Kada sam izbegao iz RSK,i došao u Srbiju,u staru kuću mog dede,bila je neka komšinica.
Nikog nisam poznavao,želeo sam sa svima dobar odnos.
Kuća je bila u lošem stanju,bez vode,toaleta i osnovnih uslova za život.
Za razliku od nekih mojih saboraca,nisam se okoristio tuđim i došao sam kao sirotinja.
Uglavnom,dolazi komšinica i kao dobrodošlicu mi naredjuje da srušim taj poljski wc,stari lešnik,jorgovan i sl. ili će me prijaviti policiji.
Ej jbt,ja popizdio, isterao je napolje i rekao da me slobodno prijavi,ali da mi u dvorište više ne ulazi.
Posle nekog vremena je umrla.Dolazi njena ćerka i moli me da joj pomognem oko sahrane,jer nema nikoga.
Posle mi čak bilo žao.Ma jbt...