Otvaranje pandorine kutije

Ljudi ,nisam ja rekao da je seducer mislio na bibliju kad je pisao...vec da je mene asociralo izreceno na to da i biblija deli ljude po percepciji na ovce i na pastire....(ne samo po percepciji , ali i percepciji)....

A negativnost je sta tacno?
Vidis , to bi trebalo bas pretresti....koja se negativnost vidi kod mene....
Ja to necu licno shvatiti , cim zahtevam....."sto sam trazio to sam dobio"....
A svasta se moze naci u tim negativnostima koje ti vidis u meni, to sigurno znam, iako ne znam na sta tacno mislis....
 
Poslednja izmena:
’’Ljudi koji pokušavaju da izmene društvo samo usložnjavaju bedu, dok su oni koji se trude da promene svet veoma opasni. Oni su ubice u onom najsuptilnijem smislu, i ubistva su tako prefinjena da ih niko ne može optužiti za idiotizam koji čine. Oni ne ubijaju izravno – samo obogaljuju i to isključivo za ’’vaše vlastito dobro’’, a što je najgore, kada vam neko nešto radi zbog vašeg blagostanja, vi se ne možete pobuniti. Vaši takozvani sveci samo pokušavaju da unište mrak koji možda i ne postoji u vama, ali oni rade svoj posao kao da je sve u redu. Oni gledaju u pakao u vama, zbog toga što je to jedini način da osete rajsko stanje u sebi.

Ne menjajte nikoga, čak ni rodjeno potomstvo. Nikom nije neophodna vaša pomoć, jer vi ste zaista opasni. Možete da ubogaljujete, da zaludjujete, ali vi niste niti možete biti onaj faktor koji ubrzava preobražaj. Ne dirajte u tudje živote dok niste promenili svoj. Tek kada ste ispunjeni vlastitim svetlom, u stanju ste da pomognete. Ali, stvarno, tad nije potrebno da pomažete – jer pomoć će da izvire iz vas baš kao što svetlost izvire iz svetiljke, kao što miris dopire iz cveta, kao što mesečina zrači iz Meseca - sve prirodno ističe, nikakav trud ne postoji u svemu tome.

Ako postanete svetlo sebi samima onda ćete postati svetlo i svim ljudima oko vas.
Samo će to biti od pomoći’’

Osho


Ovo mi deluje kao da je ljudima(tim drugima) potrebno samo da im budete "pasivna" inspiracija:neutral:
 
Ovde opet stajemo na klizav teren subjektivnosti.

Šta je to negativnost?

Ako hoćeš, zapitaj se šta je to što bilo šta doživljava kao negativno.

Nije li to EGO?

Ako je nešto negativno za EGO, nije li onda pozitivno za DUH?

Znash cudno je. Meni su prilicno termini "pozitivan" i "negativan" lako poznati. Mozda terminologija kraja.

Pozitivnost je gledanje na svet sa svetlije strane, sinonim optimizmu. Ali s tom razlikom da i pruzash osecaj pozitivne energije drugim ljudima. Da se oni osecaju "ok" pored tebe. Nacin na koji sudelujesh sa prirodom. Obicno polazi od ispunjenosti sobom i razumevanjem drugih.

Negativnost je suprotnost tome. Ispunjenost tezim, pesimistickim mislima. Zamisljenost o cisto samom sebi, tesko razumevanje drugih. Zelja prevashodno za licnim. Obicno predstavlja velike potrebe, skoro nikada ne ispunjene i samim tim nastaje nezadovoljstvo u sebi i odatle i negativnost.

Vishe je od toga, nego mi je stvarno tesko objasniti zapravo sta to predstavlja.

I ne nije EGO. Ja sam iskreno nekako izgubio u sebi osecaj "ega". Nije mi moja licna sujeta vise bitna. Po meni, ego samo treba da se prevazidje. Uproscavanje viseg smisla... zasnovan je na pogresnim perspektivama. Onaj koji ne prihvati svoje mesto, i ne shvati kakav je zaista, ima ego.

@ Tuzni_patak: Nemoj bukvalno shvatiti da mislim da si takav, ali mislim da nisi preterano pozitivan prema svetu :). Pratim sve tvoje postove i u svima se nalazi ta odredjena doza nezadovoljstva.
 
Poslednja izmena:
...slatka -Sestro, zar ti se ne cini da inspiracija tesko podpada pod 'pasivnost' jer onda nije inspiracija ili u najboljem slucaju ona je tinjajuca ...

Hekate daje jedan savjet koji u Nauci je i Imperativ,- Prirodu posmatraj , ali ne mijesaj se !

ja mogu da samo gledajući svoja posla nekog inspirišem , ali tačno ono što njemu treba mogu da mu pružim jedino ako se malo uživim u njegovu percepciju mene i "objasnim neke stvari" ....
 
Ovde opet stajemo na klizav teren subjektivnosti.

Šta je to negativnost?

Ako hoćeš, zapitaj se šta je to što bilo šta doživljava kao negativno.

Nije li to EGO?

Ako je nešto negativno za EGO, nije li onda pozitivno za DUH?

Rec ego znaci ja.To je tvoja licnost,to si ti.Zato sto imas licnost imas i duh.Shodno tome,ako nekad procitas u knjizi nekog shoopka kao sto je Osho reci tipa "spali svoj ego" ili "unisti svoj ego",razmisli dobro sta ti autor te knjige zaista porucuje.
 
Rec ego znaci ja.To je tvoja licnost,to si ti.Zato sto imas licnost imas i duh.Shodno tome,ako nekad procitas u knjizi nekog shoopka kao sto je Osho reci tipa "spali svoj ego" ili "unisti svoj ego",razmisli dobro sta ti autor te knjige zaista porucuje.

Duh „imam“ i bez ličnosti.

Duh sam JA.

Ličnost je moje odelo.

...

Evo nešto malo o „zlu“, subjektivnom, naravno.

„Zlo je otuđenje od boga ukoliko se ono što je pojedinačno po svojoj slobodi odvoji od onoga što je opšte i u isključivanju od njega stremi da bude apsolutno za sebe. Ukoliko je priroda konačnog slobodnog bića to da se reflektuje u toj pojedinačnosti, valja je smatrati kao zlu.

Ali je sloboda pojedinačnog bića u isti mah po sebi neka jednakost te suštine sa samom sobom, ili ta sloboda je po sebi božanske prirode. To saznanje, da ljudska priroda istinski nije nešto strano božanskoj prirodi, uverava čoveka u božansku milost i dozvoljava mu da je uživa, čime se ostvaruje izmirenje boga sa svetom, ili iščezavanje otuđenja sveta od boga.“

Hegel
 
Ja ego ne upotrebljavam u znacenju reci ja.....

Ja sam ja, skup shvatanja, potreba, logika, razmisljanja, percepcije.....

Dalje bih sebe podelio na persona publica i persona privata, jer ono persona publica nisam ja, ali moram da budem da bi ja ostao ja ili preziveo....
Ili jasnije , persona publica je ono sto sam ja kad postoji drustvo oko mene, a persona privata je ono sto se kod coveka vidi kad je sam , na odmoru, kad ne postoji primisao ili odnos prema drustvu.....

Zatim postoje osecanja ka unutra, i ka spolja.....

U psihologiji egoom nazvase nesto....E sad da li to sto nazvase egom da ostane pod imenom ego, ili da celokupnu licnost nazivam egom....?
Nastaje zbrka u komunikaciji , jer ce kad izgovorim ego, bar polovina , ako ne i vise shvatiti to kao znacenje iz psihologije....Dakle , mani prevod i prihvati vec uvedene stereotipe, ili nametni svoje stereotipne nazive....ali da postoji komunikacija....

Meni reci presrasuda znaci potpuno drugacije od drugih, ali je smem tako upotrebljavati samo ako sam pre toga razgovarao sa nekom osobom i pojasnio joj odnos stav-predumisljaj-predubedjenje-predrasuda........

Tako i kod reci ego....
 
Poslednja izmena:
U vezi pandorine kutije, kako posmatrate sledecu tako cestu , da ne kazem 100% reakciju ljudi....

Kad se nekome desi nevolja, ostane bez krova nad glavom, treba mu se pomoci....

Ljudi masovno reaguju na sledeci nacin....

Prihvatili bi i pomogli.
Razumeju ljudsku nevolju.
Cak i kad se ne slazu sa osobom u nevolji.....
A onda se razmisljanjem dovedu u situaciju posle 15 dana, posle mesec dana i ako nemaju dovoljno prostora tamo gde zive (recimo da imaju samo jednu sobu, a tu su on, ona, dete.....) ili cak i imaju ali ce im biti nezgodno zbog njihove VELIIKE potrebe za privatnoscu (sto obicno znaci da imaju neke nemoralne potrebe ili ponasanja, ili nesto sto bi smatrali osudjujucim od strane drugih, cak i lezanje po dva sata i dugo spavanje spada u ovo....).

Znaju da ce im primljena osoba ili osobe smetati i da ce im to stvarati nervozu posle 15,30 dana i sta se onda desava....
ZNAJU da nece moci da ih onda isteraju, jer sebe ne bi mogli da pogledaju u oci, a do tada se nece resiti nevolja koja je zadesila nesrecnike.....
I onda u startu odbijaju da pomognu.....

Takvo ponasanje sam video i kod mladih i tinejdzera i kod starijih....

Ili ono sto je u Srpskom narodu jasno naglaseno "SVAKOG GOSTA 3 DANA DOSTA"

Zato se ne pomaze ni ono sto bi se pomoglo , tih 15 dana.....kod mnogih ali stvarno mnogih....
"da ne navuce bedu na vrat....."

Da ovo samo iskoristim da pokazem koliko smo svi postali osobe, a prestali da budemo ljudi....cak i nesrecnik u primeru.....jer nema opcija koje bi on sam zeleo , a to je da period bez krova podeli kod svakog po 15 dana....da ne dosadi ljudima....
 
U vezi pandorine kutije, kako posmatrate sledecu tako cestu , da ne kazem 100% reakciju ljudi....

Kad se nekome desi nevolja, ostane bez krova nad glavom, treba mu se pomoci....

Ljudi masovno reaguju na sledeci nacin....

Prihvatili bi i pomogli.
Razumeju ljudsku nevolju.
Cak i kad se ne slazu sa osobom u nevolji.....
A onda se razmisljanjem dovedu u situaciju posle 15 dana, posle mesec dana i ako nemaju dovoljno prostora tamo gde zive (recimo da imaju samo jednu sobu, a tu su on, ona, dete.....) ili cak i imaju ali ce im biti nezgodno zbog njihove VELIIKE potrebe za privatnoscu (sto obicno znaci da imaju neke nemoralne potrebe ili ponasanja, ili nesto sto bi smatrali osudjujucim od strane drugih, cak i lezanje po dva sata i dugo spavanje spada u ovo....).

Znaju da ce im primljena osoba ili osobe smetati i da ce im to stvarati nervozu posle 15,30 dana i sta se onda desava....
ZNAJU da nece moci da ih onda isteraju, jer sebe ne bi mogli da pogledaju u oci, a do tada se nece resiti nevolja koja je zadesila nesrecnike.....
I onda u startu odbijaju da pomognu.....

Takvo ponasanje sam video i kod mladih i tinejdzera i kod starijih....

Ili ono sto je u Srpskom narodu jasno naglaseno "SVAKOG GOSTA 3 DANA DOSTA"

Zato se ne pomaze ni ono sto bi se pomoglo , tih 15 dana.....kod mnogih ali stvarno mnogih....
"da ne navuce bedu na vrat....."

Da ovo samo iskoristim da pokazem koliko smo svi postali osobe, a prestali da budemo ljudi....cak i nesrecnik u primeru.....jer nema opcija koje bi on sam zeleo , a to je da period bez krova podeli kod svakog po 15 dana....da ne dosadi ljudima....

Memento mori.

U trenucima katastrofe, mislim da se svi ljudi sete svoje prolaznosti.

Tad, na trenutak, postanemo zaista živi, pretpostavljam da na to misliš kad pišeš – budemo ljudi.

Međutim, to prođe i um se vraća na staro ponavljanje engramisanih obrazaca ponašanja - matriks.

Trenuci šoka ili bilo čega neobičnog, neočekivanog su trenuci zaustavljanja uma.

Ljubav je zaustavljen um.

Tajna je u svesrdnoj saradnji sa neizbežnim.
 
Poslednja izmena:
U vezi pandorine kutije, kako posmatrate sledecu tako cestu , da ne kazem 100% reakciju ljudi....

Kad se nekome desi nevolja, ostane bez krova nad glavom, treba mu se pomoci....

Ljudi masovno reaguju na sledeci nacin....

Prihvatili bi i pomogli.
Razumeju ljudsku nevolju.
Cak i kad se ne slazu sa osobom u nevolji.....
A onda se razmisljanjem dovedu u situaciju posle 15 dana, posle mesec dana i ako nemaju dovoljno prostora tamo gde zive (recimo da imaju samo jednu sobu, a tu su on, ona, dete.....) ili cak i imaju ali ce im biti nezgodno zbog njihove VELIIKE potrebe za privatnoscu (sto obicno znaci da imaju neke nemoralne potrebe ili ponasanja, ili nesto sto bi smatrali osudjujucim od strane drugih, cak i lezanje po dva sata i dugo spavanje spada u ovo....).

Znaju da ce im primljena osoba ili osobe smetati i da ce im to stvarati nervozu posle 15,30 dana i sta se onda desava....
ZNAJU da nece moci da ih onda isteraju, jer sebe ne bi mogli da pogledaju u oci, a do tada se nece resiti nevolja koja je zadesila nesrecnike.....
I onda u startu odbijaju da pomognu.....

Takvo ponasanje sam video i kod mladih i tinejdzera i kod starijih....

Ili ono sto je u Srpskom narodu jasno naglaseno "SVAKOG GOSTA 3 DANA DOSTA"

Zato se ne pomaze ni ono sto bi se pomoglo , tih 15 dana.....kod mnogih ali stvarno mnogih....
"da ne navuce bedu na vrat....."

Da ovo samo iskoristim da pokazem koliko smo svi postali osobe, a prestali da budemo ljudi....cak i nesrecnik u primeru.....jer nema opcija koje bi on sam zeleo , a to je da period bez krova podeli kod svakog po 15 dana....da ne dosadi ljudima....

Da li sam ja sad ovo dobro razumela?
Zašto "velika" potreba za privatnošću obično znači da neko ima nemoralne potrebe?
Potreba za privatnošću je normalna potreba da ponekad budemo sami, ćutimo, čitamo knjigu, imamo trenutke mira ... ili da se razgolitimo ako nam je vrućina, da vodimo ljubav... spavamo kad nam se spava. Ukratko – da se opustimo.
 
Slobodan je onaj ko nije vezan za to da li je sam ili nije sam.

Razumem ja to, alles.
Međutim, potreba za osamom je takođe vid slobode ... slobodan izbor. Ako bismo slobodu doživljavali kao apsolutno nedodirljivo/ličnu, kao nešto što se ne tiče nikog drugog osim nas samih, kao realizaciju potreba u svakom trenutku i na svakom mestu, bez obzira na okolnosti - kako bi izgledao svet? Da li je stid = nesloboda, a "egzibicionizam" (da tako nazovem nedostatak stida) = sloboda?
I zašto bi potreba za privatnšću bila vezana za nešto amoralno, kako je implicirao Patak?

Malo se udaljih... :confused:
 
alles_gut...a da nije to pre pitanje na koje može da odgovri tao te čing? ...........(

lažna solidarnost, kao i pitanje pomoći...kompleksno pitanje šta je na kocki kada god pokušamo da pomognemo nekome. priča stara od dobrog samarićanina do savremenih filantropa pa do naših bližnjih, komšiluka i opšte ljudske solidarnosti. ako sam dobro razumeo, pitanje je o dobroti..i zahvalnosti.....ako želite zahvalnost - nabavite psa...ljudska bića su kompleksnija...
 
alles_gut...a da nije to pre pitanje na koje može da odgovri tao te čing? ...........(

lažna solidarnost, kao i pitanje pomoći...kompleksno pitanje šta je na kocki kada god pokušamo da pomognemo nekome. priča stara od dobrog samarićanina do savremenih filantropa pa do naših bližnjih, komšiluka i opšte ljudske solidarnosti. ako sam dobro razumeo, pitanje je o dobroti..i zahvalnosti.....ako želite zahvalnost - nabavite psa...ljudska bića su kompleksnija...

Altruizam, ljudska solidarnost…to su samo “nuspojave” produhovljenosti.

Produhovljenost je stanje na kojem treba strpljivo raditi da bi se postojano održalo.

Trenuci altruizma u katastrofama su kratkotrajni bljesci produhovljenosti u ljudi.

Ako se traži neka nagrada, to nije to.

“Jedan indijski mistik ovako govori o nesebičnoj ljubavi. Kada neki čovjek vidi da njegov sin nosi pohabanu odjeću, on čini sve što može da bi mu pribavio novu trudeći se da ga učini srećnim. Pod ovim okolnostima on smatra da prema sinu osjeća samo čistu ljubav. Ali u ovom brzom odazivu na sinovljevu nevolju, ideja „moje“ ne igra malu ulogu. Jer, kada bi on vidio tuđe dijete na ulici u pohabanoj odjeći, ne bi se odazvao kao što je to učinio u slučaju svog sina. Ovo pokazuje da je, zapravo, mada možda nije sasvim svjestan toga, njegovo ponašanje prema sinu u velikoj mjeri sebično. Osjećaj za „moje“ leži duboko u pozadini uma i može se izvući na površinu jedino dubljom analizom. Ako bi čovjekovo ophođenje prema sinu nekog tuđinca bilo jednako kao i ophođenje prema svom sinu, onda bi se moglo reći da je po srijedi čista i nesebična ljubav.”
 
Da , stid je nesloboda, to je svima jasno.....nesloboda persone publica....onda ce vam biti malo jasnije....
Zato se privatnost i uvodi kao azil , gde se nesloboda persone publica iskljucuje, nestaje....tj nestaje opterecenje koje nosi samo javljanje persone publica u nekom pojedincu....

Persona publica jeste cak i strah od drustva i konformnosti drustva, to ukljucuje u sebe....

A sad pogledajte koliko to utice na manifestovanje persone intima , tj nase istinske prirode....koja bi pomogla dok joj je milo.

Moje bavljenje ovim uglom ljudskog ponasanja je dovela do jedne fine reakcije , a to je sprdanje i kroz sprdanje izrazavanje vrlo efektno , onoga sto je normalno za persona intima svakog coveka , ali je eto drustvenim snishodjenjem , licemerjem, moralom, dovedeno do nenormalnog....
Kroz sprdnju se moze covek na trenutak pretvoriti u najglupljeg seljaka koji sve postavlja vrlo jednostavno , ali koristi logiku , ako ovo i ovo , onda sta dobih nego ovo.....

Trziste je prepuno nelogicnosti koje su "logicne" ....popust od 20% od cene koja je 120% pocetne cene tj na kraju je skuplje nego sto je bilo na pocetku....
 
Iako je tacno da kroz reakcije gledano , slucaj potrebe da se pomogne u nevolji jeste šok podsećanja da smo prolazni i nista nije sigurno (pazite sigurnost je ogroman zahtev svakog coveka, jer uzrok-posledica, bog i sve ostalo je ogroman trud coveka za logicnim i izbegavanjem nezeljenih slucajnosti, da izbegne da vetar oduva trun sa drveta i da vam taj trun izazove slepocu u trenutku a za uvek).

Ali ista situacija može da se gleda i drugačije.....

Može da se gleda i kao primer kako društvo , strah od društva i persona publica čini samom čoveku deformišući njegovu suštinu (koja bi bila 15 dana svakog gosta dosta ili hajde gostu izgubi se u šetnji na 4 sata, da ostanem sam u kući.....treba mi to , a moje potrebe su iznad tvojih koji si gost, da bi bio željen gost.....što se totalno izvrće i to svi znate , pa je zato srpska politika svakog gosta tri dana dosta....)

A kad se to vidi....
Pa često se vidi kad su dva prijatelja ili kad je jedan od učesnika pažljiv i nezahtevan, pa ga svi mogu gaziti.....
Onda postaju sasvim normalni deo komunikacije neki zahtevi i izražavanje lične "egzibicionističke" prirode ili mojim rečima rečeno egzotičnosti svake osobe, koju ne bi želela da podeli sa javnim mnjenjem.....

Kad zna da će biti potpuno prihvaćeno od strane drugih ponašanje i potreba, čovek ispoljava....
A neminovno postoje razlike u shvatanjima izmedju onoga koji pomaže i onoga kome se pomaže...
I ništa to ne može da promeni , čak ni zahvalnost ili nezahvalnost onoga kome se pomaže....
A i ne treba zahtevati snishodljivost (to je užasan efekat , jer se mišljenje nije promenilo i neminovno vodi ka ogovaranju ili ka neslaganju) ili probanje nečeg novog koje bi dovelo i do promene orginala onoga kome se pomaže.......neka blaga prisila preko zahvalnosti....
 

Back
Top