
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
OSEĆAŠ?
Letim ka tebi
Kroz ovu tihu noć
Što nama zvoni
Prosto.....letim
Kao snovidjenje...kao san
Kad um ti zagli
Pa mu se sav prepustiš
To duša moja do tebe dodje
Da umor ti otkloni
Osećaš?
Lepet mojih krila
Što hladi ti vrele mišice
I tiho...najtiše...duša ptice,
Tvoje umorne male snevalice
Kraj tebe legne
Da umor svoj otkloni
Kad duša dušu zagrli
Nedostaješ mi...

PS laku noć
