Amerike...
I još nešto Zokaful-Paulo Koeljo je komercijalizovao folk mistiku hriščanstva,a ne šamanizma,tako da
je za Koelja Zapisničar Don Huanovih duhovnih saznanja -nedostižan!

- - - - - - - - - -

Samo dve reci: OBOZAVAM GA!
Koelja? El s ti moderna domaćca il pjevaćca?Aaaa?:per:
 
Procitala sam Veronika je odlucila da umre i 11minuta. Nijedna mi se nije dopala, on sto mi najvise smeta kod njega je neoriginalost, bukvalno samo obrce tudje ideje. Stiva su mi isuvise laka, uopste mi ne aktivira sive celije, kao da citam novine. No, to je samo moj utisak.
Ipak, mozda dam sansu Alhemicaru, jer sam cula da je odista knjiga vredna citanja od mnogih ljudi ciji ukus cenim.
 
Ja sam pročitao pola Alhemičara čisto da ne bude da pljujem ono što nisam čitao. Pogled leti preko teksta, a pročitano isparava istog trenutka. Osećaj potpuno nov za nekoga ko nema običaj da uzima takva štiva.
 
“Kada čovek dublje zagleda u dušu sveta lako shvati da na svetu uvek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo to nasred neke pustinje ili nasred nekog velikog grada. I kada se te osobe sretnu i njihovi pogledi se ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj i samo postoji taj trenutak.”


Paulo Koeljo
 
Procitala sam Veronika je odlucila da umre i 11minuta. Nijedna mi se nije dopala, on sto mi najvise smeta kod njega je neoriginalost, bukvalno samo obrce tudje ideje. Stiva su mi isuvise laka, uopste mi ne aktivira sive celije, kao da citam novine. No, to je samo moj utisak.
Ipak, mozda dam sansu Alhemicaru, jer sam cula da je odista knjiga vredna citanja od mnogih ljudi ciji ukus cenim.

Nista posebno ni "Alhemicar". Samo bolje upakovan i mozda jasnije ("populistickije") napisan.

Veliko razocarenje, sve u svemu, stare i poznate stvari "upakovane" u savremenu "zvaku" tj. naraciju.
 
"Чашу меда јошт нико не попи што је чашом жучи не загрчи,
чаша жучи иште чашу меда, смијешане најлакше се пију."

Пауло Коељо
 
Ljubav je uvek nova.

Svejedno je volimo li jedan, dva, deset puta u životu - uvek smo pred situacijom koju ne poznajemo.

Ljubav ne može odvesti u pakao ili raj,

ali nas uvek nekuda odvede.

Treba je prihvatiti, jer ona je hrana našeg postojanja.

Ako je odbacimo, umrećemo od gladi, gledajući bremenite grane na stablu života, bez hrabrosti da ispružimo ruku i uberemo plodove.

Treba ići za ljubavlju ma gde ona bila, čak i kad to znači sate, dane, nedelje razočarenja i tuge.

Jer u času kad krenemo u susret ljubavi i ona kreće u susret nama.
I spasi nas.

"Na obali reke Pjedre sedela sam i plakala"
, Paulo Koeljo
 
"Чашу меда јошт нико не попи што је чашом жучи не загрчи,
чаша жучи иште чашу меда, смијешане најлакше се пију."

Пауло Коељо

Ал' немају сви Његоша... Можда је то разлог што Запад откида на Коеља - не зна за боље. :)
 

Back
Top