OTICI ili OSTATI

E, sad, posto sam prosla kroz istu dilemu, prijave, cekanja po ambasadama i raznoraznim agencijama koje nude bolje sutra a nista konkretno nisam uradila, odlucila sam da to bolje sutra napravim ovde gde jesam.
Uspela sam.
Onda sam shvatila da uopste nije bitno gde si, nego koliko si jak i odlucan da nesto uspes u zivotu. I kad vratim film, sa trudom koji sam ulozila u ovoj zemlji i postigla dosta, u nekoj drugoj zemlji verovatno ne bi postigla ni pola. Uz to, imala sam manju ili vecu podrsku ljudi koji mi nesto znace, a kada si tamo daleko to malo teze ide.
A ako ti smeta okruzenje u kom se nalazis to slobodno promeni. Meni je smetao Novi Sad u kome sam se rodila, odrasla, udala se... jednostavno neke stvari su se promenile i sve manje je ostalo pravih Novosadjana u centru gde sam zivela a o drugim delovima grada da i ne pominjem. Mozda su to i dalje Novosadjani samo moderniji, napredniji, ali se meni svidjaju oni stari-valjani.
I, onda, rep na krsta (sto se kaze) i odosmo na Palic. Tu smo se pronasli i evo, vec petu godinu uzivamo u zivotu, a posao, posla ima svugde pa i para, samo treba odluciti da zelis da ih zaradis i evo tu su.
 
Pa price su razlicite. I znam ima i takvih ne kazem da nema Hellen! ;) Ali ima i onih drugih! Pitanje je pokusaja. Ja sma imala prilike da odem u francusku na par meseci i da radim tamo i bilo mi je super. Sve je kako se covek snadje i uklopi u sredinu. Ja jedino nisam za to sto Hellen kaze forsiranje nekih stvari valjda da zadovoljis samo svoju sujetu! Nego ako mozes da zivis bolje sto bi reko na to e necu. Bas bi da patim!?
 
Па, ишла бих да сам завршила средњу школу и да немам никаквих изгледа за посао...то би било класично гастарбајтерски...
Ишла бих после завршеног факултета, да сам имала шансе да негде уновчим своје знање и да добијем посао у струци...али да нисам имала никакве материјалне сигурности овде.

Са децом сада више нигде не бих ишла...јер то је већ сасвим друга прича...терати децу да мењају средину, језик, све....а овде ипак имам толико колико ми је потребно....
 
Ja cu zauzeti tvrdjavu, okupirati par klupica, ojacati zidove, napraviti shanac, kidnapovacu par ljudi da me sluze, regrutovacu par narkica oko one pecine u sredini kao vojnike bez morala, izlomicu stolice kafica kako bi napravio koplja i strele i lukove, onaj tip sto prodaje kokice ce biti proteran, i vladacu gvozdenom shakom!
Muhahahahaha!
 
Nda....to obichno klinci fantaziraju da samo na njih chekaju u inostranstvu,missim ovaj prostor je izndedrio toliqo fascinantnih ljudi da osrtatak sveta samo cheka rashirenih ruqu da loqalni "genijalci"nahrle qa boljem zivotu....
Ko stvarno ima shanse da zivi bolje ne razmishlja-vetj je tamo.A ovo ostalo je machka u dzaqu,ne mislim ja da je loshe otitji,naprotiv ali je veliqa zabluda da je sam chin dlaska u neku"sredjenu"zemlju samo po sebi garancija da tje se tamo upseti i biti prihvatjen,da ce biti bolje nego ovde.Ko ima shanse zelim mu svu sretju ali za aveliku vetjinu ce se inteleqtualno uzdisanje po belom svetu zavrshiti ribanjem qlozeta u Meku...a to se moze i ovde.Nadam se da greshim.Ja i da imam mogutjnost nikada ne bih otishao,zapad ii bilo koja druga zemlja sveta me ne fascinira ni na koji nachin ko ni ova u kojoj zivim.Isto sr.anje svuda.
 
Hellen:
Моји пријатељи су завршили факултете, венчали се, имали солидан посао у струци, добили двоје деце, наследили стан и кућу.....а онда све расродали да би уплатили депозит, отишли ''у бољи живот'' јер им овде није било добро...па су прво полагали силне испите да би добили тамо неке дозволе, па су онда били срећни кад је он добио посао да вози виљушкар у неком стоваришту, а она да пакује кутије, али нису имали могућности да плаћају вртић који је јако скуп, па је онда она морала да нађе ноћни посао да би радили у различитим сменама због деце...
Њихова сатисфакција је била што су нам послали слику на којој стоје поред отовореног пуног фрижидера! То је ваљда доказ да им је боље него овде!
e upravo tako...ovde su ljudi naucili da kukaju i da im nista ne valja...
pa i kad imaju solidne mogucnosti sve misle da je na nekom drugom mestu lepse, lakse i bolje...
paradoks je da zivimo u siromasnoj zemlji, a istovremeno i zemllji teskih snobova...dok mladi ljudi u evropi istu proputuju vozovima i kampuju, mojim vrsnjacima ovde je mnogo bitno da idu avionom preko agencije u neku turisticki primamljivu destinaciju i da hotel ima 3 zvezdice... :roll: ogroman broj smatra da je savrseno normalno da imaju svoj stan u tim godinama... mislim da ljudi u ovoj zemlji imaju previsoka ocekivanja a da se sa druge strane malo oslanjaju na svoje snage...e kad ih takve bacis u svet kome moraju da se prilagode i u kom nemaju da se oslone ni na koga sem sami na sebe trgnu se i normalno je da uspeju...
ovim ne zelim da kazem da napolju perspektiva nije bolja, znam bar 15ak ljudi koji su bili po 4(ili 5) meseci u usa (programi work and travel) i stvarno su se lepo snasli, zaradili novac, naucilki jezik, stekli neko zivotno iskustvo. ali budite malo i realni...ako neko zavrsi faks i ima solidnu platu primerenu tom obrazovanju ovde plus jos nesto iza sebe - pa to onda i nije tako mala plata za troskove zivota ovde i nije nesto sto ne moze da omoguci pristojan zivot. pogotovo sto ova zemlja ipak ide napred...

i da rezimiram - da definitivno odem trenutno ne bih, a da sam sada student sigurno bih konkurisala za taj program work and travel, zbog svih stvari koje sam navela...ali se sada to nazalost ukazuje kao nemoguce...
 
Poznajem dosta ljudi koji su otisli, neki od njih su mi veoma dobri prijatelji. Svima im je bilo tesko u pocetku, ali sada su zadovoljni. Rade i zarade, sto ovde nije moguce. Neki su otisli i tamo u tudjini rodili decu, jer ovde nisu bili sigurni da li ce moci tu decu da obuku i nahrane. Koliko god nasi politicari tupili da je ekonomija kod nas bolja i da sve ide na bolje, to ipak nije istina, za siroke mase to ne vazi. Sada mozes naci neki posao lakse nago pre par godina, ali plate su kriminal.
Zato ako imas priliku iskoristi je.
 
To jeste, neko se snadje neko ne, kao i ovde.Moja sestra se udala pre tri ipo god.za naseg coveka koji se rodio i odrasto tamo.Imala je srecu za to vreme je isla u skolu da nauci jezik,uzgred radila zet je ubaco u firmu gde on radi,radila je sa njim oko provere kvaliteta delova.Posle 2 god.kupili stan u centru grada na jako mirnom mestu, i skucili se strava;nema sta nemaju.sa je na porodiljskom rodila je jednu slatku devojcicu ima 11mes.sto porodiljsko sto nega deteta.sve joj je placeno i jos prima za dete svaki mesec izvesnu sumu. :-P Bili smo kod nje, i ona dolazi naravno.Iako je zavrsila ekonomski fak.ovde nije mogla da nadje poso.PROBLEM je u tome sto neko od vas rece sto je mene malo strah!Valjda uklapanja, jezika(posto sam antitalenat za njih)nemogu da vam opisem.Odgovor cekam sutra,p a k u j e m s e ali...znam da cu biti kod nje,znam da cu poceti ici i u skolu za ucenje jezika,ali... :roll: POkusaj nista me valjda nece kostati osim sto 2zadnja ispita na pravnom cu odloziti,a nadam se kasnije i zavrsiti.
 
Moja ekipa ( 70-o godiste) se nakon faxa toliko razbucala po belom svetu, da se evo vec godinama nismo nasli u punom sastavu. Odlazili smo onih nesrecnih devedesetih, gde je ko stigao. Ja sam se , licno, jedan duzi period tada osecala kao stranac u svom gradu, osecala sam kao da tu vise ne pripadam. I nije mi bilo tesko da odem.
Ne znam kako bih se sada postavila, sada mi Beograd sve vise poprima onaj stari izgled; ili je to samo privid koji sticem na osnovu tri, cetiri godisnje posete.
 
marina.c:
Kad bih radila posao koji ovde radim( i kad bi me zvali, naravno)- otišla bih u Švajcarsku da živim. Baš bi mi odgovarala ona njihova sređenost, uređenost na svim nivoima, sterilnost a bogami i plaćenost...No, pošto me niko ne zove( da radim samo svoj posao)-ostajem ovde...

Da, ali su zato nenormalno ozbiljni.
 

Back
Top