Nadam se da je ovo pravo mjesto za ovu temu i da će pravi ljudi odgovoriti.Da li je tačno da je "pravi" pisac uvijek nezadovoljan onim što je napisao i uvijek mu se vraće?E sad, počinje ono zbog čega sam otvorio ovu temu. Da li se, opet, "pravi" pisac razlikuje od ostalih ljudi?Ljudi, koji će samo prošetati ovim svijetom i nestati bez traga?Pod to različitošću ne podrazumijevam jednu vječnost koju pisac moje da osvoji. On ne može da se stopi sa okolinom. Ako se stopi, on više nije ON. Vraća se tamo odakle je ponikao ili postaje samo čestica sive mase svijeta. S toga je jedna od najčešćih tema velikih pisaca samoća čovjeka, nemogućnost da se pobijedi vrijeme i ostalo...Nadam se da ćete me razumjeti i dati bilo kakav komentar.Unaprijed hvala
P.S.Sigurno je da "pravi" pisac(pod tim ne podrazumijevam Isidoru Bjelicu i pisce čije je rječnik,rječnik uličara i njima slični) neće uživati uz zvuke Seke Aleksić ostale Grand bagre. A sobzirom da danas ova Grand kultura(makar kod nas) sve preplavljuje, on će se isticati iz sredine. Jedan od bezbrojnih primjera OŽILJKA
P.S.Sigurno je da "pravi" pisac(pod tim ne podrazumijevam Isidoru Bjelicu i pisce čije je rječnik,rječnik uličara i njima slični) neće uživati uz zvuke Seke Aleksić ostale Grand bagre. A sobzirom da danas ova Grand kultura(makar kod nas) sve preplavljuje, on će se isticati iz sredine. Jedan od bezbrojnih primjera OŽILJKA