Ne znam ni što postavljam pitanje kad sam rešila, toliko dumanja i dumanja a onda se sve složi, pa čist zločin je onda reći e pa neću.pogazila bih sva ta mala ljigava stvorenjca konvenconalnosti , stereotipa, šabanluka i "šta će svet da pomisli" društvene podobnosti i obzirnosti.
samo da mi je još jedna trunčica hrabrosti....: )))
![]()
Ma hoću, ništa se dobiti ne može od drugog a dobija se tako puno od sebe.
Biće to prava sreća, sreća radost i uživancija.
Ne znam šta pre, klupa, knjiga, staza, zid.


Samo gazi tim cipelicama, slika je fenomenalna, pravo dočaraš emocije uvek pesmom ili slikom. : )))
Poslednja izmena: