Посадио ја негде у фебруару или марту десетак стабала јасена у саксије од једно 5 л. Стабла су висине једно 60-70 см. Кренули су пупољци али одједном су се сва стабла осушила. Редовно сам их поливао. Чак сам правио неки микс од воде и банана који стоји три дана па их са тим поливам. Зна ли неко зашто је дошло до тога и шта треба радити да се стабла приме ? Вреди ли те младаре засадити на јесен у земљу а не саксију са земљом.
Razlozi zbog kojih se suše voćke mogu biti veoma različiti i kompleksni. Nastala šteta u voćnjacima proteže se na više godina, sve dok novo zasađena stabla počnu donositi rod. Bolesti koje utječu na lišće, grane, debla i korijen voćaka uglavnom slabe voćke u duljem vremenskom periodu i ne uzrokuju odmah smrt stabala, ali postoje i bolesti, npr. bakterijska palež i dr. koje uzrokuju sušenje i propadanje cijelih stabala veoma brzo. Naime, bolest lišća stabala ili grana/grančica vremenom oslabe snagu voćke, zaustave normalan rast te smanje prinos i kakvoću plodova, premda stabla najčešće prežive. Uzrok smrti za većinu voćaka je oštećenje debla, krune ili korijena. Suviše vlage u tlu, hladne zime, kasni proljetni ili rani jesenji mrazevi, oštećenja od glodavaca (miševi, zečevi i dr.), insekata, bolesti krune, debla i korijena mogu prouzročiti ozbiljne ozljede voćaka i konačno njihovu smrt sušenjem. Često se događa da je uzrok kombinacija dva ili više uzroka koji dovode do sušenja voćki. Suvišna vlažnost tla Suviše vlažno tlo je vrlo čest uzrok smanjenog prinosa voća. Višnje, breskve i nektarine posebno su osjetljive na štete izazvane vlažnim tlom, dok su kruške, jabuke, marelice i šljive nešto tolerantnije. Teška, hladna i slabo ocjedita (glinasta i nepropusna) tla dugo vremena zadržavaju visoku vlažnost, a u kombinaciji s visokom podzemnom vodom ili površinskim plavljenjem predstavljaju veoma loše uvjete za voćnjake. Zadržavanje visoke vlažnosti kroz dulji period u zoni korijena vrlo često izaziva sušenje voćki. Štete od suviška vode u tlu javljaju se naknadno, nakon pola godine ili čak i više, a prvo se primijete na korijenju i donjem dijelu debla. Unutrašnjost kore na tim dijelovima je smeđa umjesto normalne svjetlo-žute boje. Otpornost voćaka na nedostatak kisika, uglavnom zbog zasićenosti tla vodom, zbijanja ili postojanja nepropusne barijere za vodu ovisi o vrsti i sorti, starosti stabla, temperaturi, trajanju anaerobioze te o otpornosti organa koji je u anaerobnim uvjetima (anaerobioza − nedostatak kisika; anoksija − potpuni nedostatak kisika; hipoksija − podoptimalna dostupnost kisika). Tla zasićena vodom nisu nužno mokra čitavu vegetaciju te se suvišak vode u voćnjacima uglavnom javlja tijekom određenih razdoblja, najčešće u razdoblju jesen-zima-proljeće. Treba istaći da gotovo sva hidromorfna tla imaju tipičnu morfologiju koja je posljedica izmjeničnog vlaženja oborinskim ili stranim vodama (kapilarne, poplavne, visoke podzemne i procijedne vode) i sušenja, slabo su drenirana i najčešće su razvijena na nižim terenima nepogodnim za uzgoj voća. Uslijed suviška vode u tlu javljaju se fiziološki poremećaji i oštećenja korijena, jer se nepotpuno oksidirani metabolitski proizvodi nakupljaju u voćkama do toksičnih razina, a korijen u tim uvjetima ne može biljku opskrbiti s dovoljno vode, niti hranjivih tvari te koncentracija biljnih hormona raste, što se manifestira pojavom epinastija (uvijanje lišća prema dolje), klorozom i konačno, gubitkom lišća. Stres izazvan suviškom vode uzrokuje u poplavljenom korijenju povećanje koncentracije apscizinske kiseline (ABA) i etilena uz nizak metabolizam, odnosno usporen ili zaustavljen rast. Također, dolazi do promjene pH citosola (citoplazme), poremećaja u metabolizmu kalcija, odnosno regulaciji signala stresa. Suvremena istraživanja o ulozi vode u fazi mirovanja drvenastih vrsta pokazala su važnost vode zbog gubitka hidraulične vodljivosti ksilema (embolija) i zbog promjenu odnosa između slobodne i vezane vode u tkivima voćki. U stresnim uvjetima utjecaj suvišne vlažnosti tla jače je naglašen te je nakon blage i vlažne zime znatno viša stopa nerazvijenih cvjetova (abortiranja cvjetnih pupoljaka) uz lošu sinkronizaciju cvjetanja, najčešće uz niži prinos.Štete od mraza nogu biti na svim dijelovima voćki, ali su najopasnije na donjem dijelu stabla, ili na korijenu u blizini površine tla. Koštunjićavo voće (breskve, šljive, marelice i višnje) osjetljive su na mraz na mjestu spajanja glavnih grana i debla. Manje grane i grančice mogu pretrpjeti znatnu štetu, dok se stabla obično oporave nakon izmrzavanja. Štete od niskih temperatura uglavnom nastaju na unutarnjem dijelu kore, jer njen vanjski dio čine mrtve stanice pa se ozljede ne primjećuju, osim ako ne dođe do pucanja ili odvajanja kore. Zdrava, neoštećena unutarnja strane kore je zelenkasto-žute boje, dok je mrazom oštećena smeđa. Ozljede izazvane mrazom uglavnom nastaju zbog naglog zahlađenja u razdoblju blažih vremenskih uvjeta. To se može dogoditi u jesen, zimu ili proljeće te štete od mraza nastaju kao posljedica velike razlike između dnevnih i noćnih temperatura, posebice kada su dani relativno topli, a noći vedre i vrlo hladne. Oštećenja nastala niskom temperaturom pogodna su za daljnje štete izazvane insektima i bolestima. Štete od niskih temperatura najčešće se zapažaju na nepovoljnim lokacijama voćnjaka (Slika 1.), odnosno mjestima gdje se hladan zrak (koji je teži od toplijeg) zadržava zbog loše „zračne drenaže“, „mraznih džepova“, barijera (živice, nasipi, ceste, zidovi i dr.) koje sprječavaju strujanje (premještanje) hladnog zraka. Štete je moguće umanjiti zaštitom stabala (omatanje folijom, nagrtanje malča oko stabala i drugim mjerama).
