Ajde da jos nesto napisem o sebi. 
Ono sto volim da radim: pa volim da zaradjujem, cak vise nego da trosim, bas mi to ne predstavlja zadovoljstvo. U stvari vecinu stvari koje volim brzo izgustiram, isforsiram ih kada imam mogucnosti i onda mi dosade. To je slucaj i sa hranom. Kada mi se nesto svidi, jedem ga neko vreme dok mi se ne smuci pa posle nikad vise ne mogu da ga probam.
Cega se bojim: bojim se, u stvari bojim se da napisem koliko se bojim, sto bi verovatno znacilo da se bojim da otkrijem svoje slabosti.
Volim: volim svog muza i svoje dete i u njima nalazim utehu za sve i dozivljavam ih kao svoju malu tvrdjavu koju niko ne moze srusiti ni provaliti u nju mada se cesto istresam na njih. Volim i svoje kucne ljubimce koje sam maksimalno razmazila pa mi se bacaju pred noge cim me vide kako bi ih mazila i ceskala.
Pocetkom 1999 posle iznenadne smrti mog oca mi se mnogo promenio zivot. Od mesta stanovanja, posla, odnosa prema porodici, pa i finansijska situacija. Tada je poceo, nakon ostavinske rasprave jedan proces koji se , eto, ovih dana zavrsava posle visegodisnjih problema sa papirima, halavom drzavom i slicnim parazitima. Tada sam i krenula u privatni posao, nekako precutno odlucila da ne zelim vise dece, i pocela stvarno u zivotu da grebem i da se osecam jacom.
Imam problema sa majkom koja je nervni bolesnik sto se tek poslednjih godina dalo videti a to nam je otac vrlo vesto skrivao ceo zivot sto mislim da je velika greska. I veliku sam gresku napravila kada sam joj u dogovoru sa bratom prepustila ono sto mi je pripadalo po zakonu.
Kada sanjam jagode, uvek imam velikih problema i zato sam ih i zamrzela pa ih u poslednje vreme ni ne jedem.
I nerviraju me ljudi koji kukaju da nemaju novca a sede po ceo dan u kuci uz kafu i cigaru umesto da se sagnu i pokupe novac koji je svugde oko nas ako se potrudis malo.
Ne volim da zovem telefonom ljude kada mi nesto treba a da se dugo nismo culi, onda to resim na taj nacin sto im odmah kazem da ih zovem iz koristoljubivih razloga jer sam neodgovorna, glupa i sram me bilo, i na taj nacin ih razoruzam daljih kritika.
Na duzim putovanjima mi se uvek desavaju neke lose stvari tipa bolesti, problema sa smestajem, sa prevoznim sredstvom... To se malo ublazilo od kako na ta putovanja idem sa muzom i detetom ali i dalje postoji.
Nemam dugogodisnje prijatelje, sva moja prijateljstva koja su intenzivnija traju godinu, dve i to je sve.
Volim da citam, ali cesto zapocnem knjigu pa je ostavim ako mi se potpuno ne svidi, a ako mi se svidi u stanju sam da je procitam za dan. 
Volim grupu UB 40, mada od muzike slusam sve osim narodnjaka.
U astrologiju, tarot i slicne stvari verujem periodicno, nekad intenzivno, a onda nekad apsolutno ne.
Sujeverje, pa uglavnom ne osim sto mi je vrlo vazno da ujutru ustanem na desnu nogu. Vera u Boga, nisam sigurna bas, i da i ne, zavisi od raspolozenja i potrebe, ili kada procitam knjigu Isidore Bjelice "Poslednji hriscanin" pa me ispomera skroz.
I volim naucnu fantastiku- bas jako.
Los sam vozac mada mnogo vozim, i ne volim velika i skupa kola, smatram da su kola tu da te prevezu i prenesu neke stvari a ne zato da uzivas u njima i razmisljas koliko kostaju i da li ces ih ogrebati, udariti ili pokvariti.