Casino Royal
Poznat
- Poruka
- 7.281
ово је врло занимљива претпоставка и, судећи по изворима, делује као сасвим могућ и логичан закључак. и мени је запало за око то да Првовенчани нигде не наводи да је његов отац ратовао с дукљанским владарем, иако то сасвим отворено каже за браћу, детаљно описујући цео ток сукоба. не видим разлог зашто би ово прећутао, тим пре што је освајање Зете могао лако оправдати Немањиним пореклом. међутим, он кнеза Михаила нигде не помиње, што ме наводи на мисао да је до смене власти дошло мирним путем, а то (исправно примећујеш) потврђује и чињеница да Михаилова супруга борави неколико година у Немањином Котору и тек касније, као удовица, одлази за Дубровник. онај податак који налазимо код барског бискупа да кнеза Михаила узнемиравају ујаци, можемо схватити као војну претњу и притисак да овај призна Немањину власт, иначе би у писму стајало да је рашки велики жупан покренуо рат против кнеза. дакле, тема вредна да се њом детаљније позабавимо.
Meni je zanimljivo kako se u našoj istoriografiji nerijetko "zabetonira" neki stav kao "konačna istina" na osnovu par istorijskih izvora koji se protumače na određen način, iako postoji mogućnost da se protumače i na drugi način.
Na osnovu čega se došlo do zaključka da je Nemanja osvojio Duklju ratujući protiv kneza Mihaila? Na osnovu njegovog pisanja - u Hilandarskoj povelji on kaže: "i priobretoh' od' Mor'ske zemle Zetu i s' gradovi ...". To se ponavlja i u njegovim žitijima. Sad se postavlja pitanje da li riječ "priobretoh" znači isključivo "osvojih" ili se može protumačiti i kao "pridobih"? Ako se može protumačiti i kao "pridobih", to ne mora da znači da se sve mora pridobiti isključivo na nasilan način. Uostalom Nemanja je Hilandarsku povelju napisao 1198/99. godine i možda je to razlog što sam Nemanja nigdje ne navodi da je pridobio i Hum - te 1198. godine Hum više nije pod vrhovnom vlašću Srbije jer ga je baš te godine osvojio ugarski herceg Andrija. Tako da Nemanja zapravo objašnjava kako je osvojio i proširio srpsku državu teritorijama koje su se u vremenu pisanja (1198/99.) još nalazile u njoj.
Onda imamo nedatovano pismo barskog biskupa Grgura splitskom kanoniku Gvalteriju, za koje se samo pretpostavlja da je napisano oko 1180. godine (zapravo je moglo biti napisano i koju godinu kasnije - http://scindeks.ceon.rs/article.aspx?artid=1451-30721110183R), u kome se Grgur žali da je "velika razmirica izbila između našega grada i velikog župana" (znači ne između kneza Mihaila i velikog župana), a razlog je što je Nemanja tražio 800 perpera od grada, a grad ih nije imao jer su polja oko grada opustošena pa očekivane prihode nisu ostvarili. Za kneza Mihaila se samo kaže da njegova briga za dioklićansku crkvu nije mala i da se od njega u tim okolnostima nije mogla očekivati pomoć.
Ovdje u ovoj Rotkovićevoj knjizi po običaju nije napravljen dobar prevod, čak je preskočen ovaj podatak da je Mihailo uznemiravan od ujaka, jer je ta rečenica u latinskom izvorniku glasila:
"Knesius quoqe Michahel, cui diocletiane ecclesie cura et sollicitudo non modica est, ab auunculis molestatus, ad ea que nos cupimus, nunc intendere minime valet."
Ovo je prevod rečenice sa nekog hrvatskog foruma:
"Knez Mihajlo, koji ima ne malu skrb i brigu za dukljansku biskupiju, od ujaka uznemiravan, na ono, što mi želimo, ne može sada ni najmanje misliti."
To što je Mihailo uznemiravan/zlostavljan od ujaka ne mora značiti da je Mihailo ratovao protiv Nemanje, moglo bi značiti da se morao podvrgnuti ujakovoj vrhovnoj vlasti i plaćati mu danak, baš ovako kako Nemanja zahtjeva od Barana da mu ispalte isti. Uostalom gdje se mogao nalaziti knez Mihailo kada je Bar bio u opsadi Nemanjine vojske? Istoriografija je očito pretpostavljala da se nalazio u samom Baru ili nekom drugom primorskom gradu koji je bio pod njegovom vlašću - međutim mi nemamo dokaza da je ijedan jedini primorski grad uopšte bio pod njegovom, a ne direktnom vizantijskom vlašću. Znači on se mogao skloniti u neki od tih gradova samo kao izbjeglica. Iz Grgurovog pisma se ne da naslutiti da je knez Mihailo bio u samom gradu Baru, jer bi valjda to i naglasio. Međutim baš to što Grgur kaže da je knez Mihailo uznemiravan od ujaka teško može značiti da je knez Mihailo izbjegao iz sopstvene zemlje - ne bi valjda Grgur upotrijebio riječ "uznemiravan" za čovjeka koji je vojnički poražen i koji je postao izbjeglica u tuđoj zemlji? To bi prije moglo značiti da je on vladao svojom zemljom, ali nije smio pomoći Baru jer je sam bio podvrgnut Nemanjinoj vlasti. Uostalom Grgur u pismu kaže za Nemanju "te je on ponovo zaprijetio gradu" - znači nije mu zaprijetio prvi put. A upravo je istoriografija nekako usvojila stav da je kneginja Desislava kao udovica napustila Kotor, odnosno Bar, i izbjegla u Dubrovnik 1189. godine iako nemamo nikakvog istorijskog izvora koji nam o tome govori. Imamo jedan podatak da je kneginja Desislava kod grada Dubrovnika 1189. godine zaključila sporazum po kome je gradu poklonila dva broda:
Iz ovog pisma ja niti vidim da je Desislava udovica, a ne vidim da se iz ovog pisma može pouzdano zaključiti da je uopšte izbjegla iz Dioklitije
Poslednja izmena: