ovo mi je skola..

  • Začetnik teme Začetnik teme dive
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
..kad god sam se zarekla da nesto necu, ne zelim, ni slucajno se meni ne moze desiti 2x, samu sebe sam dematovala, ali
ljudi smo dok jednu gresku pravimo 2x, ako je napravimo i treci put onda smo ipak budale...e ja sam od ovih trecih, opet i
opet..dokle ne znam....

...jedino pametno sto sam iz svega toga naucila je da se na zaricem, da ne tvrdim da necu ovo ili ono, postajem opreznija,
valjda mi je i vreme...

...ima jedna jevrejska koja kaze "kad planiras Bog ti se smeje", to moze da se odnosi na mnogo toga, ne samo na planove...
Hehe, pametni su jevreji, ali ja uporno planiram...:rumenko:
 
sto ne bi bio srecan i ako gresis?
valjda je neki vid srece uslov da bi se na kraju napravila i neka greska?
nesto sto nas u tom trenutku ispunjava, makar se kasnije pokazalo na duge staze kao ne bas idealno..
npr. da kupicu ove prelepe cipele, nema veze sto me malo zuljaju, mnogo dobro mi stoje..pa do - ebomepatak gde sam toliko glupa pa kupujem cipele koje mi prave zuljeve..
zulj je zulj..tu je kao posledica..al da smo se sepurili u cipelicama - sepurili smo se..
ako me razumes :)

Shvatam. :)
Uglavnom sam bio bos plaseci se da necu naci odgovarajuce cipele, a onda sam obuvao razne, dopale mi se. Posledice su iste, i kad hodas bos izranjavis noge kao i kada imas obucu koja zulja i povredjuje ih. Kretati se mora, a nijedne cipele ne traju dugo, tesko je tu biti pametan.
 
mislim da sam ucila na greskama, ali ono sto je cinjenica je da nikada stvarno nisam uspela da promenim sebe, karakter mi je takav kakav jeste, neki koji me dobro poznaju mogu da zive s tim, a neki ne
na zalost, upravo zbog svog karaktera imam jedan stvarno neobican zivot, cesto mnogo tezi nego sto izgleda na prvi pogled, i mnoge zivotne skole prodjem pre nego moji vrsnjaci
 
ipak ne mogu da kazem da sam postala mudra
mudrija da nego pre 10 godina, ali mudra ne
i dalje sam detinjasta i pravim detinjaste greske
i dalje sam iskrena onoliko koliko ne bi trebalo
i dalje verujem u ljude, sto je pogresno
i dalje sam idealista, a vec sam zasla u godine kada ideali ne postoje
karakter je nesto sto se ne moze promeniti, mozda svoju licnost mozemo usavrsavati i uciti iz zivotnih lekcija, ali da li istinski mozemo da se menjamo i da li je svaka promena na bolje je tesko reci
ono sto sam skoro naucila u poslu je da ne postoji dobro ili lose - ono sto je dobro za nekoga za nekoga je lose, ako ne spada u teske prestupe
tako i nase zivotne prekretnice - ko zna zasto je nesto jako lose na kraju bilo dobro
zivot to uglavnom kasnije pokaze, kada smo dovoljno zreli da stvari razumemo na nov i drugaciji nacin, sa vise smisla i manje presije
 
za razumevanje zivotnih promasaja dobro je postaviti nekoliko vaznih pitanja - da li sam razumeo/la drugu stranu?
koji je njen motiv?
koja je ideja vodilja vodio/la tu osobu da tako ucini?
sta ja mogu da radim drugacije da promenim situaciju u svoju korist?
 

Back
Top