Ostavila ga jer previse radi?

pitanje je samo da li imaju i dovoljno snage za bilo sta osim posla, radeci ta dva posla sa toliko entuzijazma, da li imaju dovoljno vremena i energije za porodicu
ovde je tema upravo o tome da porodica trpi u tom slucaju i da neko ko nije sam vec ima odgovornost i za druge ljude mozda nema pravo (uslovno receno) da ih toliko zanemari, jer oni osim materijalnih imaju i druge potrebe

Trpi ukoliko gledamo samo vreme provedeno sa njima, ali nije ni svaki brak gde puno vremena provedu zajedno obavezno dobar. Tako da samo vreme nije presudna činjenica.

Posmatrajući parove oko sebe zaključujem da nema pravila. Bitno je da su oni dobar tim, da idu ka istom cilju, da su im isti sistemi vrednosti, da se vole i poštuju. Ima ih koji su radili na poslu zajedno, često putovali, pa su se razišli na veoma ružan način. Neki opstaju uprkos svemu, i deluju zadovoljno kada su zajedno.
 
Trpi ukoliko gledamo samo vreme provedeno sa njima, ali nije ni svaki brak gde puno vremena provedu zajedno obavezno dobar. Tako da samo vreme nije presudna činjenica.

Posmatrajući parove oko sebe zaključujem da nema pravila. Bitno je da su oni dobar tim, da idu ka istom cilju, da su im isti sistemi vrednosti, da se vole i poštuju. Ima ih koji su radili na poslu zajedno, često putovali, pa su se razišli na veoma ružan način. Neki opstaju uprkos svemu, i deluju zadovoljno kada su zajedno.

To moze da bude pitanje dogovora kada je samo rec o paru, ali otac na daljinsko upravljanje nikada ne moze da bude dobro resenje, niti tu moze da se izgradi kvalitetan odnos sa decom, jer je za to potrebno imati i zajednicke situacije, prisustvo kad je lepo i kad je tesko... postepeno se ljudi udaljvaju, cak i kada se dobro slazu i vole. Polako se navikavaju da se na tog odsutnog ne moze racunati (osim finansijski), jer ga ili nema ili je umoran, dakle vidjaju ga samo na slici i dok spava. Polako postaje suvisan (i on porodici, pa i porodica njemu) i onda sledi prica *pa sve sam joj/im dao, vidi kako su nezahvalni*. I ima tu licemerja prilicno, ali da ne sirim pricu u ove sitne sate :lol:

cesto se govori da je vazan kvalitet, a ne kvantitet odnosa, medjutim to je tacno samo do izvesne mere
ne moze da se ostvari kvalitetan odnos tamo gde nema dovoljno zajednicnog vremena
(iako da argument da mnogo vremena ne mora da znaci dobar odnos stoji)

ko i zasto opstaje znaju samo oni koji su unutar odnosa, tako da utisci sa strane nisu mnogo pouzdani za zakljucivanje
 
Poslednja izmena:
To moze da bude pitanje dogovora kada je samo rec o paru, ali otac na daljinsko upravljanje nikada ne moze da bude dobro resenje, niti tu moze da se izgradi kvalitetan odnos sa decom, jer je za to potrebno imati i zajednicke situacije, prisustvo kad je lepo i kad je tesko... postepeno se ljudi udaljvaju, cak i kada se dobro slazu i vole. Polako se navikavaju da se na tog odsutnog ne moze racunati (osim finansijski), jer ga ili nema ili je umoran, dakle vidjaju ga samo na slici i dok spava. Polako postaje suvisan (i on porodici, pa i porodica njemu) i onda sledi prica *pa sve sam joj/im dao, vidi kako su nezahvalni*. I ima tu licemerja prilicno, ali da ne sirim pricu u ove sitne sate :lol:

cesto se govori da je vazan kvalitet, a ne kvantitet odnosa, medjutim to je tacno samo do izvesne mere
ne moze da se ostvari kvalitetan odnos tamo gde nema dovoljno zajednicnog vremena
(iako da argument da mnogo vremena ne mora da znaci dobar odnos stoji)

ko i zasto opstaje znaju samo oni koji su unutar odnosa, tako da utisci sa strane nisu mnogo pouzdani za zakljucivanje

Samo je pitanje šta je dovoljno, i za koga. Neko će više postići u 2 sata nego neko za 8.Naravno, u nula sati se ne može postići baš ništa.

Moja deca su odrasla i imam uvid u život dosta mladih osoba koje nakon završenog školovanja počinju da rade.Nije mi jasno kako će oni imati vremena za odgajanje dece, ako se uopšte odluče da ih imaju.Radi se od 8-9 do 17-18. Put kući, koji u velikom gradu nije zanemarljiv vremenski, kupovina, ishrana i malo druženja ili odlazak na neku sportsku aktivnost, koja postaje obavezna jer se na poslu uglavnom sedi, bez kretanja.Koliko parovi koji tako žive imaju vremena za sebe, za decu? A rade normalno radno vreme. Onda tu još ima kada se mora raditi prekovremeno, jer je takva dinamika posla.Česta putovanja po svetu nisam ni spominjala, ima i takvih poslova.Koliko ja vidim imaju vremena samo za vikend, a neki i tada rade honorarne poslove. Kad će, ako ne kada su mladi?

Meni se čini da oni koji još uvek mogu da žive laganim tempom, kao u doba socijalizma, jer su im takvi poslovi, ne razumeju da se negde zaista puno radi a da to nije obavezno simptom bekstva od porodice.
 
Poslednja izmena:
Samo je pitanje šta je dovoljno, i za koga. Neko će više postići u 2 sata nego neko za 8.Naravno, u nula sati se ne može postići baš ništa.

Moja deca su odrasla i imam uvid u život dosta mladih osoba koje nakon završenog školovanja počinju da rade.Nije mi jasno kako će oni imati vremena za odgajanje dece, ako se uopšte odluče da ih imaju.Radi se od 8-9 do 17-18. Put kući, koji u velikom gradu nije zanemarljiv vremenski, kupovina, ishrana i malo druženja ili odlazak na neku sportsku aktivnost, koja postaje obavezna jer se na poslu uglavnom sedi, bez kretanja.Koliko parovi koji tako žive imaju vremena za sebe, za decu? A rade normalno radno vreme. Onda tu još ima kada se mora raditi prekovremeno, jer je takva dinamika posla.Česta putovanja po svetu nisam ni spominjala, ima i takvih poslova.Koliko ja vidim imaju vremena samo za vikend, a neki i tada rade honorarne poslove. Kad će, ako ne kada su mladi?

Meni se čini da oni koji još uvek mogu da žive laganim tempom, kao u doba socijalizma, jer su im takvi poslovi, ne razumeju da se negde zaista puno radi.
Nije to laka odluka, ali svako mora da odluci sta mu je u kom renutku prioritet. Sta god da se odluci, posledice su ozbiljne.
 
Poslednja izmena:

Back
Top