Iako zelimo kontrolisati sopstveni bjes , to uvjek nije moguce i uciniti.Kada vam dan zapocne ganjanjem papira, tj. moljenjem drzave za ono sto vam po zakonu pripada, poznato je da takav dan nazivamo ludilom , a njegov kraj obicno zacinimo tabletama za smirenje koje su nam nakon beskonacnog cekanja u predugackim redovima , zaista potrebne.
U danasnje vrjeme veoma je tesko opstati u ovom surovom svjetu ako nisi zvjerka dovoljna jaka da pregazis sve pred sobom i pojedes slabije.Potrebno je znati sve tehnike uspjesne i krajnje nekulturne komunikacije izmedju ljudi koja se najcesce prekida recenicama zbog kojih smo kao mali dobijali batine, jer smo uceni da su nekulturne i vulgarne....sto je priznajmo jos jedna greska u odgoju nasih roditelja!
Mislite da preterujem? Ma samo vam se cini , ja za sebe jos i ima hrabrosti reci da sam covjek, tolerantan i kulturan onoliko koliko to moja sredina dozvoljava, ali ipak bogati rjecnik i ukusna graderoba nisu ono sto nam je potrebno kako bi opstali na ovom brdovitom Balkanu, potrebne su palice, kamenje i dugacak jezik.
Nije mi jasno u sta se polako pretvaramo ? Zelimo u Evropu a nemamo kulturu izrazavanja.Pljujemo jedni po drugima , jer smo nervozni i nezadovoljni drzavom u kojoj zivimo i njenim pravilima koje smo ruku na srce sami izabrali , a sada kada nam smetaju samo bezopasno lajemo, dok ujedanje ostavljemo za one malo hrabrije!
Pa dokle ovako?
Svaka nova kvaka za koju se uhvatimo, novi je poziv za primanje mita, nigdje ne mozemo traziti svoja prava bez 1l soka , 100g kafe i ukusne bombonjere u sarenoj vrecici.Da bi upisali stanove u katastar moramo ponjeti nekoliko koverti, naravno ne praznih, kako bi nam svako rukovanje bilo ugodnije , ali ne nama nego onima sa kojima se rukujemo.Takvi ljudi sebe nazivaju pravnicima, geometrima, policajcima i doktorima, pa zar ih nije sramota?!
Poceli smo kupovati sami sebi bolnicke krevete kako bi mogli poslije operacije na zasluzeni oporavak, inekciju cemo dobiti samo ako sestri kupimo najnoviji parfem , pljackanje stana bice uvedeno sudski registar samo ako sudiji poklonimo manji mjesecni dzeparac, a advokati koji se navodno skoluju da bi pomagali ljudima, deru nas do gole koze pod izgovorom da su pojedini slucajevi bili previse stresni?Sta bi to trebalo da znaci ? Da trazeci svoja prava drugima nanosimo dusevnu bol? Pa to je smjesno, pita li se drzava koliko je boli naneseno nama?!
Placamo poreze koji svakog mjeseca sve vise rastu, kamate na racunima duplo su vece od napravljenog duga, a elektrodistributere mozemo nazvati utjerivacima dugova, jer bi svaki drugi nadimak za njih bio preveliki kompliment.
Probuditi se u ovakvoj drzavi znaci imati lavlje srce, hrabrost junaka, povecanu dioptriju i probleme sa sluhom, jedino tako mozemo opstati u protivnom nam prjeti visok pritisak, srcani udar, a nakon mukotrpnog oporavka urucen sumljivo tkucani otkaz uz opravdanje da ste tehnoloski visak....impresivno zar ne?!
A onda kao osoba koja tek zapocinje sa svojim zivotom pozelim da sam na kraju, jer stvarno ova bitka mi se cini ponekad izgubljenom!
U danasnje vrjeme veoma je tesko opstati u ovom surovom svjetu ako nisi zvjerka dovoljna jaka da pregazis sve pred sobom i pojedes slabije.Potrebno je znati sve tehnike uspjesne i krajnje nekulturne komunikacije izmedju ljudi koja se najcesce prekida recenicama zbog kojih smo kao mali dobijali batine, jer smo uceni da su nekulturne i vulgarne....sto je priznajmo jos jedna greska u odgoju nasih roditelja!
Mislite da preterujem? Ma samo vam se cini , ja za sebe jos i ima hrabrosti reci da sam covjek, tolerantan i kulturan onoliko koliko to moja sredina dozvoljava, ali ipak bogati rjecnik i ukusna graderoba nisu ono sto nam je potrebno kako bi opstali na ovom brdovitom Balkanu, potrebne su palice, kamenje i dugacak jezik.
Nije mi jasno u sta se polako pretvaramo ? Zelimo u Evropu a nemamo kulturu izrazavanja.Pljujemo jedni po drugima , jer smo nervozni i nezadovoljni drzavom u kojoj zivimo i njenim pravilima koje smo ruku na srce sami izabrali , a sada kada nam smetaju samo bezopasno lajemo, dok ujedanje ostavljemo za one malo hrabrije!
Pa dokle ovako?
Svaka nova kvaka za koju se uhvatimo, novi je poziv za primanje mita, nigdje ne mozemo traziti svoja prava bez 1l soka , 100g kafe i ukusne bombonjere u sarenoj vrecici.Da bi upisali stanove u katastar moramo ponjeti nekoliko koverti, naravno ne praznih, kako bi nam svako rukovanje bilo ugodnije , ali ne nama nego onima sa kojima se rukujemo.Takvi ljudi sebe nazivaju pravnicima, geometrima, policajcima i doktorima, pa zar ih nije sramota?!
Poceli smo kupovati sami sebi bolnicke krevete kako bi mogli poslije operacije na zasluzeni oporavak, inekciju cemo dobiti samo ako sestri kupimo najnoviji parfem , pljackanje stana bice uvedeno sudski registar samo ako sudiji poklonimo manji mjesecni dzeparac, a advokati koji se navodno skoluju da bi pomagali ljudima, deru nas do gole koze pod izgovorom da su pojedini slucajevi bili previse stresni?Sta bi to trebalo da znaci ? Da trazeci svoja prava drugima nanosimo dusevnu bol? Pa to je smjesno, pita li se drzava koliko je boli naneseno nama?!
Placamo poreze koji svakog mjeseca sve vise rastu, kamate na racunima duplo su vece od napravljenog duga, a elektrodistributere mozemo nazvati utjerivacima dugova, jer bi svaki drugi nadimak za njih bio preveliki kompliment.
Probuditi se u ovakvoj drzavi znaci imati lavlje srce, hrabrost junaka, povecanu dioptriju i probleme sa sluhom, jedino tako mozemo opstati u protivnom nam prjeti visok pritisak, srcani udar, a nakon mukotrpnog oporavka urucen sumljivo tkucani otkaz uz opravdanje da ste tehnoloski visak....impresivno zar ne?!
A onda kao osoba koja tek zapocinje sa svojim zivotom pozelim da sam na kraju, jer stvarno ova bitka mi se cini ponekad izgubljenom!
