Ja sam prošle godine bio u Paraliji, prvih 10 dana jula. To mi je bio drugi put tamo, s tim da se prvog puta jedva sećam, jer je to bilo još 78. kad sam imao 7 godina i to je bilo na proputovanju (obišli smo za mesec dana dobar deo istočne obale, od Turske granice do Volosa). Iz tog vremena se sećam Paralije kao jako malog mesta, sa nekoliko relatavno većih kuća uz plažu i mnogo velikih talasa (u to vreme, čini mi se, još uvek nije bilo ovih lukobrana od kamenja).
E, sad, meni je Paralija godinama bio sinonim za paradajz turizam (rajčica turizam, bolje rečeno), gde, kad prođeš plažom, javi ti se barem 10 ljudi koje znaš iz svog grada (s obzirom da sam iz Niša, a Nišlije čine sigurno 30% turista iz Srbije tamo, ako ne i više). Makar sam to znao iz priča drugih ljudi. Ali, prošle godine, dobra ponuda za male pare (ispostavilo se kasnije da je agencija stvarno poštena i da je smeštaj bio odličan) + zgodno mesto za klince kao što je moj sin sa tadašnje 3,5 godine.
Prvo što sam primetio u mestu je nenormalno velika količina prodavnica krzna i kože. Mora da ih ima 100. Šta li svi oni rade preko zime, nemam pojma. Natpisi na takvim radnjama su vrlo često na ruskom, mada Rusa tamo nema ni u tragovima (sem pojedinih Ruskinja koje rade po buticima). Izgleda, relikt iz devedesetih. No, u skoro svim radnjama ćete se lako sporazumeti na srpskom, a u pojedinima (posebno u zlatarama) ima naših ljudi kao prodavaca, pa čak i kao vlasnika. Srpski najslabije znaju u dragstorima, prodavnicama suvenira ili na mestima gde se rentiraju motocikli na 2, 3 ili 4 točka (a ima ih podosta). U restoranima ima dosta Makedonaca i Bugara konobara, Srba znatno manje, ali, sve u svemu, ni tu sporazumevanje nije problem. Moram istaći Kostu, Grka koji je vlasnik partnerske agencije našoj i koji odlično govori srpski sa niškim naglaskom, kao i vlasnika jedne od kompjuterskih igraonica (postoji nekih 5-6 u gradu), takođe Grka, koji je živeo desetak godina u Nišu, pa mi je na konto toga usnimio CD sa slikama za 1EUR (inače je ta usluga 4EUR) i s kim se sit ispričah.
Što se samog shopinga tiče, ne morate uopšte ići u Katerini, sem ako ne želite da kupite nešto firmirano (čega malo ima u Praliji i uglavnom je tu skuplje). Opet, ako ste kolima, ipak svratite u Saloniki, cene su znatno niže, a i izbor je mnog veći). Ono što definitivno vredi kupiti u Paraliji su kožne stvari. Krzno ne toliko, jer tu ima više fušeraja, a kvalitetne stvari koštaju oho-ho. Moja preporuka je butik Giorgio koji se nalazi ispod parka kod hotela Orea Eleni. Vlasnik ima fabriku i izvozi u Englesku, a viškove tu prodaje. Ja sam npr. kupio pilotski kožnjak od goveđeg boxa za 80Eur, što je u Nišu minimum duplo skuplje. Obratite samo pažnju na to koja je koža u pitanju, jer se ženske jakne od tanke jagnjeće kože mogu naći već od 30Eur, ali to je koža koja slabo podnosi vlagu. U Katarini sam našao fenomenalne planinarske cipele za 30Eur, ali od ovčije kože, dakle, slabo upotrebljivo za naše zime. Još jedan specijalitet: u jednoj od ulica blizu plaže možete naći etno šop, zanimljiv za sve ljubitelje izvesne ilegalne supstance (pazite se, to je u Grčkoj još ilegalnije nego kod nas) sa pristojnim izborom nargila, lula, bongova i uvijajućih papira.
Cene u restoranima su jako šarene. Uglavnom, klonite se nalickanih aklimatizovanih mesta, tu jedu turisti koji ne poznaju Mediteran, dakle, šišanje neminovno. Karirani stoljnjaci su i dalje najbolji za solidno krkanje, jedino usluga nije uvek najbrža. Moja preporuka je kafanče 2 ulice od škole ka Olimpik Biču, apsolutno najbolji giros ikad, a toče i domaće vino.
Od dragstora je najjeftiniji jedan na kraju urabanizovanog dela ka Olimpik Biču jer sarađuje sa trgovinskim lancem Champion Marinopulos. Champion hypermarket je na pola puta do Katerinija (oko 3km) gde su cene, naravno, još niže.
Ribu možete kupiti jedino rano ujutru na molu ili u magacinu (u neposrednoj blizini mola) gde se snabdevaju restorani.
Busevi za Katerinu idu vrlo često, karta je, čini mi se 1.5Eur, a taxi (isključivo nove mečke) 4,5Eur na tamo, a 6 u povratku. Čudno, ali logično.
Što se tiče turista, Srba i dalje ima najviše, mada ne kao nekad (opet, sudeći po tuđim pričama), možda nekih 40%. Značajan je broj Mađara i Rumuna, zatim Poljaka, Makedonaca, Čeha, Slovaka i vrlo malo Bugara i Albanaca. Zapadnjaci u tragovima. Grka, takođe ima vrlo malo, čak i vikendom.
E sad, plaža. Negde sam pročitao podatak da je obala koja se proteže kroz skoro čitavu oblast Pieria najduža neprekidna peskovita plaža u Grčkoj (55km). Samoj Paraliji pripada nešto ispod 3km. U urbanizovanom delu je dosta uska (6,7,8m) i prenatrpana najvećim delom dana zbog kuća koje su bukvalno građene uz obalu. Ali, postoji deo plaže koji je znatno širi (oko 20m) na kontra strani od Olimpik Biča i gde ima puno barova i 2 diskoteke. Na tom delu plaže postoje i mesta za iznajmljivanje svakojakih plovila (windsurf, kajak, pedaline, banane s gliserom i sl.), skijanje na vodi i one fore za paraglajder kojeg vuče gliser. Jedino što su tu talasi nešto veći jer nema lukobrana, ali je zato more čistije. Na samom kraju je je čak i neki nezvanični (polu)nudistički deo. U ovom delu gde su kuće uz plažu sunce jako rano zalazi, već oko 18.15-18.30. Zalazak je i inače prilično rano, jer se sunce prilično brzo sakrije iza Olimpa. Jeste da voda u popodnevnim časovima može da bude dosta zamućena, ali to je više uz obalu, u plićaku. Ipak, plićak je fenomenalan za decu (kao i pesak u kome se lako prave kule i zamkovi). Zanimljiva je raspodela poslova na plaži. Albanci prodaju lokumades, Kinezi tehničku robu i ostale stvari koje možete i ovde naći u njihovim prodavnicama, a Crnci (mahom Nigerija i Kamerun, vole kad im kažete "oh, i know your country, good football"), kompakt diskove (nisam imao srca da im kažem da su kod nas pirati jeftiniji) i raznolike etno džidžubidže. S vremena na vreme se prošeta i neki od naših šofera autobusa s Novostima, Kurirom ili Blicom, nešto jeftinijim nego kod grčkih prodavaca i, u svakom slučaju, svežijim izdanjem.
Pesak se čisti svake noći posebnim vozilima, koja praktično preoru plažu i tako izbace i pokupe čak i pikavce. Jedino što nedostaje su kante za smeće na plaži (inače ih ima svuda), ali su zato tu sezonske radnice koje stalno nabadaju nekim štapom otpatke (makar u ovom delu gde su kuće iz obalu). Na kamenju lukobrana prepodne ima puno rakova-kraba. Možete provesti sate posmatrajući njihov "ples".
Ako ste u samom cebtru ili uz neku od diskoteka (gora varijanta), sva je prilika da će buke biti do duboko u noć. Ali, veći deo mesta je prilično tih.
Postoji nekoliko parkova (tačnije parkića) s različitim mamiparama za decu, a u svakom od njih su i po neki tobogan i klackalica.
I još jedna stvar. Voda iz gradskog vodovoda je ispravna za piće, ali je ipak ne preporučujem jer je malko bljutava. Takođe, ne bacajte papir u WC šolju zbog, valjda, lošeg pritiska ili tako nešto, pa se mogu desiti zapušenja, A vodoinstalateri tamo nisu jeftini.