Pablo Pikaso-plavo i ružičasto

Pablo_Picasso,_1908,_Paysage_aux_deux_figures_(Landscape_with_Two_Figures),_oil_on_canvas,_60_...jpg

Landscape With Two Figures (1908)
P.Pikaso
 
Пикасови голубови. Од малих ногу опседнут препарираним примерцима које је његов отац донео кући, Пабло је опсесивно представљао птицу, универзални симбол мира. Све до тога да своју ћерку назове Палома, на шпанском "голубица".
E9JEuJCXMAI9QEb
E9JEu1YXMAIzgDR
E9JEvIYXsAAzBWR
 
18033145_10210164147838357_6533234882202492242_n (1).jpg

Borba u kavezu-1937
P.Pikaso

Slika inspirisana okršajem između Marije Tereze ,modelom sa kojom je Pikaso živeo i Dore Mar .
Pikaso kao da je uživao. U jednom trenutku je izjavio: “Neka bolja pobedi”.
Slika prikazuje borbu dve golubice:bele (Marija Tereza) i crne (Dora Mar)
Na slici se vidi da crna golubica pobeđuje što se desilo i u stvarnom životu.
 
Дечак са лулом ( Garçon à la pipe)


Насликана је 1905 године, када је Пикасо имао 24 године и био у својој, тзв. Ружичастој фази.
Реч је о портрету париског дечака који седи и држи лулу у левој руци, а на глави носи венац од цвећа.
Техника је уље на платну. Слика је рађена по моделу и прве припреме овог рада су укључивали позиционирање дечака.
Пикасо је био неодлучан да ли треба да дечак стоји, седи или да буде наслоњен на зид.
Много је времена одузело и то како да дечак постави руку, под којим углом и на којој висини.
У почетку, дечак је држао само лулу. Након тога је додао и венац на главу,
а у крајњој верзији додато је и цвеће иза дечака у облику крила.

Када је насликао ову слику, Пикасо јe често користио суграђане на својим делима,
али мало се зна о дотичном дечаку са слике.
Коментар Пикасов о идентитету дечака је:

"Локални човек, глумац, господа, делинквент...
Остајао је тамо понекад и цео дан.
Гледао ме је како радим. Волео је то.
..."

Из овога можемо претпоставити да Пикасо није желео да открије ко је тај дечак.

Garçon_à_la_pipe (1).jpg
 
Eto stalno govorim da je Pikaso dobar slikar..i da je znao da slika,što mnogi osporavaju.
Svaki slikar je morao prvo da savlada zanat,a posle da istražuje u potrazi za ličnim stilom.
Joш један пример показује да је и те како знао да слика.
“Најневероватније вештине које су га учиниле посебним је то што је могао да разбије тему на њене основне елементе, уклањајући оно што није потребно и фокусира се на оно што је важно, на врло ефикасан начин.
Иако је био способан да ствара реалне слике, изабрао је начин апстракције, што га је учинило уметничким генијем.
Један пример је ова серија слика бикова. Показује како је прешао са врло реалистичног на високо апстрактно сликарство. Лако бисте могли рећи да је најапстрактнија слика бик, али је елиминисао детаље који нису битни и фокусирао се само на оно што је важно.”
1632467187995.jpeg
 
Poslednja izmena:
Joш један пример показује да је и те како знао да слика.
“Најневероватније вештине које су га учиниле посебним је то што је могао да разбије тему на њене основне елементе, уклањајући оно што није потребно и фокусира се на оно што је важно, на врло ефикасан начин.
Иако је био способан да ствара реалне слике, изабрао је начин апстракције, што га је учинило уметничким генијем.
Један пример је ова серија слика бикова. Показује како је прешао са врло реалистичног на високо апстрактно сликарство. Лако бисте могли рећи да је најапстрактнија слика бик, али је елиминисао детаље који нису битни и фокусирао се само на оно што је важно.”
Pogledajte prilog 1021403
Da,gledajući njegove ranije radove....Znao je ..
(A onda mu je nešto kliknulo)
 
Pa, poznato je da su bili u stalnoj trci on i Matis. Vazniji preokret u Pikasovom slikarstvu desio se bas kada je Matis predstavio svoje remek-delo Radost zivljenja. Pikaso nikako nije mogao da dozvoli sebi da ga Matis zaseni pa se bacio na posao. Ubrzo posle toga nastalo je delo Gospodjice iz Avinjona. Tada se manje-vise desio taj klik.
I tako su i kasnije tokom zivota stalno jedan drugome bili izazov, Pikaso i Matis.
 
Pa, poznato je da su bili u stalnoj trci on i Matis. Vazniji preokret u Pikasovom slikarstvu desio se bas kada je Matis predstavio svoje remek-delo Radost zivljenja. Pikaso nikako nije mogao da dozvoli sebi da ga Matis zaseni pa se bacio na posao. Ubrzo posle toga nastalo je delo Gospodjice iz Avinjona. Tada se manje-vise desio taj klik.
I tako su i kasnije tokom zivota stalno jedan drugome bili izazov, Pikaso i Matis.
Da jesu..ali ipak je Pikaso napravio sebi veće ime od Matisa..jer je Pikaso postao simbol
apstrakcije u slikarstvu i svaki čovek na ovoj planeti zna ko je Pikaso..a Matisa znaju
mnogo manje.
 
Da jesu..ali ipak je Pikaso napravio sebi veće ime od Matisa..jer je Pikaso postao simbol
apstrakcije u slikarstvu i svaki čovek na ovoj planeti zna ko je Pikaso..a Matisa znaju
mnogo manje.
Dosta sam citala o njima, ranije, i gotivim
Matisa. Sto zbog karaktera sto zbog samih slika. A da se ne lazemo, obojica su bili lopovi sto se ideja tice. Cak je i sam Pikaso govorio: dobri umetnici pozajmljuju, oni najbolji kradu.” :)
 
Колико су до смрти остали повезани.

“Само једна особа има право да ме критикује ”, рекао је Матис, “То је Пикасо."
Након што је Матис умро 1954., Пикасо је био сам, али не сасвим.
“Када је Матис умро, оставио ми је своје одалиске у наслеђе“, изјавио је и наставио да их сецира у низу својих слика.
Пикасо је умро 1973. године, верујући до краја, како је рекао, "С обзиром на све, постоји само Матис".
 
BULL"S HEAD (1942)


"Pogodite kako sam napravio glavu biku? Jednog dana, u gomili predmeta koji su se svi skupili, pronašao sam staro sedište za bicikl tik do zarđalog kompleta upravljača. U trenu su mi se spojili u glavi. Ideja o Bikovoj glavi došla mi je pre nego što sam imao priliku da razmislim. Sve što sam uradio je da sam ih zavario zajedno ... da samo vidite glavu bika, a ne sedište bicikla i upravljač koji ga čine, skulptura bi izgubila deo svog uticaja. "

Pablo Pikaso
1441734262_719_737_Bulls_Head.jpeg

Bikova glava (francuski: Tete de taureau)
je pronađeno umetničko delo Pabla Pikasa, nastalo 1942. godine od sedišta i upravljača bicikla.
Roland Penrose ga opisuje kao Pikasovo najpoznatije otkriće,
jednostavnu, ali "zapanjujuće potpunu" metamorfozu.


Godine 1944., katalogizirana kao Biciklističko sjedište,
skulptura je izložena u Salonu d'Automne u Parizu zajedno sa još 78 dela.
Posetioci su bili šokirani Pikasovim novim delima i održana je demonstracija
tokom koje je Biciklističko sedište bilo jedan od delova uklonjenih sa zida.

Umetnički kritičar Eric Gibson opisao je Bikovu glavu kao jedinstvenu među Pikasovim skulpturama
zbog svoje „transparentnosti“ - sastavni pronađeni predmeti nisu prikriveni.
Kaže da je skulptura "trenutak duhovitosti i hirovitosti ... i detinjasta i visoko sofisticirana u svojoj jednostavnosti,
stoji kao potvrda preobražavajuće moći ljudske mašte u vreme kada su ljudske vrednosti bile pod opsadom"
 
46900-pablo-pikaso.jpg

U mladosti, Pikaso je pokazao veliki talenat za crtanje. Uzor mu je bio otac Don Hose Ruiz i Blasko, koji je i sam bio slikar i profesor umetnosti u jednoj umetničkoj školi. Njegov otac bio je poznat po naturalističkom prikazu ptica.
Iako je Pikaso stigao u Pariz u vreme “La Belle Époque”, perioda velikog ekonomskog prosperiteta i kulturnog napretka, doživio je teško siromaštvo, hladnu parisku zimu i očaj.
Kako bi zagrejao stan bio je prinuđen na neverovatnu žrtvu. Jedne večeri, izmučen zimom, počeo je da loži svoje radove kako bi se makar malo zagrejao.

Tako je Pikaso jedne hladne pariske zime spalio veliku količinu svojih ranih radova! Posledica ovoga bila je padanje u depresiju 1907. kad je i psihički oboleo. Nakon te epizode Pikaso se okrenuo kubizmu.

Ubrzo nakon debakla u Parizu, preselio se za Madrid gde je započeo svoju “Plavu fazu”, koju karakterišu sumorne slike kojim preovlađuju nijanse plave i plavo-zelene, izuzetno retko koristeći tople boje, piše portal Vintage news.
Beda i nemaština pomešana sa neuspehom i oštrom pariskom zimom inspirisale su ovu značajnu Pikasovu fazu.
https://www.dnevno.rs/
 

Back
Top