
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime)
OSEĆAJ
Uvlačim se u krevet
usnula ruka leže mi na bok
kako znaš....kako osećaš
Iza ledja čujem disanje tvoje
I ruka ti postaje teška
Neka je......prija ta težina
Plavi me opet neka milina.
I samo ležim, udišem noć
Glava mi prazna....osećam samo
Usnuli porod snom mladim spava
Dvorište miriše mirisom tamnim
Duša mi tiha i slušam sreću
Ne, ja ne želim ni jednu veću.
Ovo je raj.
Ja vernik nisam
Al’ nije mi teško
Da kažem srcem
Bože, hvala ti na ovom raju.
PS legoh noćas…..pa ustah da zapišem osećaj. Dao Bog svima
