Otrovne gljive

[vecic]

Smrdljiva pupavka​

Smrdljiva pupavka ( Amanita virosa) je smrtno otrovna gljiva iz roda gljiva Amanita

• Klubuk je širok od 5 do 8 cm, najprije okruglast, zatim stožast ili zvonolik, i na kraju otvoren, za vlažna vremena lagano ljepljiv, po suhom vremenu je sjajnosvilenkast, slabo mesnat, potpuno bijel, ponekad može u sredini biti slabo crvenkast, rub je gladak, vrlo često s visećim ostacima rukavca.
• Listići su gusti, pomiješani s mnogo lamelula, bijeli s malim dlačicama i zalijepljeni uz poneki ostatak rukavca (Velum partiale).
• Stručak je visok od 8 do 15 cm, cilindričan, ispod klobula je tanji, vitak, u mladosti pun, kasnije šupalj, bijel, ispod vjenčića vunasto čehast; vjenčić je opnast, prilično krhak, osjetljiv i brzo prolazan; dno stručka gomoljasto zadebljano s vidljivim poluslobodnim bijelim ovojem.
• Meso je bijelo, mekano, vrlo neugodnog zadaha, neugodna okusa; ako se kuša vrrhom jezika, ne smije se progutati.

Smrdljiva pupavka raste od proljeća do jeseni u vlažnim crnogoričnim, rjeđe u bjelogoričnim šumama na kiselom silikatnom tlu; prilično je rijetka, ali se ponekad mogu pronaći cijele skupine.

 

[vecic]

Olovasta rudoliska​

Olovasta rudoliska ili velika rudoliska ( Entoloma sinuatum (Pers.) P.Kumm. 1871.) je vrsta smrtno otrovne gljive iz porodice Entolomataceae.

• Klubok je širok od 6 do 15 cm, čvrst, ispupčena tjemena, najprije uvijen, poslije vijugav i iscijepan rub, sive boje, svilenkastog sjaja, za vrijeme suše pokriven uraštenim čehicama.
• Listići su smješteni u pazušcu, blijedi, kasnije crvenkasti, gusti s kraćima pomiješani, nepravilno nazubljeni.
• Stručak je visok od 6 do 12 cm, bjelkast, prema dnu nakaradno odebljan (ne uvijek), vlaknast, kasnije čehav, pun.
• Meso je bijelo, čvrsto, jaka mirisa po svježem brašnu s neugodnim mirisom po rotkvi.

 

[moonja..]

 

[badja007]

Pogledajte prilog 1040516

Pazi sta beres

 

[SlobodanA]

U zadnjih sto godina, ne postoji dokumentirani smrtni slucaj.
Amanita muscaria je po prici onih koji su je jeli, poput pijanstva, samo bez mamurluka.
Plus sto se treba pojesti izmedju 15 i 30 grama osusenih gljiva da bi proradila kako treba.
To je 150 do 300 grama svjezih.

Postoji puno gljiva kojih se treba kloniti i siroko zaobilaziti, ali Amanita muscaria nije jedna od njih.

Pozdrav.
Kad ste vec poznavaoc pecurki, interesuje me da li znate sta upotrebi Amanita muscaria u terapeutske namene - kao lek?
Ima dosta toga na internetu... Da li neko ima iskustva u koriscenju u zdravstvene svrhe?

 

[Jugoslav Čvarak]

Pozdrav.
Kad ste vec poznavaoc pecurki, interesuje me da li znate sta upotrebi Amanita muscaria u terapeutske namene - kao lek?
Ima dosta toga na internetu... Da li neko ima iskustva u koriscenju u zdravstvene svrhe?

Nisam puno citao u vezi muscarie.
Ono sto znam je da muscaria nije ni priblizno opasna kao neke druge amanite, jedu je po Spanjolskoj i Italiji dok su mlade, samo im ogule kozu.
Ukoliko je zelis zlorabiti trebas pojesti ove vece skupa s kozim, osjecaj je navodno kao pijanstvo, minus mamurluk.
Iskreno nisam probao niti namjeravam, strah me da ne fulam i ne pojedem nesto stvarno otrovno.
U biti, Amanite jesu najotrovnije gljive koje uopce postoje.
Zelena pupavka npr. je Amanita.
Sto se tice ljekovitih svojstava, za njih nisam cuo.
Koliko znam ljudi je koriste uglavnom da bi se njome droksali, sto ne znaci da nema neka ljekovita svojstva, za koja jos nisam cuo.