Osudjivanje drugih osoba i vas odnos prema njima

Mislim da je nemoguce mijenjati svoj karakter, to se ne mijenja vec samo koriguje. Ako si recimo impulsivan, vremenom se mozes nauciti da pobjedjujes tu svoju osobinu svjesno i proracunato ali se tesko mozes sa njom izboriti, jer je to jednostavno dio tebe, zacrtan u genima...koji kad-tad nekontrolisano nadvlada iako si je evidentovao tj prepoznao kao losu.

to zavisi i koliko je adptibilan karakter. negde sam vec napisala da se ljudi i ne menjaju vremenom vec samo ispoljavaju odredjene osobine tj. ono sto poseduju. neki ljudi su sareniji od nekih drugih po svoj prilici i ispoljavaju visestruke, izrazito razlicite osobine. toliko da mogu bez problema da idu iz jedne u drugu krajnost i da se u obe krajnosti osecaju dobro.
 
Koliko puta se desilo da prećutiš i nikome ne kažeš osudu nečega ili nekoga što si videla i čula. Eto upravo tako jednostavno. Osudim u sebi a procenim ima li ili nema svrhe tu osudu izneti. Osuda nekada može biti korisna a može biti i vrlo štetna po subjekta osude. Čim je štetna njena produktivnost je izlišna.
 
Osudjivala sam i uvek cu osudjivati promiskuitetno ponasanje... uvek me je impresionirao, u negativnom kontekstu naravno, totalni nedostatak morala i dostojanstva kod nekih ljudi. Da li je to stvar vaspitanja, sklopa licnosti, ne znam ni sama, ali mi je takvo ponasanje uvek bilo nepojmivo... Naravno, njihov zivot, njihova stvar, i sve dok me njihovo ponasanje ne ugrozava takoreceno, ne tangira me, u sustini.
 

Back
Top