Пауци

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Lada

Legenda
Poruka
52.167
Spiders Diversity.jpg
Асортиман различитих паукова
Царство:
Тип:
Подтип:
Класа:
Ред:
Liphistiomorphes
Mygalomorphae
Araneomorphae
113 фамилија, 46,000 врста
�����
Пауци (Araneae) је најпознатија и истовремено најбројнија група[2] (обухватају око 46.000 врста)[1] међу пауколиким животињама за коју је карактеристично присуство посебних паучинастих жлезда. Пауци су зглавкари који имају четири пара ногу и хелицере са очњацима којима убризгавају отров. Тело им је изграђено од два дела, прозоме и опистозоме, који су спојени узаним делом названим дршка (pedicel). Екстремитети су присутни само на прозоми. Углавном су копнене животиње (само у појединачним случајевима могу секундарно прећи на живот у води) величине од 0,4 mm па и до 10 cm. Најмањи паук на свету је пату дигуа (0,37 mm). Пауци су распрострањени свуда где има инсеката, а посебно у тропским пределима. Већина паукова су карниворни облици и хране се углавном различитим инсектима које хватају у мреже исплетене од паучине.

Њихови абдимени имају додатке који су модификовани у брадавице које истискују паучину из жлезда, које можу бити заступљене са до шест типова. Паукове мреже знатно варирају по величини, облику и количини кориштених лепљивих нити. Претпоставља се да су мреже са спиралним обрасцем једна од најранијих форми, и пауци који производе уплетене паучине су заступљенији и разноврснији од паука са спиралном паучином. Арахниде које наликују на пауке са жлездама које производе свилу су се појавиле током Девона периода пре око 386 милиона година, мада те животиње нису имале млазнице за формирање предива. Прави пауци су нађени у карбонским стенама из периода пре 318 до 299 милиона година. Они су веома слични најпримитивнијем преживелом подреду, Mesothelae. Главне групе модерних паука, Mygalomorphae и Araneomorphae, су се појавиле током периода Тријас, пре око 200 милиона година.

wikipedia
 
Pauci žive na kopnu, uglavnom. A ima ih svuda u poljima, šumama, livadama, pa čak i u našim kućama. Pošto su mali, oni svoj život provode na skrovitim mestima, uglavnom gde je mirno i bez promaje, među biljkama ili ispod kamenja. Pauke možete videti, kako u uglu neke prostorije pletu mrežu i strpljivo čekaju plen. Veličina im varira od 0,5mm do 10 cm.
 
Kako pauci jedu?

Već smo rekli da oni „sisaju“ hranu. Njihov sistem organa za varenje hrane je prilagođen takvom načinu ishrane. Odmah posle usta, paukovi imaju želudac za sisanje iz koga se dalje nastavljaju creva, ona su razgranata po čitavom paukovom telu, a u njima obavlja glavno varenje. Zadnje crevo vodi do analnog otvora.
 
ČEMU SLUŽI PAUKOVA MREŽA?

Na prvom mestu paučina je bitna za prehranu pauka. Ali je vrlo korisna i kada pauk traži mesto za život.

Kod paukova koji žive u rupicama iskopanim u zemlji zidovi tih rupica su obloženi paučinom,dok oni koji žive na drveću pomoću paučine saviju listove u cevčice u kojima žive. Pauci koji žive na drveću pletu velike mreže izgrađene od vlakana raspoređenih u svim pravcima, dok kućni pauci pletu vodoravne mreže od gusto isprepletanih niti.

Koriste mrežu i za kretanje.

Iako mislite da je spajdermen izmišljen lik, mali paukovi itekako imaju njegove super moći. Kada krenu na daleka putovanja vazduhom, oni koriste dugačke niti svoje mreže na koje se prikače i lete nošeni vazdušnim strujanjima.

Pauk plete mrežu po tačno određenoj šemi.

Još jedna važna uloga paukove mreže je u čuvanju jaja. Mama pauk umotava svoja jaja u nekoliko slojeva paučine kako bi ih zaštitila dok se ne izlegu.
 
KAKO PAUK LOVI?

Zahvaljujuću jakoj mreži koja je prava lepljiva klopka za sitnije insekte, oni za sebe, ali i potomstvo obezbede dovoljnu količinu hrane.
Kada se insekt uplete u mrežu, pauk dođe do njega, ubija ga otrovom iz posebnih žlezda. Zatim ga uplete u još mreže, a u mrežu izluči sokove za varenje. Kada je hrana delimično svarena, pauk srče hranljive materije, a odbacuje otpadke.
Kada završi obrok, pauk otkači žrtvu i popravi mrežu. Klopka je sada slobodna za naredni obrok!
Ukoliko pauk ulovi prevelik plen, on jednostavno pokida mrežu i oslobodi ga.

Pauci znaju koliko je važno da u životu biraš neprijatelje svoje veličine.
 
RAZMNOŽAVANJE JE POLNO

Pauci su ODVOJENIH POLOVA. Prilikom parenja mužjak se izlaže opasnosti kada se približava ženki pošto ga ona na mreži zameniti sa plenom. Zato on pravi tačno određene pokrete kojima ženki ukazuje na svoje namere. Nakon oplođenja, ženka IZLEŽE JAJA, umotava ih nitima mreže i polaže na skrovito mesto. Iz oplođenih jaja se razvijaju mali pauci koji se nekoliko puta presvlače dok ne odrastu.
 
phidippus_regius_pauk.jpg
 


Megarachne – najveći pauk, a nije pauk​

1980 godine paleontolog Mario Hünicken je pronasao neobićan fosil na prostoru današnje Argentine, star oko 320 miliona godina. Na osnovu osnovne gradje indentifikovao ga je kao pauka koji bi pripadao jednoj staroj grupi ovih životinja Migalomorfnim paukovima.
 


PAUKOVI: od legende do stvarnosti​

Kroz celu čovekovu istoriju, paukovi su se pojavljivali u mitovima, legendama i simbolima, jednako često i kao pozitivne i kao negativne pojave. Medjutim, verovatno je najpopularniji i najpoznatiji mit o njihovom nastanku.
 

Paukovi koji imitiraju mrave​

Uglavnom svi povezuju ovu grupu životinja sa raznovrsnim mrežama koje pletu,
medjutim, na svetu postoji preko 43 000 vrsta paukova i ne pletu svi mreže. U ovom
članku ćete više saznati baš o tim što ne prave mreže, pa samim tim imaju malo
drugačiji način ponašanja i ishrane
Ako vidite 2 velika radoznala oka kako vas gledaju, sreli ste pauka skakača. Ta dva
velika oka i jos 6 manjih, mogu da primete plen na razdaljini od 30 do 40cm, sto je
veoma mnogo u njihovom svetu, jer je njihova veličina oko 1cm. Znači ovo su aktivni
lovci, evolutivno najmladja grupa paukova, sa veoma složenim tehnikama lova i
zaseda. Neki su aktivni nocu i vrlo lako se mogu primetiti jer im oči svetle u mraku.
Na licu često imaju tanke, bele dlake, pa izgleda kao da nose neku vrstu karnevalske
maske. Maska je izražajnija kod mužjaka. Za vreme parenja izvode interesantane
ljubavne plesove.
Medju skakačima postoje i vrste koje svojim izgledom i ponašanjem liče na mrave.
Postoje 2 razloga ovakve mimikrije. Ako ličite ne nešto što je opasno, predatori vas
neće dirati, a ako ličite na svoj plen, plen vas neće primetiti. To znači da oponašaju
mrave kako bi mogli medju njih da se sakriju od svojih predatora ili da se njima
hrane.
Za mene je posebno interesantna vrsta Myrmarachne formicaria, koja oponaša mrave.
Pojavljuje se i na suvim i na vlažnim mestima, a predstavlja najupadljiviji primer
mimikrije ponašanja. Kreće se cik –cak, karakteristično uznemireno, kao i mravi. Prvi
par nogu ne koristi za hodanje nego ih drži uspravno i maše njima kao što mravi mašu
antenama.Tokom zime, može se naći u napuštenim kućicama kopnenih puževa . U
nekim evropskim državama se već smatra ranjivom vrstom, dok, nažalost, u Srbiji ne
postoji dovoljno podataka da bi se dao adekvatan predlog zaštite
 
RAZMNOŽAVANJE JE POLNO

Pauci su ODVOJENIH POLOVA. Prilikom parenja mužjak se izlaže opasnosti kada se približava ženki pošto ga ona na mreži zameniti sa plenom. Zato on pravi tačno određene pokrete kojima ženki ukazuje na svoje namere. Nakon oplođenja, ženka IZLEŽE JAJA, umotava ih nitima mreže i polaže na skrovito mesto. Iz oplođenih jaja se razvijaju mali pauci koji se nekoliko puta presvlače dok ne odrastu.
Kad zadje u njenu mrezu, da bi ga prepoznala, muzjak mora da odigra zenki ples kao Milan Kalinic.
 

Back
Top