Ostajete li u kontaktu sa bivšima?

Ženama, muževima, devojkama, momcima...Da li održavate kontakt s njima ili sečete sve veze? Da li vas zovu da vam čestitaju rođendan, izjave saučešće ako neko vama blizak ne daj Bože ode s ovog sveta, dolaze na sahranu? Da li biste to doživeli kao nešto normalno, uobičajeno ili ne?

Ja sam sa mojim bivsim bila u nekom sporadicnom kontaktu, prvih par godina posle raskida. To je bio neki prirodan sled, ne mozes izbrisati kao gumicom nekoga sa kim si bio mnogo godina, ko ti je bio sve, najbolji prijatelj, partner. Treba vremena da se priviknes na promenu i imas neku potrebu da budes u kontaktu. Kada mu je umro otac, naravno da sam izjavila saucesce, jer sam bila deo te porodice. Kako je prolazilo vreme to je bilo sve redje i redje i na kraju smo izgubili i taj povremeni kontakt jer prosto zivot ide dalje, navikavas se postepeno i novi ljudi zamenjuju stare, pa se tako i gube potrebe za kontaktom.

Mislim da tesko koji odnos moze da prezivi spustanje na nizu lestvicu. Kao bili smo jedno drugom sve a sada samo pijemo kafu ili bile smo najbolje drugarice pa se nesto desilo i sada smo kao poznanice. Nema toga. To je uglavnom ili ili. Sto ne znaci da ne bi mogli da pricamo, ako se sretnemo (a necemo jer ne zivimo u istoj zemlji) da se ne bi ispricali, ali sada praviti od toga stalni kontakt, mislim da nema potrebe osim ako bas ne moras iz nekoga razloga (radite zajedno, imate decu).
 
Poslednja izmena:
Nisam ostajala, u prošlom životu doduše, previše je sve to davno bilo. Meni je bilo lakše da presečem sve emotivne klackalice, a ima mi i nečeg licemernog u održavanju tih odnosa, gde si kao prijatelj, ali polažeš neka prava, zadireš i dalje u intimu koliko god da se navodno držiš po strani. Nakon neke vremenske distance ok, mada i tad ne mora. Ima onih koji mogu, ja ne mogu. Previše sam posesivna verovatno. A i sa muškim prijateljima inače držim određenu distancu, nema preteranog intimiziranja, iako kao brbljamo na razne teme. Klizav teren...
 
Ženama, muževima, devojkama, momcima...Da li održavate kontakt s njima ili sečete sve veze? Da li vas zovu da vam čestitaju rođendan, izjave saučešće ako neko vama blizak ne daj Bože ode s ovog sveta, dolaze na sahranu? Da li biste to doživeli kao nešto normalno, uobičajeno ili ne?

ne, nikad... svaki dalji kontakt mu rezerviše mesto na klupi za rezervne igrače.
što znači da ih ne poštujem... a to mi ne treba ni u rezervi.
 
Sretnem ja jednu i ona ajd na kafu i mi na kafu i reč po reč i ja joj kažem da ne mogu da zamislim da smo se nekad seksali.
Uvredi se ona,diže se i ode.Ostavila mene da platim kafu.:hahaha::rotf::rotf::rotf:

- - - - - - - - - -

A opet je drukčije kad sretnem neku s kojom nije bilo seksa.
Evo ona poznata,nekad (ybt ako pročita-ugasio sam) lepa političarka...Čak se i izljubimo na kraju...
Kaže da obožava moju neposrednost i iskrenost...A ja lažem ko cuko...ma ko političar!:lol:
 
Sretnem ja jednu i ona ajd na kafu i mi na kafu i reč po reč i ja joj kažem da ne mogu da zamislim da smo se nekad seksali.
Uvredi se ona,diže se i ode.Ostavila mene da platim kafu.:hahaha::rotf::rotf::rotf:

- - - - - - - - - -

A opet je drukčije kad sretnem neku s kojom nije bilo seksa.
Evo ona poznata,nekad (ybt ako pročita-ugasio sam) lepa političarka...Čak se i izljubimo na kraju...
Kaže da obožava moju neposrednost i iskrenost...A ja lažem ko cuko...ma ko političar!:lol:

Strašno, poznata politicarka, pa jos ako procita..
Blajbi i ti - mrtva trka. Zapravo je manje trka :lol:
 
Ženama, muževima, devojkama, momcima...Da li održavate kontakt s njima ili sečete sve veze? Da li vas zovu da vam čestitaju rođendan, izjave saučešće ako neko vama blizak ne daj Bože ode s ovog sveta, dolaze na sahranu? Da li biste to doživeli kao nešto normalno, uobičajeno ili ne?

Ne kontaktiramo ali se pozdravimo kad se sretnemo i da nekome ne daj Boze neko blizak umre najnormalnije da bi isli jedni drugima da pruzimo podrsku.
 
Ženama, muževima, devojkama, momcima...Da li održavate kontakt s njima ili sečete sve veze? Da li vas zovu da vam čestitaju rođendan, izjave saučešće ako neko vama blizak ne daj Bože ode s ovog sveta, dolaze na sahranu? Da li biste to doživeli kao nešto normalno, uobičajeno ili ne?

Ne,ne osecam potrebu niti vidim poentu..
Imam uzak krug prijatelja i bivse ne svrstavam medju njih.
 

Back
Top