Patkove skice

Ovo je namenjeno kao nadopuna moje komunikacije ovde na forumu , a u skladu je sa lenjošću i vrednošću ljudi koji posećuju forum....

Tako da otpada svako korišćenje drugih oblika mrežnih aplikacija kao što je blog....ili myspace....

Ovo je vezano za moju komunikaciju sa ljudima koji su ozbiljniji od ovih poslednjih učesnika na temi.
Moji postovi traju i imaju vrednost dužu od "hajde sad smo raspoloženi pa da nešto kažemo i da četujemo malo , da se malo družimo....".
Ranije je čet na temama foruma bio zabranjen i brisan , sad vidim nije....ili će možda biti...

U svakom slučaju postoje followeri koji prate teme i poruke koje postujem i postoji i moja korist od ovakvog načina komunikacije, i kao što sam se ja privikao da na filozofiji nisu dozvoljene religijske teme čak ni kao dodirne tačke sa društvenim ponašanjem u nekom smislu , tako se trudim da ispoštujem one koji žele da učestvuju u komunikaciji koja po meni ima svrhu i to ovde na forumu...
 
Tradicionalno, kontinuitet.
Kad se to pomene ljudi , ko ljudi . Bez razmišljanja pomisle da je to totalno u suprotnosti sa promenama i da ratuje sa promenama.

Ali samo oni koji nisu domaćini.(Po tome zaključujem da u srbiji ima malo domaćina , sve hvalospevni domaćini ugosti na tri dana , a onda im skuvaj sikterušu).
Pravi domaćini , koji su vodje svog domaćinstva i nadgradjuju ga mudro, znaju i osećaju da tradicija jednog doma kao nesumnjiva prošlost, kontinuitet i promene kao uspešnost prihvatanja prilika za napredno , a opet kontinuitet može značiti borba i žrtva da se održi ono u prošlosti i promene kao nešto što izjeda i napada to iz prošlosti....i to je neuspešnost razumevanja i korišćenja prilika za napredno , već i strah od poraza.

A površni Srbi to uvek tumače kao okov prošlosti , i odriču se tradicije.
I stoga se i dešavaju odnosi i pojave koje se dešavaju osobama koje su tikve bez korena.
Namerno neću da navodim koje su to sve pojave, navodio sam ih dok još nisu bile očigledne , pa sam ispadao pesimista i prolupali zlobnik....

Nekako je Grim uvek bio Srbin u duši, kao da je po prezimenu petrović.
Devojke bi da budu princeze, ali da samo uživaju u tituli (i naravno da donose odluke, to na prvom mestu), a nikako , da recimo paze gde treba da se pojavljuju , da arbitriraju i lobiraju da bi narodu bilo bolje, tj da bi imale i neku funkciju...
Muškarci bi da budu gazde (njih je malo teže navabiti da budu kraljevi , jer shvataju da to nosi i glavu na panju i velike odgovornosti) opet sa svojim menadžerima , tako da mogu da odlučuju kad im se ne nadje nešto da je zabavno , a inače da "pametno" potroše svoje vreme.

Nemamo osećaj za tradiciju , furamo je samo u umetnosti , jer se tek tu pokazuje koliko smo osvetoljubivo kritični prema bilo kojem tudjem delu , pa onda dolazi do izražaja hvatanje za nešto što sigurno prolazi , a to je ono što već jeste, tradicija , ili ono što će biti prikazano kao patriotizam....
Mada , ako se pogleda muzika , i ostale umetnosti , ispada da se i tu neguje tradicionalno samo zato što je naše tradicionalno dovoljno orginalno i stoga isplativo negde , nekom .....

Ipak poenta mi nije u kritici , već samo u jednom...
Dobar domaćin shvata da je tradicionalno , kontinuitet i promena ono što je tako uzbudljivo i napredno i na istoj je strani našeg napretka.....na našoj.
 
Kad ljudi pričaju o dobroti , misle da je sve jasno.
Osim onih kombinacija kad je zbog nepoznavanja svih odnosa nekome nešto dobro , a nekome loše , zavisno iz ugla gledanja i trenutka gledanja, ljudi misle da se svakog trenutka , ako su poznate sve okolnosti , može lako i jednoznačno utvrditi šta je dobro.

Medjutim ljudi nisu stalno sudije.Tako da ne tumače neki akt , ako za to nemaju potrebe.
Čak ni kada je u vezi sa njihovim interesima i budućnošću.
A zato i postoje one izreke:
-Gde ima dima ima i vatre
-S kim si onakav si
-Iver ne pada daleko od klade
-Ko sa djavolom tikve sadi , o glavu mu se razbijaju

Tako se često dešava da čin dobrote ostane neprimećen ili poluprimećen i od one osobe kojoj je namenjen.Upravo zato što su isključeni iz "sudjenja" ljudi se lako zloupotrebljavaju tako što im se suflira "uključivanje" upravo od strane manipulatora.
Iako se ne obaziru puno na proces uključenja, ili ga čak svesno ignorišu, opet su posvesno i na aktivan način uključeni u proces samom željom manipulanta i njegovom sugestijom...

Manipulanti često posežu za celim "blokom" manipulacija. Tako se sugestija bolje prima, jer se uz usluge od strane manipulanta ipak javlja neka emotivno odobravajuća atmosfera ka manipulantu i njegovim stavovima i sugestijama.

Opet i "ravnodušnost" prema sugestijama (kako se čini onima koji primaju sugestiju) unosi ravnodušnosti i prema ostalima iz okoline , osim onima koji su već opravdali "darovima", vrednostima i "mitom" , bilo materjalnim , bilo duhovnim...
Tako manipulant unosi promenu u "uključenost" osobe i dubinu uključenosti , bez obzira koliko mu vrednosti pridaje žrtva manipulacije...

Ovo je ipak jako česta situacija , jer manipulanti nisu uvek svesni lukavi manipulanti , već nekada i osobe koje imaju poriv da svoju povredjenost(zbog zle namere ili zbog svoje slabosti) podele ili potvrde od strane drugih (žrtve manipulacije i saosećanja).

"Isključeni" iz sudjenja , pored toga što su više manipulisani (što ako nema uticaj na njihove ciljeve neće biti ni primećeno ni shvatano kao nešto loše) doprinose i sasvim drugačijem vrednovanju i tumačenju dobrote i dobroga (jer oni dalje šire svoje utiske dobrote i dobrog, te smanjuju vrednost onoga što ne primećuju i povećavaju vrednost onog dobra i dobrote koji primećuju).
Tako dolazim do mnogo većeg uticaja na javno mišljenje i društveni dogovor šta je dobrota i dobro , od strane "isključivanja" nego što je obično nemešanje i odsustvo radi odmaranja.
Tako ispada da je osobina i tendencija "isključivanja" (kao nastala iz poštovanja privatnosti , a u stvari nema veze sa tim , osim što je preterivanje u kopanju po tudjim stvarima pravdano ovim razlozima.) jedna od značajnih stavki u relativizovanju i demagoškom oblikovanju svega , pa i dobrote i dobrog. I u povećanju manipulativnosti osobe koja se isključuje.A da ne pričam o činjenici da su društveno neodgovorni , i da naknadna pranja ruku raznim humanitarnim aktivnostima ili agresivnim nastojanjima radi "dobrih ciljeva" ništa ne poravnjavaju takvu ocenu....i uticaj u konačnom ....

Posledice, kao veštačko izazivanje izolacije prema nekome, izazivanje sumnji, opreznosti, osećaja lukavosti jer se ne slaže sa sugestijama iz priče, relativizovanje njegovog dobra u tolikoj meri da će izuzetno velika dobra dela biti uzrok izuzetno velike reakcije i sigurnijeg postavljanja na stranu da je ocrnjena osoba ustvari stvarno crna (tu ima i onog rivalskog i sebičnog u svakoj osobi , da kad se već neko toliko ističe upravo u oblastima koje imaju značaj za nas kao vrednosne , a postoje nerešene dileme o stvarnim porivima i idealima ocrnjene osobe, većina unosi i nadgradjuje sumnju i sumnju manipulatora i širi je dalje).

Tako u slučaju ogromnog dokaza pre razrešenja odnosa ocrnjenog sa "isključenim" iz ocenjivanja i osudjivanja okoline, taj ogroman dokaz postaje ogroman razlog da manipulacija postane ustvari istina.
Inače stari grci su ovo "isključivanje" iz ocenjivanja i osudjivanja okoline, neučestvovanje u javnom mnjenju , nazivali idiotizam , a osobu idiota....naravno pošto je bilo robovlasničko društvo , ovo je važilo samo za gradjane , ne za robove.

Ipak moja nadgradnja te definicije idiota je , da idiot osim što se pasivizira i na taj način otvara prostor za ispoljavanje više neželjenog i zlog, svojom pasivom i isključenjem postaje više manipulativan i celo društvo više čini manipulisanim od svih , pa i samog sebe.

Ovo medjutim uvek ostaje , zbog naše sujete, našeg mišljenja da smo uvek bar dovoljno pametni i dovoljno perceptivni i svesni , potpuno neprimećeno od strane svih....
Primeti se tek onda kad blaga neodobravanja i sumnje i distanciranja postanu jači pokret i većeg inteziteta prema žrtvi ocrnjivanja. Prećutna osuda postoji još od prvog trenutka i deluje u smislu prestanka učestvovanja u društvenom izgradjivanju dobrih dela i tendencija razvoja i napretka od strane osobe koja se prećutno izoluje (a zbog sugestije manipulatora) i sumnjiči (a zbog "isključenosti" zaposlene osobe, umorne , ili smerne osobe koja gleda samo svoja posla).

Ljudi iako svesno potpuno nesvesni ovakvog dejstva koje ima njihovo opuštanje i prepuštanje, ipak su svesni stihije koja nastaje kad se dopusti manipulatorima da deluju i utiču u prevelikom obimu.
Primer za to su "čaršijske priče" , tj narastanje manipulacije u opštu osudu cele sredine i reagovanje do totalnog , samo usmenog osudjivanja osobe-žrtve.
Zato raste njihovo ispravljanje u smislu da smanjuju svoju sugestivnost i manipulativnost od strane lokalnih manipulatora , a povećavaju sugestivnost i manipulativnost od strane javnih medija, države i svega onoga što bi logički trebalo da bude više #pouzdano# a u stvari je njima manje poznato kakvo je....(komšija je i dobra i loš , a čim je loš , ne treba mu uvek verovati , a onaj sa tv mi nikad nije bio loš , ne znam ga , mora da je dobar....dok se ne vidi da je loš ili dok drugi sa tog istog tv ne kažu da je loš....)

Ovo sada već ulazi u teorije manipulacije medijima i vlasti i to su izuzetno dobro krenuli da proučavaju nacistički medija stručnjaci , a kasnije znanje prihvatila USA i usavršavala i podmladjivala.
............
 
Kad već pričam o promenama, tu se postavljaju veoma opasna pitanja.
Revolucija, evolucija, prilagodjavanje, promena.
Revolucija se javlja kad se ispune revolucionarni uslovi (to spada u teoriju revolucije, borba za vlast elite, ispunjavanje prava na promene gradjanske elite, dogadjaj inicijator i odvajanje protoka informacija i sprečavanje vertikanog protoka promena).
Evolucija se stalno javlja i može se smatrati da je revolucija posledica bunta gušenja evolucije.

Sad dolazim do ključnog pitanja, a to je čovek i njegov kapacitet za promene.
Jer informaciona revolucija je donela mogućnost priliva velike količine ideja i brzog napretka distribucije novih saznanja na veliki broj ljudi.
To neosporno daje veliki broj potreba i novih uglova posmatranja i rešavanja problema.
I normalno imamo zahtev za evolucijom , bar bi tako bilo prirodno da imamo , osim što vlast naravno teži da smanji komunikaciju , jer ukidanjem komunikacija ugušuje se evoluciona ideja i može postati ili mrtva ili revolucionarna ideja....
Medjutim recimo da se može dešavati evolucija neometano od bilo koga...

Ljudi će imati stalne evolutivne promene, ali da li će njihov kapacitet za promene i prilagodjavanje biti dovoljan da izdrži promene?
Promene nastaju i usled tehnološkog napretka jer to izaziva promene i u proizvodnim snagama i procesima.Hoće li pratiti i izdržati i te promene?
Već danas se može pričati o zagušenju praćenja promena od strane nekih slojeva (neki tumače to kao glupljih, drugi kao percepciono uskovidih, treći smatraju da su svi takvi , a neki pak smatraju da je ipak pored dve navedene grupe moguće nemati zasićenje , samo da je sistem kreativno orjentisan).
Znači imamo frustraciju prebrze promene okolnosti u kojima živimo i radimo , danas više zbog ograničenja koje nameće vlast (naravno i radi svog održanja na prestižnim i bogatim mestima).
Ukidanjem tog ograničenja bi takva frustracija kod mnogih nestala, jer bi imali kreativnu inspiraciju i duhovnu slobodu da ispolje sve svoje potencijale.
Medjutim veliki broj ljudi i ubrzanje promena će kad tad dovesti da ljudi ne mogu da prate promene koje im se nude , dešavaju i zahtevaju.

Šta tada?
Tada imamo i problem društvenog angažovanja , tj ako se ne učestvuje u društvenom stalnom oblikovanju , raste podložnost i mogućnost manipulacije i demagogije, prevarantluka i politikanstva.
Znači imamo dva problema odmah u prvoj ruci...
Problem društvenog angažovanja i učestvovanja u javnom mnjenju se može donekle rešiti , jer se može ustanoviti mediokritetski razvoj i promena javnog mnjenja i unutar javnog mnjenja.
Tako će toliko odvojene pažnje doneti zadovoljavajuće praćenje ostalih ljudi u svojim angažovanjima na razvoju povezanosti unutar društva i ispoljenja moralnih i društevno vrednovanih pojava (naravno usmerenih ka samom pojedincu ili ka povezanim osobama, ne ka društvu kao instituciji ili gro ideologiji).
Medjutim i dalje ostaje problem velike brzine evolucije odnosa povezanih sa okolinom i radnim i drugim mogućnostima i odnosima....
Možda bi ograničavanje glavnih i pravljenje mini getoa po principu naklonosti ka tom novom organizacionom profilu bilo rešenje....Imali bi usko specijalizovano "specijalno odeljenje" tj naselje ljudi koji su naklonjeni baš takvim varijantama novih odnosa....
Tako i država nema problema uvodeći namete i težeći gušenjima , sve radi "apsolutne" pravičnosti , a za koju svi znaju da je čisto demagoška i politikantska....

Dalje neprihvatanje ove zakonitosti će samo izazivati odvajanje , povlačenje i idiotizam sve većeg broja ljudi , i naravno posledica idiotizma je izolacija i uvodjenje šablona straha i nedoličnosti komunikacije sa nepoznatim osobama i naravno obojenih u nenametljivost, izolaciju i socijalnu frustraciju.

Već sada imamo veliki broj ljudi koji ne učestvuju u društvenim stavovima, javnom mnjenju i glasanju.
Idiot je danas dobio neko drugo značenje, ali ja uzimam sebi za slobodno da i dalje koristim starogrčku definiciju onoga koji ne učestvuje u društvenom dijalogu , za šta je u staroj atini bilo propisano i veliko novčano kažnjavanje , ako bi se izbegavalo praćenje , slušanje i učestvovanje u skupštinskim zasedanjima....

Rešenja ima i jednostavno je , ali ne postoji volja moći da se dozvoli ispoljavanje ovakvog rešenja...Pa opet moje mišljenje je da će sve jedno novi odnosi doći evolucijom , a ne revolucijom....
 
Zefirra:
Vidish patak , postoji negde jedno carstvo...a ime mu je www.myspace.com
...znaci bash tako , my space...moj prostor...a postoji i jedna opcija koja se zove blog...i takoooo...mozes da pishesh koliko god hoces a zainteresovana publika moze i da te cita...
...a kad bi svaki 4-mash tvorio ovakvu temu bash bi nam bilo veselo...
Zefirra:
Vidish patak , postoji negde jedno carstvo...a ime mu je www.myspace.com (što u prevodu znači, je l') Ja sam zaljubljena u mushmulu.... znaci bash tako , my space Homosexsualna ljubav... moj prostor Deco , aj lascujte se ovde a postoji i jedna opcija koja se zove Chat tema blog ...i Cestitka Sponzorusama takoooo...mozes da pishesh koliko god hoces Pronađi sve teme koje je započeo / započela Zefirra a zainteresovana publika moze i da te cita...

E josh jedna tema o Q ... a kad bi svaki 4-mash tvorio ovakvu temu bash bi nam bilo veselo...
Retorično pitanje za (izvesne) građane sela Krstarova: da li vam je dovoljna ova mala racionalistička intervencija, da shvatite kolike ste jajare!(?)

Poruka lične prirode: fiiiijjjjuu... Zefir'ce, ala se nakupilo u tvom dvorištu, mašala!
 
Smeh...

Početak smeha kao mimike u životinjskom carstvu je ponižavanje protivnika koji je izgubio u borbi, "ismejavanje" naravno u obliku izliva besa, snage , ludosti i radosti ostvarenim ishodom.
Kasnije se uslovljeno i produhovljeno javilo novo značenje , koje možda i nije novo.
Ostalo je značenje radosti zbog ostvarenog ishoda, a malo redje ovo iz ludosti , besa (sa dodatkom stisnutih zuba).
Pojavilo se promenjeno značenje zadovoljstva zbog ishoda, u zadovoljstvo što nam se nešto ne dešava.
I tako je nastao smeh koji je najčešći u današnjem obliku. Smeh usled radosti što se nama nešto ne dešava.

Pitanje je šta je humor?
Humor postaje navodjenje situacija u kojima se vidi ono zbog čega smo zadovoljni da se nama ne dešava. To je pandam zadnjem značenju smeha, a pandam radosti zbog sreće ishodom? To je više osmejak , osmeh , a ne smeh , i trenutno mi ne pada na pamet primer za humor iz te pobude.
Humor je rezultat iznenadjenja , kaže teorija humora.Šok neočekivanog.Medjutim ne videh nijedan primer gde nema motiva ili izbegavanja opisane situacije ili poniženja drugoga u izvornom smislu, naravno uz lukavstvo koje je sastavni deo humora...

Istraživanja kod beba pokazuju da beba uči da se smeje. Tj na rodjenju nema tu mimiku (mada je diskutabilno jer neki naučnici kažu da osmeh kod bebe postoji u nekom poluizgradjenom obliku , jer beba mora da se svidi majci , da ne bi bila odbačena).
Recimo plač ima, a na golicanje gleda iznenadjenim očima i reakcijama izbegavanja ili plačem....
Medjutim , beba gleda šta joj majka radi i majka prilazi maženju i paženju sa osmehom , i tako beba usvaja osmeh kao recept za komunikaciju sa majkom .
Tu možda dolazi do izražaja ono navedeno da beba uzima iz arsenala podražavanje radi "svidjanja majci" , a možda iz čistog učenja i praćenja mudrih obrazaca koje kupi od majke...
Tako ispada da je prvi smeh koji susretne , onaj osmeh koji je osmeh radosti zbog sretnog ishoda.
Tek kasnije beba dolazi u kontakt sa osmehom ili smehom "ponižavanja" . Kad krene da uči , da širi svoje mogućnosti , da pada, da čini gluposti koje čini zbog neznanja.
Tada dobija prvu porciju smeha zbog "smešnog" tj zbog zadovoljstva što se nama to ne dešava iliti "gluposti" bebe....
U početku je beba zbunjena novom reakcijom koja znači sreću , a sada se javlja kad ona dobija bol i kada pada.Ali to izaziva pozitivnu delatnost jer "to je dobro" i ona nastavlja da uči dobijajući podstrek preko mimike osmeha....Osmeh kao podrška direktno izveden iz okolnosti nastavka razvoja bebe i ulaska u situacije koje su neželjene odraslima , ali su pozitivan napredak za bebu...

Znači smeh kao zadovoljstvo ishodom i osmeh kao podrška, i naravno raspoloženje zbog smeha "izbegnutih situacija".

I tako se sve dobro završilo , svest (koja je tako moralna , uzvišena i čista) je svesna samo dobrog značenja smeha i pozitivnog učinka na libido (u oba smisla i frojdovski i jungov).
 
hm.moje dete nije ni znalo bas dobro da govori... kad mi je jednom kao je poleteo, a ja se zasmejala, ljutito odbrusio:nije nista smesno!:evil:

i tu sam ga ispostovala.nije smesno kad njega boli.vise se ne smejemo za padanje.samo za glupiranje.i kad smo srecni, pa ne znamo sta bi od sebe.pa se cerekamo kao blesavi.:wink:
 
Uticaj angažovanja mozga na potencijale razvića.

Muka je najbolja nauka. Iza ove rečenice se krije samo pola istine, tj bez jakog motiva nema razvoja.Druga polovina istine je obično zanemarena od ljudi i tumačena kao sposobnost, slučajnost a tiče se razvijanja svojih potencijala na vreme.
Jer vreme je sve, da nije u pogodnom trenutku dinosaurus nestao , sisari bi večito bili u rupama.
Da nije u velikoj količini vode na zemlji , nikad ne bi bilo života, jer voda ima dovoljno mali raspon izmedju svojih agregatnih stanja.
Da nije bilo magnetnog polja koje je ni malo ni veliko , nikad ne bi nastao život na zemlji.

I da ne idem dalje.
Delfini, idealno prilagodjeni , sa mnogo savršenijim telesnim organima od ljudskih su platili jako tu svoju usavršenost.Poreklom sa zemlje , močvara i plićaka, ovi sisari su zbog obilja hrane izabrali okean, u kome su bukvalno morali da razviju pustinjsku opremu za čuvanje vode (imaju specifične bubrege, koža im ne propušta osmoski vodu napolje u slanu , vodu uzimaju iz riba, hrane.
Ali najinteresantnije je to što im je disanje voljno , dok je kod čoveka bezvoljno . Kad se onesvesti čovek i dalje diše, dok delfin ne.
Samim tim delfin nikada ne spava, bar ne potpuno , za razliku od riba, a to dovodi do manje evolutivne moći za usavršavanjem.Iako je prepun trikova u lovu i ponašanju , delfin puno troši svojih resursa na tekuće potrebe.
Jedna druga priča je isto čudna i interesantna , a to je teorija da jaki vilični mišići dugo sputavaše majmune da se njihov mozak više razvija, jer je jaka čeljust ograničavala veličinu lubanje.
Sa mutacijom , i slabijom čeljusti , a čoporativnom organizacijom , i preživljavanjem , stvorena je mogućnost da mozak i glava počnu da rastu.
I dinamika dolazi na svoje. Iako je ključna stvar u omogućavanju rasta mozga bila teritorija sa puno voća i hrane , i gde su majmuni imali dovoljno vremena i da se odmaraju i spavaju, (uticaj sna na razvoj mozga i inteligencije) dalji razvitak se odvijao upravo tamo gde su majmuni bili u zahtevnijim sredinama. Posle odradjenog trigera, pokretanja rasta mozga, najviše su odmakli oni koji su živeli u pećinama, jer su mogli da spavaju, da se štite i da razvijaju kolektivnu saradnju.

Tako napredak ima stroge zahteve , ali najuticajniji detalji su oni koji su nejasni mnogima.

Tako je i danas. U procvatu hedonizma , hedonizam će dati ključnu stvar za selekciju. Ali će i glavna ideja hedonizma dovesti do potpunog kraha necivilizacije u ovom obliku....

Stoga je potpuno glupo truditi se da budete u tokovima i IN i ostalim šemama,jer to je samo forma pred drugima , i neće vam pomoći da steknete sigurnu prednost u evolucionim trenucima....
A ako se nadate da je evolucija stala, samo se vi nadajte....
 
necu dsa mi to nalepi neku etiketu zato ne bih... a i onda kao nisam ni tamo ni vamo negde sam izmedju i to mi smeta hm idem da radim... :))

vidis kad ne postim onda mi postanu vazne jakne nekako a onako sam nesto uznemirena ne znam cudano
cudno... idem da radim pa cu da razmisljam posle
 
Eto jedne Mace, kako li je njenom decku,

galerija3


http://www.tt-group.net/fotogalerije/galerija3/
 
Inteligencija i glupost

Inteligencija je data kao prednost ljudima , da lako i brzo ukapiraju koji su odnosi , šta je povoljno , šta nepovoljno da se izabere , uradi , postavi, kaže.
Glupost je naizgled mana, nazadnost kod ljudi , jer ne daje priliku da se na vreme uoči zakonitost, mogućnost, opasnost.

Ako je samo ovo u pitanju , onda su stvari izjednačene.
Jer glupost daje prednost svakodnevnog pada, upuštanja u neravnopravne ili ravnopravne borbe, žilavost i drskost usmerena na pametne , ali i na glupe stege koje društvo namenjuje pojedincu bilo kroz mediokritet, bilo kroz primitivno reagovanje i ruganje, bilo kroz zlobu (sklonost ka razapinjanju na krst hristolikih).

Tako prednost žilavosti i rutina razbijanja okova daje gluposti uravnanje u odnosu na inteligenciju u ovom svetu....

Snagu i volju da se živošću izbore sa ogorčenošću i zlobom, elitizmom i godrošću inteligentni izgube vrlo često, a ljudi sa hendikepom dobiju vrlo često...
Koristiti gordost nehendikepiranog koja stvara sažaljenje prema hendikepiranom, da bi sprečili udruživanje i reagovanje gomile kad čovek/pojedinac razbija stege koje mu lokalna zajednica i podkultura nameću,i tako stvara prostor za svoje ispoljenje i svoje iskrene želje, da li to spada u zloupotrebu ili snalažljivost?

Treba li svi koji žele da budu prirodni , neposredni, da skrivaju ruku, nose povez preko oka, prave se slepi , samo da ih nemilosrdno i gordo društvance pored šanka ne bi ošinulo pogledom , prekorom , podsmehom , ruganjem , predrasudama, kad učine nešto normalno , ali po "unutrašnjem" kodeksu nedozvoljeno.

Tako dolazimo do toga da inteligencija mora da bude drska da bi opstala u svetu uplašenih koji su se dokopali neke hijararhije u "društvancu pored šanka". To stvori od mnogih zabludele persone koji ili smatraju da su inteligentni samim tim što su drski ili pretvore sve ovo u komplet gordosti "sve mi se može , kad mi se hoće".

Ali ovde nije akcenat na usavršavanju inteligentnih. Akcenat nije ni na prednosti koju imaju glupi, očeličeni stalnim lošim procenama, ali nagradjeni stalnim tačnim uvidom u to šta ide , šta ne ide....
Akcenat je na pretvaranju konformizma u uniformizam, socijalnog (konformizam je posledica socijalnog poriva u pojedincu) u asocijalno (normalna reakcija na uniformizam je povlačenje ili gubitak integriteta).
Akcenat je u tome da bez štule nije moguće Vuk biti.Da bez štule svi liče na Aliju Djerzeleza (iz Andrića) opasnost i suparnika, pajsera, otpadnika ako se drznu da zaobidju uhodane , makar i ubitačno glupe , dosadne i degenerativne stereotipe.

Sloboda koju čoveku daje gadjenje, prezir da izrekne najglasnije reči i učini najgroznija dela odavno je poznata , a opet nikad osudjena.....nikad pacovi saterani u rupu.....Samo ih štula , povez , proteza, beli štap umeju da ućutkaju i ponekad zastide....i podsete gde tačno prolazi život pored njih .....i daruju im sreću , ubivši im ambicije , alavost , gordost,oholost koju gaje svaki dan, i vrati ih na zdravlje i život...

To društvo pored šanka ste vi, čim slučajnog veseljaka u mislima proglasite opičenim, ludim,pijanim.
 
eeeeee vozdra Tkupa :)

meni se cini da se ti uvek nesto ljutis kad neko ne misli kao ti. Kad neko nema "osecaj za meru" .... osecaj za tezinu teme..... osecaj za......
Ti bre kao da hoces da vaspitavas forumase, i da lepis nalepnice ko je "pdoboan' a ko nije :)
Evo ja kao sad dodjem u goste na tvoju temu i pricam sta hocu, jel tako:)
Ako ti se to ne svijda, ti smisli nesto drugo... nesto skuplje .... :)
Ja kad hocu da budem pametan i ozbiljan objavim tekst, potpisem ga punim imenom, i sto je casopis strucniji, i ozbiljniji, moram vise da korisitm vijuge, literaturu, iskustvo, novac....bla, bla....... zar ne :)

S postovanjem
Dr Jackil


OSecaj za filing
By Mr Hyde

medjutim,
ako hocu da se zapljeskujem sa svakakvim dangubama, tupsonima, pametnim i glupim, dosadnim i duhovitim, smesnim i tragicnim, ... sa svima kaoooooo..... kaoooo sto sam i Ja,... onda dodjem na neko opste, vrlo jevtino, svima dostupno mesto, i uzivam da se zezam onako kako mi dodje :)


S postovanjem
Mr Hyde


ps
a ko zna iz kakvih zlih pobuda volim da se zezam sa nekim ko je tako samrtnicki ozbiljan.
Neko ko zeli da bude Prosvetitelj....... Misaoni Autoritet....... Usmerivac Priprostog Naroda Balkanskog......
pps
a ja nekako mislim da bi se Ti i Ja super slagali u RL

PPPS
take care :)... ................. ... ma uzivaj breeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee :)
Life is fun :)
 
USA metoda poštovanja mudrosti
(USA zato što je najispoljenija tamo)

Mudrost i kvalitet se poštuje samo do onog trenutka dok se za pojedinca može smatrati da je deo lokalne ("naše") zajednice, grupe.Samo do tada se pojedinac gura i ne zatvara mu se prostor.
Podsvesno tu ima više veza i razloga , jer time se "otvaraju" vrata i onom članu zajednice koji to podržava , ne zbog dobronamernosti , iako mu se tada čini da je to jedini razlog....

Bilo da je u pitanju očekivanje protivusluge, otvorenog prostora i poznanstava, ili lično osećanje pripadnosti uspešnima i samim tim osećaja uspešnosti , zahtevnost prema osobi koja zaslužuje više poštovanja i uspeha nego prosečni pripadnik grupe raste.

Vrlo često se dešava da pojedinac bude izopšten i bez sopstvene krivice iz lokalne grupe, društva, naravno ne od svih.
Najčešći razlozi jesu promenjeno posvećeno vreme, ali često i potreba da se ostalima posveti i više vremena nego što je bilo do tada (odnos idola-prijatelja i nas samih).
Od opravdanih razloga tu su još i stvarna promena okoline i potencijala, radnji i načina razmišljanja , kao posledica novih odnosa i zahteva onog koji je bio mudriji ili uspešniji.
Medjutim ne mali procenat, ako ne i 50% je i iz čiste lične podsvesne kritike i reakcije.
Posle početnog zanosa da je uspeh zajednički uspeh i da je dovoljna kompenzacija pripadnost klanu uspešnih, prilikom prve prepreke i nekog ličnog neuspeha javi će se tendencija izopštavanja onoga ko nije u "istom loncu" bez obzira što je bio član iste grupe.
Odbacivanje kao ogledalo lične nemoći i ozlojedjenosti NIKADA neće javno istupiti i javno se priznati, već će uvek tražiti razloge i praviti ih kad ne postoje u drugima.(Za muškarce je često primer žena koja je nezadovoljna u vezi , pa nikada ne iznosi ono zbog čega je nezadovoljna , jer bi to bilo suviše neuskladjeno sa njenim moralnim vidjenjem sebe, naročito ako je seks ili neki hir, već se kreće u akciju traženja "njegovih grehova".To je kad moral stavite iznad poštovanja svoje podsvesti i želja.

Ipak odbacivanje kao rezultat zavisti je vrlo često razrešenje naročito u nižim slojevima uspešnih....

Tako stižemo do jednog vrlo ružnog zaključka , a to je da mudrost danas ne može biti favorizovana u USA modelu, jer se osoba prvo karakteriše kao pripadnik neke grupacije, pa teko onda pojedinac koji je manje ili više sposoban i uspešan...
Na prvi pogled izgleda da društvo upravo suprotno hoće da uspostavi, tj da pojedinac vredi bez obzira kojoj grupi pripada, ali to nije istina, i to najbolje znaju oni koji su van nekih grupacija ili u grupi koja je na zabavnoj osnovi , ne i radnoj i poslovnoj.
Takva osoba je uvek stranac pri izboru , i čak i kada nije namera da se favorizuju veze , favorizuje se sigurnost poznanstva i pripadnosti grupi ...
Tako i dolazim do toga da je mudrost ograničenog ispoljavanja na dva načina:
-podupire se samo u okviru grupe (bez obzira da li je želeo da pripada toj grupi ili ga je grupa zbog lične promocije uzela pod svoje)
-ne postoji razlog promocije mudrosti van pripadnosti grupi, lokalnoj grupi.

Problem koji je pomenut , a utiče na prvi način podupiranja je i ograničeno trajanje takvog podupiranja.
A to je samo dok ne preraste okvire prosečnog ili blago natprosečnog , neugrožavajućeg unutar grupe.

Tako da se mudri forsiraju na stalnu menjažu grupa pripadnosti , ili na gradjenje isključivo zabavnih grupa na jednoj strani i čisto poslovnih i koristoljubivih grupa na drugoj strani ("posao smeta prijateljstvu" je ovde očigledno potvrdjena).

To na drugoj strani ide na ruku rojalistima , jer kod njih je jasno da sposobnost mora biti u okviru prosečno utvrdjene društvene uloge unutar pripadnosti grupi.

Tako gledano nismo odmakli od kastinskog uredjenja medju ljudima, samo što je ovo prebačeno ne na zakone već na društvene odnose....



Nastavak : sukob subjektivnog i objektivnog i zašto i do kada se koristi konformno u razvoju sopstvene ličnosti
 
Banalizovanje, kako zakomplikovanih, jednostavnih tako i onih tezih tema, na isto platno, cija je podloga, cesto crna, unosi neke nove boje, ubija monotoniju istine, a i zabluda.
 

Back
Top