Na nepoznatom terenu sa nepoznatim licem ( za pse).
Što se tiče same dresure Šarplaninca,tu ne treba ništa dirati!!!
Sve šta je potrebno to je ostaviti štene da odraste i da sazri ( pošto je primitivnija rasa taj proces traje dve do tri godine). Tu je izuzetno bitan kontakt vlasnik-pas.
Ishrana Šarplaninca zahteva malo više.Kvalitetnia hrana omogućuje da imamo kvalitetniu jedinku. Kada pas odraste i formira se ( fizički),iznenadjujuće je koliko u stvari malo hrane uzima po obroku ( većina ljudi stvara pogrešnu sliku o tome samo zbog veličine šarca).
Što se tiče nege nisu nešto preterano mnogo zahtevni. Redovno četkanje u mnogome olakšava sve to,tako da mu je sama nega dlake gotovo zanemarljiva. Druga stvar je to što većina vlasnika ove izuzetne rase svoje pse drži u lošijim uslovima i loše se ophode prema njima,uprkos tome psi im vraćaju izuzetno mnogo više nego koliko im vlasnik pruža.
O čuvarskim sposobnostima Šarplaninca postoje mnoge priče iz legendi.Takodje postoje i priče iz savremenog sveta.Ubedjen sam da bi iole svaki zdrav normalan i ispravan šarac i u današnja vremena imao šta da ispriča iz svog života.
Sve one priče kako je Šarplaninac agresivan,zlopamtilo,da hoće i na vlasnika ili na decu...sve to su noturne budalaštine svih onih koji ne poznaju rasu.Takve priče su se "lansirale" i od vlasnika/odgajivača koji nikada nisu upoznali šarplanica u dubini...gledali su ih samo kao izvor zarade.
Šarplaninac je izuzetno veliki zaštitnik porodice,dece,imanja i svega onoga šta je na tom imanju. To je pas koji je naše nacionalno blago ( Jugoslavija) i kao takav jedna je od retkih rasa u svetu koja ima takav karakter,takav stav prema čoveku. Rasa koja izuzetno upotrebljava svoj um i samim tim se odlučuje i na potrebne reakcije,shodno situaciji.
Sa ponosom mogu reći da volim tu rasu.Da ih čuvam i uzgajam već više godina ( skoro dve decenije) i da dok sam živ...bez Šarplaninca nikada biti neću.